15.07.2025 Bolesti mišićno-koštanog sustava , Zdravi savjeti
Sarkopenija je progresivni gubitak mišićne mase, snage i motoričke funkcije povezan sa starenjem. Obično se javlja nakon 65. godine života, a utječe na ravnotežu i pokretljivost, što dovodi do padova, utječe na kvalitetu života i otežava samostalan život. Iako je riječ o prirodnom fiziološkom procesu, unošenje određenih promjena u stil života može pomoći u upravljanju ovim raširenim problemom.
U doslovnom prijevodu, sarkopenija znači "gubitak mesa", unatoč tome što se javlja kod osoba starije životne dobi, gubitak mišićne mase povezan sa starenjem javlja se znatno ranije nego što bi pomislili. Naime, već nakon 30. godine života tijelo počinje gubiti na veličini i broju skeletnih mišićnih vlakana i to stopom od tri do pet posto godišnje pri čemu se taj proces nakon 60. godine znatno ubrzava.
Što je starenje?
Starenje je prirodan, postupan i univerzalan proces koji se odvija u svim živim organizmima. Ono označava progresivne, spontano nastale promjene u organizmu koje vode do postupnog slabljenja fizioloških funkcija, propadanja tkiva i organa, a time i cijelog organizma.
Sarkopeniju primarno uzrokuje gubitak i disfunkcija motoričkih neurona, dok sarkopenija i tjelesna neaktivnost mogu dodatno stanje i funkciju preostalih motoričkih neurona. Iako je starenje najčešći uzrok sarkopenije, nije jedini.
Dok starenje (još uvijek) ne možemo spriječiti, postoji niz stvari koje možemo učiniti kako bismo utjecali na sarkopeniju. Neku od faktora izravno povezanih s gubitkom mišićne mase su razina tjelesne aktivnosti, način prehrane, kronična upala i stres.
Nedovoljna tjelovježba: Istraživanja su pokazala da sjedilački način života može uzrokovati sarkopeniju i ubrzati njezin razvoj. Smatra se primarnim promjenjivim čimbenikom ovog stanja.
Neadekvatna prehrana: Pothranjenost može doprinijeti sarkopeniji, a brojne su studije otkrile snažne veze između sarkopenije i nedovoljnog unosa proteina i vitamina D, a neki dokazi ukazuju na to da i niske razine vitamina C i B12 mogu doprinijeti razvoju bolesti.
Manjak testosterona: Kako starimo, smanjuje se proizvodnja određenih hormona, uključujući testosteron (smatra se muškim spolnim hormonom jer je glavni spolni hormon kod muškaraca, međutim, i žene ga stvaraju u manjim količinama). Studije su otkrile da su niže razine testosterona povezane sa smanjenom mišićnom masom i razvojem sarkopenije.
Kronična upala: Kronična upala, odgovor imunološkog sustava na infekciju ili neko oštećenje, povezana je sa sarkopenijom. Ona može nastati zbog određenih zdravstvenih stanja ili kao prirodna posljedica starenja, što dovodi do slabljenja ili gubitka mišićne mase.
Iako će optimiziranje svakog od navedenih područja imati povoljan učinak na sarkopeniju, istraživanja pokazuju da kombinacija treninga s otporima, promjena u prehrani, regulacija sna te upravljanja stresom daje najbolje rezultate u prevenciji, ali i upravljanju sarkopenijom.
Budući da sarkopenija utječe na mišiće i motorne neurone, ona prvenstveno utječe na mobilnost. Neki od uobičajenih znakova uključuju:
Gubitak mišićne mase
Slabost
Pogoršanje motoričke koordinacije
Gubitak sposobnosti hodanja i stajanja
Smanjena plodnost
Osim fizičkih simptoma, život sa sarkopenijom i s njom povezanim invaliditetom može značajno utjecati na kvalitetu života. Sarkopenija često dovodi do padova i prijeloma kostiju kod starijih osoba te je povezana s depresijom i povećanom stopom hospitalizacije.
Prema smjernicama Europske radne grupe za sarkopeniju (eng. The European Working Group on Sarcopenia in Older People, EWGSOP2), dijagnoza se postavlja na temelju kombinacije procjene mišićne snage, mišićne mase i tjelesne funkcionalnosti.
Prvi korak u postavljanju dijagnoze je fizički pregled te ispunjavanje SARC-F upitnika koji se temelji na samoprocjeni simptoma, a označava sljedeće:
S — Snaga (eng. strength)
A — Pomoć pri hodanju (eng. assistance with walking)
R — Ustajanje sa stolca (eng. rising from a chair)
C — Penjanje stepenicama (eng. climbing stairs)
F — Padovi (eng. falls)
Svakoj stavci pridružuje se broj između nula i dva, s najvišim maksimalnim rezultatom 10 pri čemu svaki rezultat od četiri na više zahtijeva dodatne pretrage.
Procjena mišićne snage temelji se na procjeni snage stiska, jednom od najboljih pokazatelja dugovječnosti. U tu se svrhu koristi ručni dinamometar, a rezultat manji od 27 kilograma za muškarce i 16 kilograma za žene označava smanjenu snagu.
Masa i kvaliteta mišića mjeri se na isti način kao i mineralna gustoća kostiju - denzitometrijom X zraka dvostruke prodornosti (DXA) ili s pomoću bioelektrične impedancije (BIA), tj. posebne vage koja osim tjelesne mase mjeri i sastav tijela (udio masti, vode, mišića i kosti u tijelu).
Test uobičajene brzine hoda predstavlja jednostavan, brz i pouzdan test za procjenu tjelesne sposobnosti u dijagnostici teške sarkopenije. Izvodi se tako da osoba hoda uobičajenom brzinom 4 metra. Lošim rezultatom smatra se brzina hoda manja od 0.8 metara u sekundi ili nemogućnost završetka 400 metara hoda u manje od šest minuta.
I test ustajanja sa stolca je test za procjenu tjelesne sposobnosti. Mjeri se vrijeme potrebno za 5 uzastopnih ustajanja bez pomoći ruku, a sve više od 15 sekundi upućuje na smanjenu snagu.
Na temelju dobivenih rezultata, prema dijagnostičkim kriterijima koje je postavila Europska radne grupe za sarkopeniju, postavlja se sljedeća dijagnoza:
Ako je prisutna smanjena mišićna snaga, sarkopenija je vjerojatna.
Ako je uz smanjenu snagu smanjena i mišićna masa, sarkopenija je potvrđena.
Ako je uz prva dva kriterija smanjena i tjelesna sposobnost, u pitanju je teška sarkopenija.
Sarkopenija je prirodna posljedica starenja i nije ju moguće u potpunosti izbjeći, međutim, moguće je usporiti napredovanje ovog stanja.
Nažalost, još uvijek ne postoji odobrena terapija namijenjena liječenju sarkopenije nego se sarkopenija tretira (i prevenira) primarno redovitom tjelovježbom te adekvatnim unosom proteina, a mogu pomoći i razni dodaci prehrani.
Prvom linijom terapije smatra se trening otpora, odnosno korištenje traka ili utega za izgradnju mišićne snage, smatra se terapijom prve linije. Preporučuje se barem dva treninga tjedno. I hodanje može moći u preokretanju, ali i prevenciji sarkopenije, a dostupno je svima i svugdje.
Također, istraživanja upućuju na to da upućuju na to da određeni vitamini i minerali, kao i povećan unos proteina mogu pomoći ju upravljanju gubitkom mišićne mase.
Proteini: Istraživanja pokazuju da 25 do 30 grama proteina u svakom obroku može pomoći u sprječavanju sarkopenije. Aminokiselina leucin posebno je važna za regulaciju rasta mišića, a neki od dobrih izvora uključuju protein sirutke, meso, ribu i jaja te izolat sojinih proteina.
Vitamin D: Uzimanje dodataka vitamina D može povećati snagu mišića i smanjiti rizik od pada, međutim, potrebno je provesti dodatna istraživanja da bi se ovi nalazi potvrdili.
Omega-3 masne kiseline: Konzumiranje omega-3 masnih kiselina može povećati rast mišića u bilo kojoj dobi. Osim što se čini da omega-3 masne kiseline mogu izravno utjecati na rast mišića, neka istraživanja također pokazuju da dnevni dodatak ribljeg ulja u kombinaciji s treningom otpora također može dodatno povećati snagu mišića.
Kreatin: Iako naše tijelo samo proizvodi dovoljno kreatina, dodavanje ovog organskog spoja u prehranu pomoći u rastu mišića.
Također, neka istraživanja pokazuju da u upravljanju sarkopenijom mogu pomoći i magnezij, selen, vitamin B12 i vitamin C.
Ostali članci