Šum u uhu, zujanje, pucketanje ili "zviždanje" u uhu (ili ušima), a koje je prisutno unatoč tome što ne postoji vanjski izvor zvuka naziva se tinitus. U pitanju je relativno čest problem od kojeg pati 15 do 20 posto ljudi.

Više različitih stanja može uzrokovati tinitus, a neka od njih su gubitak sluha, produljena izloženost glasnim zvukovima, grčevi mišića u uhu, pojedini neurološki poremećaji te ozlijede uha, a nije neobično ni da uzrok tinitusa ostane nepoznat. Iako je obično bezopasan, tinitus može biti i ozbiljan te značajno utjecati na kvalitetu života. 

Koje vrste tinitusa razlikujemo i što ih uzrokuje? 

Razlikujemo dva osnovna oblika tinitusa: subjektivni tinitus, koji je znatno češći i predstavlja većinu svih slučajeva, te mnogo rjeđi objektivni tinitus.

Smatra se da se subjektivni tinitus pojavljuje kao rezultat abnormalne aktivnosti živaca u dijelu mozga koji obrađuje informacije o zvuku, u takozvanom slušnom korteksu. Iako je tinitus relativno česta pojava, još uvijek ne znamo sa sigurnošću kako nastaje: sumnja se da je u pitanju neki oblik poremećaja unutar slušnog puta koji uzrokuje da središnji živčani sustav percipira zvuk i onda kada ga nema, slično sindromu fantomskog uda. 

Najčešća stanja koja povezujemo sa subjektivnim tinitusom su:

• starosni senzorineuralni gubitak sluha odnosno staračka nagluhost,

• izloženost buci na radnom mjestu,

• izloženost ototoksičnom lijeku (određenim antibioticima, kemoterapijama i protuupalnim lijekovima).

Također, i stanja koja uzrokuju konduktivni gubitak sluha, slučaj u kojem zvukovi ne mogu doprijeti do unutarnjeg uha zbog problema u srednjem ili vanjskom uhu kao što je nakupljanje cerumena (voska), nakupljanje tekućine u srednjem uhu i disfunkcija Eustahijeve cijevi, također su povezana s tinitusom.

Drugi, manje česti uzroci subjektivnog tinitusa mogu biti:

• Ménièreova bolest (oblik poremećaja unutarnjeg uha),

• ozljeda glave ili vrata,

• poremećaj temporomandibularnog zgloba,

• otoskleroza (stanje abnormalnog rasta kosti oko jedne od tri slušne koščice u prostoru srednjeg uha),

• barotrauma (oštećenje tkiva nastalo promjenom volumena plinova),

• neurološki poremećaji poput multiple skleroze, vestibularne migraine ili moždanog udara.

Kada je u pitanju objektivni tinitus, osoba čuje unutarnji zvuk, stvarni šum uzrokovan fiziološkim procesom koji se odvija u blizini srednjeg uha kojeg povremeno čak i liječnik koji pregledava uho može čuti - dakle, u ovom je slučaju zvuk "stvaran".

Takav zvuk koji bolesnici obično opisuju kao pulsirajući zvuk obično dolazi od krvnih žila s kojima postoji neki problem kao što je ateroskleroza ili strukturalna promjena (malformacija), a može se javiti i kao posljedica grča mišića unutar srednjeg uha. 

Kako se dijagnosticira tinitus?

Dijagnoza tinitusa postavlja se na temelju povijesti bolesti i detaljnog pregleda od strane stručnjaka, otorinolaringologa specijaliziranog za audiologiju, a ovisno o rezultatima preliminarnih pretraga, liječnik će zatražiti i dodatne pretrage kao što su:

• Audiometrija

• Timpanometrija

• Magnetna rezonancija (MR)

• Kompjuterizirana tomografija (CT)

Kako se liječi tinitus?

Liječenje zujanja u ušima ovisi o izvoru problema, ali i razini utjecaja koji šum ima na kvalitetu života. Eliminacijom temeljnog zdravstvenog uzroka tinitus uglavnom nestaje sam od sebe. 

Međutim, ako zujanje nema neki drugi zdravstveni problem u pozadini, cilj liječenja jest minimizacija simptoma i olakšavanje života s tinitusom. Neki od postupaka i alata koji se preporučuju za tretiranje tinitusa su sljedeći:

• Slušna pomagala za ispravljanje gubitka sluha koja će pomoći mozgu da čuje vanjske zvukove iznad zvonjave

• Kognitivno-bihevioralna terapija koja će pomaže u upravljanju simptomima i usvajanju alata za smanjenje utjecaja koji zvonjenje u ušima može imati na kvalitetu života

• Maskiranje tinitusa nekim ugodnim zvukom poput bijelog šuma 

• Akustična neuralna stimulacija, tehnika koja koristi uređaj za stimulaciju promjena u neuralnim krugovima u mozgu

• Kohlearni implantati (umjetna pužnica) za dovođenje vanjskih zvukova kako bi se prikrila zvonjava

• Antidepresivi i lijekovi protiv anksioznosti koji pomažu u poboljšanju raspoloženja i spavanja

Također, osobama koje pate od tinitusa savjetuje se uvesti neke promjene u način života kako bi se lakše nosile s tinitusom. Budući da stres, problemi sa spavanjem i uporaba stimulansa kao negativno utječu na tinitus, preporučuje se smanjiti unos kofeina, soli i zasićenih masti - novija istraživanja pokazuju da bi ove namirnice mogle trigerirati ili pogoršati stanje. Također, i boravak u potpunoj tišini može pogoršati simptome (šum postaje glasniji), kao i izlaganje glasnoj buci.

Tinitus i mentalno zdravlje

Nažalost, stalna priroda tinitusa može dovesti do razvoja problema s mentalnim zdravljem kao što su tjeskoba, depresija, razdražljivost i poremećaji koncentracije, ali i poremećaji spavanja uzrokovani neprekidnim šumom.