Svaka peta osoba na svijetu ima neki oblik gubitka sluha, a unatoč tome što oštećenja sluha uglavnom povezujemo sa starijom dobi, većina ljudi s takvim problemom je mlađa od 65 godina.

Procjenjuje se da u Hrvatskoj živi oko 80 tisuća osoba s oštećenim sluhom, a najčešći uzrok gubitka sluha je izloženost prevelikoj buci. Naime, izlaganje ekstremno glasnoj glazbi (više od 120 decibela) ili stajanje u blizini zvučnika na koncertima sluh može oštetiti u samo sedam i pol minuta. 

Studija iz 2013. pokazala je da se najmanje 25% ljudi starijih od 50 godina suoči s gubitkom sluha, kao i 50% ljudi starijih od 80 godina. A iako je dobar sluh preduvjet za zadržavanje kvalitete života, pogotovo u starijoj dobi, osobe koje se suočavaju s takvim problemima oklijevaju potražiti pomoć i u prosjeku čekaju čak sedam godina prije nego što potraže stručnu pomoć. 

Dva osnovna testa koja se koriste za ispitivanje sluha su audiometrija i timpanometrija. Dok prva mjeri prag sluha i pomaže nam da otkrijemo vrstu i stupanj oštećenja sluha, druga ispituje funkcionalno stanje srednjeg uha, prvenstveno pokretljivost bubnjića i tlak u srednjem uhu. Obje pretrage su brze i potpuno bezbolne.

Anatomija uha

Ljudsko uho može razlikovati čak 400 tisuća tonova, a aktivno je 24 sata dnevno pa čak i dok spavamo, međutim, naš mozak tada ignorira većinu zvukova. Naše uho može detektirati zvučne valove u rasponu od 20 Hz do 20 000 Hz, a najosjetljivije je na frekvencije između 2 000 i 5 000 Hz – upravo u rasponu ljudskog govora.

Naše se uho sastoji od tri dijela - vanjskog, srednjeg i unutarnjeg uha: 

• Vanjsko uho sastoji se od ušne školjke i vanjskog zvukovoda ili vanjskog slušnog hodnika. Ovaj dio uha prikuplja zvučne valove i usmjerava ih prema srednjem uhu, odnosno bubnjiću.  

• Srednje uho se sastoji bubnjića i bubnjićne šupljine, mastoidnih ćelija (sitne, zrakom ispunjene šupljine) te Eustahijeve slušne cijevi, a u njemu se nalaze i tri slušne košćice - čekić, nakovanj i stremen. Uloga srednjeg uha je prijenos i pojačavanje vibracije zvuka iz vanjskog uha prema unutarnjem.

• Unutarnje uho se sastoji od pužnice, organa sluha, predvorja i polukružnih kanalića koji čine organe ravnoteže te koštanog i membranskog labirinta. U ovom dijelu uha se mehaničke vibracije pretvaraju u živčane impulse i šalju prema mozgu na tumačenje. 

Što je audiometrija?

Audiometrija podrazumijeva više pretraga kojima se ispituje stanje i funkcije sluha, a najčešće se radi o tonskoj i govornoj audiometriji te objektivnim audiometrijskim metodama koje se koriste kod osoba koje ne mogu aktivno sudjelovati u testiranju, kao što je to slučaj s, primjerice, djecom.

• Tonskom audiometrijom određuje se prag sluha i mjeri najtiši zvuk koji osoba čuje. Mjeri se i glasnoća (u decibelima) i visina zvuka (frekvencija, u Hercima), a tim se testom ispituje i zračna provodljivost koja označava prijenos zvuka zrakom kroz zvukovod i bubnjić do unutrašnjeg uha te koštana provodljivost odnosno kvaliteta prijenosa zvuka kroz kosti do unutrašnjeg uha.

• Govornom audiometrijom se ispituje sposobnost razumijevanja i prepoznavanja riječi te se procjenjuje praktična sposobnost slušanja u svakodnevnim situacijama.

Objektivne audiometrijske metode uključuju audiometriju evociranih potencijala moždanog debla (BERA/ABR) kojom se mjere električne odgovore mozga na zvučne podražaje pomoću elektroda na glavi, zatim otoakustičku emisiju (OAE) koja bilježi zvukove koje proizvodi unutarnje uho kao odgovor na zvučni podražaj, što je posebno korisno za rano otkrivanje oštećenja sluha kod novorođenčadi te mjerenje kohleostapesnog refleksa, odnosno refleksnog odgovora mišića srednjeg uha na zvuk.

Što je timpanometrija?

Za razliku od audiometrije koja ispituje prag sluha, timpanometrija ispituje funkcionalno stanje srednjeg uha, primarno elastičnost bubnjića i tlak u srednjem uhu. Njome zapravo ne mjerimo sluh nego otkrivamo potencijalne probleme u srednjem uhu. 

Timpanometrija se uglavnom koristi za detekciju začepljenja ili dugih problema s Eustahijevom cijevi, otkrivanje infekcije, tumora ili tekućine u srednjem uhu, lošeg kontakt između košćica u uhu, a njome možemo detektirati je li bubnjić slučajno probušen.

Sam pregled sastoji se od dva dijela. Prvo se pregledava slušni kanal kako bi se provjerila njegova prohodnost, postoje li neka strana tijela ili vosak (cerumen) koji priječe zvuku put do bubnjića, a zatim se u uho uvodi mali uređaj - timpanometar - koji mijenja tlak, odnosno gura zrak prema bubnjiću uslijed čega se on pomiče. Uređaj bilježi povratne informacije te kreira timpanogram, grafikon odnosno krivulju koja pokazuje koliko se zvuka koji je pušten u slušni kanal odbija od bubnjić i vraća do nazad.

Koliko često trebam provjeravati kvalitetu sluha?

S obzirom na ta da otprilike 14% ljudi u dobi između 45 i 64 godine ima neku vrstu oštećenja sluha i da se taj se postotak povećava na 30% kod osoba u dobi od 65 i više godina, preporučuje se na pregled sluha odlaziti svakih svakih 10 godina do 50. godine, a po navršenoj 50. godini života, svake tri godine.