Jedno od trenutno najzanimljivijih područja istraživanja u znanosti je - starenje. Sve je veći broj stručnjaka (i znanstvenih radova) koji smatraju da bismo biološko starenje trebali početi promatrati kao univerzalnu, multisistemsku bolest koja neizbježno dovodi do slabosti, invaliditeta i, naposljetku, smrti. A ako starenje jest bolest, onda bismo je trebali moći liječiti.

Naime, starenje je karakterizirano progresivnim gubitkom fiziološkog integriteta, što dovodi do oštećenja funkcije i povećanog rizika od smrti. Upravo je degradacija fiziološkog integriteta primarni faktor rizika za najveće patologije uključujući rak, dijabetes, kardiovaskularne i neurodegenerativne bolesti. 

Jedan od najznačajnijih radova iz ovog područja, "Obilježja starenja" (eng. The Hallmarks of aging), objavljen 2013. godine te citiran više od sedam tisuća puta, kao i njegov "nastavak", "Obilježja starenja: Svemir koji se širi" (eng. Hallmarks of aging: An expanding universe) identificirali su zajedničke nazivnike procesa starenja. 

Već sada znamo da postoji niz stvari koje možemo učiniti da potaknemo "poželjne" procese u organizmu i usporimo starenje. Ograničenje unosa kalorija, kao i poboljšanja u načinu prehrane i načina života, uključujući tjelesnu aktivnost i prestanak pušenja, mogu pomoći usporiti epigenetski sat.

Uz prehranu temeljenu na namirnicama biljnog porijekla i smanjenju unosa rafiniranih žitarica, gaziranih pića, prerađenog mesa, te jaja i mliječnih proizvoda s jedne te povećanju unosa svježeg voća, povrća i drugih proizvoda bogatih antioksidansima druge strane, možemo utjecati i na neke biomarkere dugovječnosti. 

Koliko trenutačno znamo, ovo je 11 najboljih biomarkera starenja na koje se treba usredotočiti kako bismo svom tijelu dali najbolju priliku za dug, zdrav život. Već djelovanjem na svega jedan ili dva, na dobrom ste putu za usporavanje posljedica starenja. 

AMPK

Glavna uloga AMPK je detektiranje energetskog statusa svake stanice i pokretanje odgovora koji održavaju energiju stanice na točno optimalnoj razini. 

Ako nema dovoljno energije na raspolaganju, stanica će gladovati. S druge strane, ako ima previše energije, stanica se može iscrpiti i poremetiti stanične komponente. Upravo je AMPK ključan za održavanje homeostaze - on prebacuje prekidač u našem tijelu s pohranjivanja masti na sagorijevanje kako bi se uspostavila energetska ravnoteža.

Osim na tjelesnu masu, AMPK utječe i na starenje. Njegovo otkriće smatra se jednim od najvažnijih otkrića u biomedicini u posljednjih nekoliko desetljeća.

U žutici, grmolikoj biljci čiji se crveni plodovi nalik šipku koriste za preradu u marmelade i sokova, a kora i korijen se stoljećima koriste u narodnoj medicini, kao i u crnom kimu, čaju od hibiskusa te octu pronađeni su spojevi koji aktiviraju AMPK. 

Autofagija

Autofagija se smatra "primarnim sustavom za čišćenje tijela", proces u kojem tijelo uklanja i zamjenjuje oštećene stanične komponente, a poseban interes izaziva utjecaj autofagije na neurološko zdravlje.

Neki spojevi koje nalazimo u hrani, kao što je, primjerice, akrilamid, kancerogeni kemijski spoj koji se može formirati u hrani bogatoj škrobom pri termičkoj obradi na temperaturama višima od 120°C, mogu potisnuti autofagiju, a drugi je mogu potaknuti - takav je slučaj sa spermidinom kojeg nalazimo u namirnicama poput zrelog sira, gljivama, grahu, leći, orašastim proizvodima te u klicama pšenice.

Još jedan način za potaknuti autofagiju je i post. Studije na životinjama pokazuju da proces autofagije započinje nakon 24 do 48 sati gladovanja, a novija istraživanja pokazuju da post od već 16 sati daje rezultate. Također, i praćenje pravila keto prehrane (visok unos masti, nizak unos ugljikohidrata) može potaknuti autofagiju, kao i tjelovježba.

Autofagija je područje velikog interesa u znanstvenoj zajednici i za pretpostaviti je da ćemo ubrzo imati više saznanja o tome kako točno funkcionira i kako taj mehanizam možemo koristiti u svoju korist. 

Stanično starenje

Stanično starenje smatra se jednim od temeljnih obilježja starenja. Smatra se da je SASP, sekretorni fenotip povezan sa starenjem (engl. senescence associated secretory phenotype), specifičan skup proupalnih medijatora kojeg izlučuju stare stanice, glavni pokretač propadanja tkiva i bolesti.

Kako bismo uopće spriječili stanično starenje i potencijalno pomogli u čišćenju takvih stanica i njihovog SASP-a, možemo spriječiti oštećenje DNK vježbanjem i konzumacijom bobičastog voća i druge vibrantno obojene hrane. 

Također, stanično starenje možemo kontrolirati i unosom antioksidansa, konzumacijom zelenog čaja, kuhanjem sa svježim povrćem i začinima poput cimeta, klinčića, češnjaka i đumbira te izbjegavanjem dodatne soli i namirnica bogatih zasićenim mastima.

Epigenetika

Naš epigenom je karakteriziran uzorkom metilacije DNK, procesom prijenosa metilne skupine na određenu molekulu, poput aminokiselina, proteina ili DNA, posredstvom enzima. One tako fizički blokiraju proteine ​​koji bi se vezali na to mjesto u DNA kako bi čitali poruke gena.

Epigenetske promjene su reverzibilne i ne mijenjaju DNA, ali mogu promijeniti način na koji organizam čita DNA. Primjerice, geni određuju koji će se proteini u kojim količinama stvarati u organizmu, stoga, teoretski, epigenetičko inženjerstvo može reprogramirati bolesno stanje stanice u zdravo.

Glikacija

Krajnji proizvodi glikacije, procesa vezivanja molekula šećera uz masti i proteine, prigodno nazivani AGE (eng. Advanced Glycation End Products), uzrokuju stvrdnjavanje i malformacije proteinskih vlakana i uključeni su u široki spektar bolesti povezanih sa starenjem zbog čega ih se često naziva i "gerontotoksinima".

Kako biste smanjili izloženost takvim "toksinima", proteine ​​pripremajte na relativno niskoj temperaturi i "metodama visoke vlažnosti", kao što je kuhanje ili kuhanje na pari umjesto prženja, te birajte namirnice s nižim glikemijskim indeksom poput riže, batata, manga, kivija, grahorica, banana, breskvi, nektarina, malina…

IGF-1

Inzulinu sličan faktor rasta 1 (IGF-1), a u pitanju je, kako mu i samo ime govori, hormon nalik inzulinu, smatra se od jednim od najvažnijih čimbenika kada je u pitanju širenje raka, tako da smanjenje aktivnosti IGF-1 ne samo da ima potencijal usporiti proces starenja, već može biti i način da se "anti-aging geni" okrenu protiv raka.

Upala

Starenje se može smatrati upalnom bolešću. Mjerenje upalnih markera, kao što su CRP ili IL-6, može pomoći u predviđanju fizičkih i kognitivnih performansi, kao i preostalog životnog i vijeka kod starijih osoba. 

Srećom, prekomjerna upala može se "ugasiti" promjenama u prehrani. Povezano produljenje i zdravstvenog i životnog vijeka sugerira da protuupalno djelovanje može biti sinonim za usporavanje starenja.

mTOR

Enzim mTOR prepoznat je kao glavni pokretač starenja. Možda više nego bilo koja druga strategija protiv starenja, inhibicija enzima mTOR remeti niz degenerativnih procesa, objašnjavajući zašto rapamicinu, lijeku za blokiranje mTOR-a (koji se, među ostalim, koristi u liječenju raka i profilakse nakon transplantacije organa), raste popularnost kao lijeku protiv starenja. Prema nekim stručnjacima, u pitanju je "trenutno najučinkovitiji farmakološki pristup ikada osmišljen za ciljanje starenja".

Oksidacija

Mitohondrijska teorija starenja objašnjava zašto životinje s najnižom stopom proizvodnje slobodnih radikala žive najdulje. Ovu stopu možemo usporiti vježbanjem i restrikcijom metionina (esencijalna aminokiselina koja sadrži sumpor). 

Smanjenje prooksidativne hrane bogate kolesterolom, solju, zasićenim masnoćama i šećerom uz istovremeno povećanje unosa biljne hrane daje dvostruku korist - poboljšava se naša primarna oksidativna obrana putem aktivacije Nrf2 (čimbenika transkripcije neophodnog za aktiviranje enzima) i naša druga linije otpora radikalima, koordinirano djelovanje antioksidansa. 

Sirutini

Sirtuini su klasa proteinskih regulatora za koje se čini da igraju ključnu ulogu u našoj zaštiti od raznih bolesti povezanih sa starenjem, iako je njihova uloga u dugovječnosti upitna. Do danas je identificirano sedam bjelančevina sirutina u ljudskom tijelu, od kojih svaka djeluje na malo drugačiji način.

Ovisno o molekuli NAD+, neophodnoj za stvaranje stanične energije i održavanje zdravlja stanica, sirtuine se može aktivirati bilo čime što povećava razine NAD+, uključujući aktivaciju AMPK.

Telomere

Telomere, vrhovi na krajevima kromosoma koji štite našu DNK, odnosno svojom strukturom štite kromosome od međusobna spajanja i nepoželjne reorganizacije, jedan su od najpoznatijih biomarkera starenja. Telomere se skraćuju pri svakoj diobi stanice i mjerenjem njihove dužine možemo utvrditi starost svake pojedinačne stanice.

Povećanje duljine telomera kako bi se usporilo ili čak spriječilo starenje je vrlo popularna ideja iza koje stoji prema nekima kontroverzna znanost. Telomere je moguće produljiti aktivacijom enzima telomeraze, no postoji stalna bitka između sila koje uništavaju naše telomere, poput starenja, oksidativnog stresa i upala, i odluka o načinu života koje mogu pomoći u njihovoj ponovnoj izgradnji.