29.04.2024 Zloćudne bolesti
Dok se neki karcinomi grupiraju prema stanici, tkivu ili dijelu tijela gdje nastaju, druge se vrste opisuju genetskim profilom, stupnjem tumora ili stadijem raka.
U ovom članku doznaj:
Jedna od najčešćih zabluda kada je rak u pitanju, je izjednačavanje termina rak, karcinom i tumor.
Naime, tumor je termin koji se koristi za svaku izraslinu pa tako tumori mogu biti benigni (dobroćudni) i maligni (zloćudni). Maligni tumori se mogu proširiti i u okolno tkivo i u udaljene dijelove tijela čime predstavljaju opasnost po život oboljelih.
Termin "rak" je uvriježeni naziv za maligne tumore, a karcinom je tek jedna podvrsta malignih tumora.
Primarni rak odnosi se na izvorni tumor u tijelu. U nekim slučajevima, liječenje će biti dovoljno učinkovito da se rak zadrži na mjestu ishodišta.
Kada rak putuje, odnosno metastazira s početne točke, naziva se prema vrsti stanice raka ili organa u kojem je nastao - a ne prema području tijela na koje se proširio. Na primjer, ako rak dojke počinje u dojci i kasnije se proširi na pluća, ne bi se nazvao rakom pluća. Umjesto toga, takav rak nazivamo primarnim rakom dojke metastatski u plućima. Takav se rak u plućima ne sastoji od abnormalnih ćelija pluća, nego malignih ćelija dojke.
Još jedan izraz koji se koristi za definiranje bolesti je "sekundarni rak". To je drugi primarni rak koji nije povezan s izvornim tumorom koji se nalazi u drugom dijelu tijela. Drugim riječima, taj "dodatni" rak slučajno se pojavio u isto vrijeme kad i prvi rak, ali se nije dogodio zbog širenja stanica raka.
U tri do pet posto slučajeva nije moguće otkriti gdje je rak zapravo započeo, nego liječnici nalaze dokaze o postojanju raka samo na mjestima na koja se proširio. U tom slučaju, govorimo o nepoznatom primarnom ili raku nepoznatog porijekla, s metastazama na mjestima gdje je otkriven.
Koliko znaš o zloćudnim bolestima?
Rak je dijagnoza s kojom se iz godine u godinu suočava sve veći broj ljudi. Procjenjuje se da u Hrvatskoj živi oko 170 000 osoba kojima je nekad u životu postavljena dijagnoza zloćudne bolesti, od kojih je za njih 100.000 prošlo više od pet godina od postavljanja dijagnoze.
Kako bi se sa zloćudnom bolesti što bolje nosili, važno ju je razumjeti. Za bolje razumijevanje bolesti pogledaj značenje osnovnih pojmova u rječniku Zloćudne bolesti.
Brojne vrste raka nose naziv koji potječe od vrste stanica u kojima on počinje. Primjerice izraz "rak bubrega" nije jednoznačan - karcinomi bubrega mogu se značajno razlikovati ovisno o vrsti bubrežne stanice u kojoj tumor nastaje.
Razlikujemo šest glavnih oblika raka na temelju tipa stanica:
Također, rakove se može podijeliti i na solidne tumore ili izrasline te rakove krvi, odnosno hematološke rakove. Pod hematološke rakove ubrajamo leukemije, limfome i mijelom, a "solidni" rakovi su svi ostali.
Karcinomi su najčešći stanični tip raka, čineći 80 do 90 posto svih slučajeva raka. Ovi karcinomi nastaju u epitelnim stanicama, koje uključuju stanice kože i stanice koje oblažu tjelesne šupljine i prekrivaju organe.
Karcinomi dalje dijelimo na:
Adenokarcinomi - Adenokarcinomi počinju u žljezdanim stanicama koje proizvode tekućine i sluz, kao što je majčino mlijeko.
Karcinomi skvamoznih stanica - To su ravne, pločaste stanice u gornjem, a nalazimo ih, primjerice, u gornjem sloju kože, prekrivaju unutrašnji sloj jednjaka i dišnih putova te vrat maternice i vagine.
Karcinom bazalnih stanica - Bazalne stanice prisutne su samo u koži i najdublji su sloj stanica kože.
Karcinomi prijelaznih stanica - Prijelazne stanice su tip epitelnih stanica, prisutne su u mjehuru i dijelovima bubrega.
Osim ovih specifičnih vrsta stanica, karcinomi se mogu imenovati i na temelju njihove lokacije. Na primjer, karcinomi dojke koji nastaju u mliječnim kanalima nazivaju se duktalni karcinomi, dok se oni koji nastaju u režnjevima (lobulima) tkiva dojke smatraju lobularnim karcinomima.
Karcinomi su jedine vrste stanica raka koje imaju neinvazivnu fazu i stoga su jedine vrste raka za koje se rutinski radi probir.
Rakovi koji su još uvijek "obuzdani" i nisu se proširili kroz bazalnu membranu nazivaju se karcinom in situ (CIN). Rak otkriven u ovom ranom, preinvazivnom stadiju ima izvrsnu prognozu.
Sarkomi su karcinomi kostiju i mekih tkiva u tijelu, a sastoje se od stanica mezenhimalnog porijekla, to jest, od vezivnog tkiva u najširem smislu. Ova vrsta raka zahvaća kosti, mišiće, tetive, ligamente, hrskavicu, krvne žile, živce, sinovijalna tkiva (tkiva zglobova) i masna tkiva.
Primjeri sarkoma uključuju:
Osteosarkom (rak kostiju)
Hondrosarkom (rak hrskavice)
Liposarkom (rak masnog tkiva)
Rabdomiosarkom (rak skeletnih mišića)
Leiomiosarkom (rak glatkih mišića)
Angiosarkom (rak krvnih žila)
Mezoteliom (rak mezotela, tkiva koje oblaže prsni koš i trbušnu šupljinu)
Fibrosarkom (rak fibroznog tkiva)
Gliom i astrocitom (stanice vezivnog tkiva u mozgu)
Mijelom, koji se naziva još i multipli mijelom, je rak stanica plazme, vrste bijelih krvnih stanica, a koje su dio našeg imunološkog sustava. Plazma stanice su stanice koje proizvode antitijela.
U pitanju je teška, neizlječiva bolest, od koje u Hrvatskoj svake godine obolijeva oko 200 ljudi, a oko tisuću njih s njom živi. Multipli mijelom spada u skupinu rijetkih bolesti, a oboljeli nerijetko dugo čekaju na postavljanje točne dijagnoze.
Leukemije su karcinomi krvnih stanica, a nastaju u koštanoj srži. Među karcinomima povezanim s krvlju, leukemije se, za razliku od mijeloma i limfoma, smatraju "tekućim karcinomima". Budući da ovi karcinomi uključuju stanice koje cirkuliraju u krvotoku, često se tretiraju kao solidni karcinomi koji su se proširili.
Primjeri uključuju:
Limfocitne leukemije - To su karcinomi bijelih krvnih stanica poznatih kao limfociti.
Mijeloične (mijelocitne) leukemije - Oblik leukemije u kojoj dolazi do zamjene normalne koštane srži zloćudnim stanicama koje nastaju malignom transformacijom matičnih stanica krvi.
I limfocitne i mijeloične leukemije imaju oblike koji brzo napreduju (akutne) i oblike kojima je potrebno više vremena da se razviju (kronične).
Limfomi su vrsta raka koji nastaje iz stanica imunološkog sustava. Ovi karcinomi mogu nastati u limfnim čvorovima ili iz ekstranodalnih mjesta (izvan limfnih čvorova) kao što su slezena, želudac ili testisi.
Limfome dijelimo na:
Hodgkinov limfom
Ne-Hodgkinov limfom
Također, nije neuobičajeno da rak ima karakteristike više od jedne vrste tkiva. Stanice raka razlikuju se od normalnih stanica na mnogo načina, od kojih se jedan naziva diferencijacijom. Osim toga, većina tumora je heterogena, što znači da stanice u jednom dijelu tumora mogu izgledati značajno drugačije nego na drugom dijelu.
Rak se često klasificira i prema organima ili sustavima organa u kojima nastaje.
Rakovima središnjeg živčanog sustava smatramo one koji nastaju u tkivima mozga ili leđne moždine. Karcinomi koji se šire na mozak ne smatraju se rakom mozga, već metastazama u mozgu i mnogo su češći od primarnog raka mozga. Neki od rakova koji se često šire na mozak su rak pluća, rak dojke te melanom.
Za razliku od tumora u drugim dijelovima tijela, rak mozga se rijetko proširi izvan mozga. Unatoč tome, učestalost raka mozga posljednjih je godina u porastu. U usporedbi s drugim država Europske unije, Hrvatska je na visokom 5. mjestu po incidenciji tumora mozga i drugih dijelova središnjeg živčanog sustava, te na 4. mjestu po mortalitetu.
Rak glave i vrata može zahvatiti bilo koje područje glave i vrata, od jezika do glasnica. U ovu kategoriju spadaju rak usne, rak usne šupljine, žlijezda slinovnica, ždrijela, nosne šupljine, paranazalnih sinusa i grkljana. Otprilike 60 do 70 posto svih karcinoma glave i vrata su oralni karcinomi.
Prema podacima Registra za rak, u 2021. godini od raka usne šupljine, glave i vrata oboljelo je 1010 ljudi, a bolesti podleglo 538 osoba. U 2022. godini umrlo je 547 osoba.
S obzirom na to da oboljeli često nemaju niti jedan simptom bolesti, važno je redovito odlaziti na preventivne preglede - postupak ranog otkrivanja raka usne šupljine, glave i vrata je jednostavan i provodi se u sklopu rutinske stomatološke kontrole.
Rak dojke najčešće je sijelo raka u žena u Republici Hrvatskoj od kojeg obolijeva četvrtina žena novooboljelih od raka. Iako je daleko češći kod žena, od raka dojke mogu oboljeti i muškarci - približno jedan na sto slučajeva raka dojke javlja se kod muškaraca.
Karcinomi dojke koji nastaju u mliječnim kanalima nazivaju se duktalni karcinomi, dok se oni koji nastaju u režnjevima (lobulima) tkiva dojke smatraju lobularnim karcinomima. Najčešći tip raka dojke je duktalni karcinom.
S obzirom na to da su u većini slučajeva rakovi dojke karcinomi, moguće ih je otkriti prije nego što postanu invazivni. Takve slučajeve nazivamo karcinom in situ ili rak dojke stadij 0, dok stadij 1 do 4 označavaju invazivni oblik raka dojke.
Znaš li prepoznati sve potencijalne znakove i simptome koji upućuju na neko patološko stanje u dojci?
Za bolje razumijevanje bolesti pogledaj značenje osnovnih pojmova u rječniku Rak dojke.
Razlikujemo sljedeće oblike raka dojke:
Duktalni karcinom dojke in situ (DCIS) i lobularni karcinom in situ (LCIS): Karcinom in situ je najraniji stadij u kojem se rak dojke može otkriti i smatra se stadijem 0. Ovi karcinomi još nisu prodrli kroz bazalnu membranu i smatraju se neinvazivnim. Najčešće se otkrivaju kada se radi biopsija radi abnormalnosti na preglednoj mamografiji.
Invazivni (infiltrirajući) rak dojke (duktalni i lobularni): Jednom kada rak dojke prodre kroz bazalnu membranu, smatra se invazivnim.
Upalni rak dojke: Upalni rak dojke, za razliku od drugih karcinoma dojke, se obično ne predstavlja kao kvržica. Umjesto toga, rane faze bolesti izgledaju kao crvenilo i osip na dojkama.
Rak pluća jedan je od vodećih javnozdravstvenih problema u Republici Hrvatskoj. Godišnje se otkrije više od 3000 novih slučajeva raka pluća, velikom većinom u pušača. Na žalost, gotovo isti broj bolesnika umire svake godine od ove smrtonosne bolesti.
Najčešći tipovi raka pluća uključuju:
Rak pluća ne-malih stanica - Ovo je najčešći oblik raka pluća i čini oko 80% svih karcinoma pluća. Podtipovi raka pluća ne-malih stanica uključuju adenokarcinom pluća, karcinom skvamoznih stanica pluća (karcinom pločastih stanica) i rak pluća velikih stanica.
Rak malih stanica pluća - Rak malih stanica ili mikrocelularni rak čini oko 20% slučajeva raka pluća te je najagresivniji i najbrže rastući od svih karcinoma pluća.
Mezoteliom - Mezoteliom je rak pleuralnog mezotela, ovojnice koja okružuje pluća. Usko je povezan s izloženošću azbestu.
Rak se može pojaviti bilo gdje duž probavnog sustava - od usta do anusa, a većina su adenokarcinomi.
U tumore probavnog sustava ubrajamo:
Rak jednjaka - Razlikujemo rak skvamoznih stanica jednjaka, koji je često povezan s pušenjem i pretjerivanjem s alkoholom, te adenokarcinom jednjaka koji vežemo uz dugotrajni refluks.
Rak želuca - Rak želuca čini 5% malignih oboljenja u Hrvatskoj što predstavlja oko tisuću novooboljelih svake godine.
Rak gušterače - Rak gušterače rjeđi je od nekih drugih karcinoma, no ima vrlo visoku smrtnost. Naime, bolest je moguće izliječiti jedino kirurškim zahvatom, no kako je u trenutku otkrivanja bolest najčešće u uznapredovalom stadiju, potpuno odstranjenje tumora rijetko je izvedivo.
Rak jetre - Rak s metastazama u jetri mnogo je češći od primarnog raka jetre. Čimbenici rizika za rak jetre uključuju zlouporabu alkohola i kronične infekcije hepatitisom B ili C.
Rak debelog crijeva - U Hrvatskoj je rak debelog crijeva drugi karcinom po učestalosti i kod muškaraca i kod žena. Često se naziva još i kolorektalni rak i uključuje rak rektuma i gornjeg dijela debelog crijeva. Ako se na vrijeme otkrije, u 9 od 10 slučajeva uspješno se liječi zbog čega je važno obratiti pažnju na potencijalne simptome i redovito odlaziti na preventivne preglede.
Analni rak - Rak anusa razlikuje se od raka debelog crijeva i po uzrocima i po načinu liječenja. Studije sada pokazuju da je 91 posto svih karcinoma anusa povezano s HPV virusom, većina povezana sa samo dva podtipa - HPV-16 i HPV-18.
Genitourinarni sustav uključuje bubrege, mokraćni mjehur te mokraćovode, ali i prostatu kod muškaraca.
Ovdje ubrajamo sljedeće vrste raka:
Rak bubrega - Najčešći tipovi raka bubrega uključuju karcinom bubrežnih stanica (oko 90 posto slučajeva), karcinom prijelaznih stanica koji zahvaća bubrežnu zdjelicu i mokraćovode, Wilmsov tumor koji prvenstveno pogađa djecu te sarkom bubrega, koji je vrlo rijedak.
Rak mokraćnog mjehura - Otprilike polovica karcinoma mokraćnog mjehura uzrokovana je pušenjem. Najčešća vrsta je urotelni karcinom.
Rak prostate - Ovo je najčešći oblik raka kod muškaraca u Hrvatskoj, te deveti uzrok smrti. Vrlo sporo napreduje, zbog čega dugo ne pokazuje nikakve simptome. Početkom 2024. u Hrvatskoj je pokrenut preventivni program za rano otkrivanje raka prostate, usmjeren na muškarce u dobi od 55 do 69 godina koji nikada nisu bolovali od raka prostate i koji nisu radili pretragu PSA (prostata specifični antigen) u zadnjih 12 mjeseci.
Rak reproduktivnih organa može se pojaviti kod muškaraca i žena. Vrste uključuju:
Rak testisa
Rak jajnika (uključujući tumore zametnih stanica)
Rak maternice (koji se naziva i rak endometrija)
Rak jajovoda
Endokrini sustav čini niz žlijezda koje proizvode hormone, a većina endokrinih karcinoma, s izuzetkom raka štitnjače, prilično je rijetka.
Multipla endokrina neoplazija (MEN) je termin koji se koristi za grupu nekoliko različitih, nasljednih sindroma od kojih svaki ima zasebna klinička obilježja, a osnovna poveznica svih sindroma je istovremeno postojanje većeg broja tumora različitih endokrinih žlijezda.
Za razliku od primarnih karcinoma kostiju i mekog tkiva, koji su rijetki, metastatski rak kosti je relativno čest.
Rak kostiju, bilo primarni ili metastatski, često se manifestira simptomima boli ili patološkog prijeloma - prijeloma koji se javlja u kosti koja je oslabljena prisutnošću tumora.
Razlikujemo sljedeće tipove raka kostiju i mekog tkiva:
Osteosarkom
Kaposijev sarkom - Rak mekog tkiva koji se često viđa kod osoba s HIV-om/AIDS-om
Ewingov sarkom - Oblik raka kostiju koji prvenstveno pogađa djecu
Rakovi povezani s krvlju uključuju i one koji zahvaćaju krvne stanice i one koji zahvaćaju čvrsto tkivo imunološkog sustava, poput limfnih čvorova.
Čimbenici rizika za hematološke rakove s krvlju donekle se razlikuju od solidnih karcinoma po tome što okolišni faktori, kao i virusi kao što je Epstein-Barr, igraju značajnu ulogu.
Karcinomi povezani s krvlju najčešći su karcinomi u djece.
Hematološki rakovi uključuju:
Hodgkinov limfom
Ne-Hodgkinov limfom
Akutna limfocitna leukemija
Kronična limfocitna leukemija
Akutna mijeloična leukemija
Kronična mijeloična leukemija
Mijelom
Rak kože dijelimo u dvije osnovne skupine - melanomske i nemelanomske. Dok su nemelanomski karcinomi kože mnogo češći, melanomi su odgovorni za većinu smrti od raka kože.
U Hrvatskoj, kao i u ostatku Europe, posljednjih godina bilježimo značajan porast oboljelih od raka kože. Prema podacima Registra za rak, u Hrvatskoj su u 2020. dijagnosticirana 753 nova slučaja melanoma kože, dok je u 2021. od melanoma umrlo 227 osoba.
Primjeri raka kože uključuju:
Karcinom bazalnih stanica (bazocelularni karcinom)
Karcinom pločastih stanica (planocelularni karcinom)
Osim prema tkivima koja napada te organima ili sustavima organa u kojima se javlja, rak možemo klasificirati i na još neke načine: :
Gradus tumora: Gradus tumora, histološki gradus tumora ili stupanj diferenciranosti tumora daje nam odgovor na pitanje koliko tumorske stanice nalikuju stanicama normalnog tkiva iz kojega su nastale. Općenito, niži gradus tumora znači bolju prognozu bolesti.
Stadij raka: Stadij u kojem se rak nalazi znači različite stvari za različite oblike raka. Stadij se obično gradira od prvog do četvrtog, a viši stadij uglavnom označava napredniji oblik raka.
Profiliranje raka na molekularnoj razini: U pitanju je određivanje vrste prisutnih stanica i obrasca ponašanja koje te stanice slijede. Određivanje molekularnog profila raka liječnicima daje dodatne informacije na temelju kojih se određuje način liječenja, ali i prognoza bolesti
Ostali članci