23.12.2024 Zdravi savjeti
U spomenutoj studiji, istraživači su procjenjivali zdravstveno stanje četrdeset sudionika starijih od 50 godina testirajući njihovu snagu stiska - koja se, inače, smatra najboljim pokazateljem dugovječnosti - snagu koljena, ravnotežu i niz drugih pokreta. Upravo se test ravnoteže koji je uključivao stajanje na jednoj nozi 30 sekundi pokazao posebno zahtjevnim za starije sudionike u usporedbi s drugim pokretima.
Zašto je tome tako? Naime, održavanje ravnoteže na jednoj nozi uključuje koordinaciju između snage mišića, živčanog sustava i višestrukih osjetilnih inputa, tako da dobro izvođenje ove jednostavne vježbe ukazuje na ukupnu stabilnost, a samim time i manji rizik od padova koji raste s dobi.
Ova je studija dala izvrstan uvid i pokazala koliko je zapravo važne procjena "kvalitete" ravnoteže kod starijih osoba zajedno sa snagom i hodom za dobivanje potpune slike o nečijem procesu starenja, a samim time i o funkcionalnom kapacitetu u budućnosti.
Također, ova studija doprinosi rastućem broju dokaza da ravnoteža može dati vrijedne uvide u cjelokupno zdravlje organizma, uključujući i procjenu nečije snage, što je posebno važno za starije osobe. Naime, kako starimo, mišićna masa i snaga počinju opadati, što može utjecati na funkcionalnu sposobnost, a zbog čega liječnici već godinama upozoravaju da je redovito treniranje snage ključno za zdravlje, vitalnost i mobilnost, a pogotovo u starijoj dobi.
Najveći problem s lošom ravnotežom je taj da ona može povećati rizik od padova, a što pak može dovesti do ozbiljnih ozljeda kod starijih osoba.
Uz to, ravnoteža se također oslanja na sposobnost živčanog sustava da obradi senzorne informacije, što znači da loša ravnoteža može biti potencijalni znak upozorenja na probleme s propriocepcijom (svijesti o vlastitom tijelu i gdje se ono nalazi u prostoru) ili nekim drugim neurološkim stanjima.
Posvećivanje pažnje svojoj ravnoteži ključno je kako starimo jer upravo je dobra ravnoteža neophodna za izvođenje čitavog niza drugih pokreta, ali i obavljanje brojnih svakodnevnih aktivnosti, kao što je hodanje i penjanje po stepenicama. Štoviše, u poodmakloj dobi, ravnoteža i neovisnost su direktno međuovisne.
Međutim, trening ravnoteže je važan u svakoj dobi jer pomaže u jačanju manjih, stabilizirajućih mišića koji podržavaju veće mišićne skupine.
Prije početka samoprocjene, nužno je osigurati da ste na sigurnom i da nećete pasti - a ako slučajno i padnete, da se nećete ozlijediti.
Najlakši i najsigurniji način za napraviti samoprocjenu kvalitete ravnoteže je stajanje na jednoj nozi, s rukama oslonjenim na bokovima ili spuštenima uz tijelo. Pobrinite se da se imate za što uhvatiti ako krenete padati, a pojedinci koji su svejsni da problemi s ravnotežom postoje, ovakav bi test trebali provoditi u prisustvu druge osobe.
U studiji s početka teksta, sudionici su prvo stajali na obje noge s otvorenim očima 30 sekundi, pa na obje noge sa zatvorenim očima 30 sekundi. Zatim su otvorenih očiju također stajali na svojoj dominantnoj nozi 30 sekundi, a zatim su se prebacili na nedominantnu nogu na još 30 sekundi. Istraživači su ustanovili da test ravnoteže s jednom nogom - osobito na nedominantnoj nozi - pokazuje najveću stopu pada s godinama. Osobe koje imaju iznad 65 godina i mogu održati ravnotežu na jednoj nozi 30 - njima ide sjajno. Ako na jednoj nozi ne možete balansirati niti pet sekundi, to je znak za zabrinutost.
Ako ustanovite da vam ravnoteža nije na onoj razini na kojoj biste željeli da bude, pokušajte s vježbama poput joge i pilates koje jačaju "core" i fokusiraju se upravo na jačanje ravnoteže. Neuravnoteženost može biti i posljedica korištenja jedne strane tijela znatno više od druge, kao što je, primjerice, posezanje za predmetima uvijek istom rukom ili oslanjanje na istu nogu. Kako biste to ispravili, svjesno koristite svoju nedominantnu stranu tijekom dnevnih aktivnosti.
Osobama koje ustanove da imaju problema s ravnotežom savjetuje se da se posavjetuju sa stručnom osobom kako bi se razvio siguran i učinkovit plan jačanja ravnoteže ili u nekim slučajevima liječenja. Liječnik može preporučiti rad s fizikalnim terapeutom ili nekim drugim stručnjakom koji se bavi kineziologijom.
Ostali članci