Kancerogene tvari su tvari koje, pod određenim okolnostima, mogu povećati rizik od razvoja  raka. Danas razlikujemo više od sto vrsta kancerogena koje dijelimo u tri osnovne kategorije: fizičke, kemijske i biološke. 

Dolazak u doticaj s kancerogenima ne znači nužno da ćete razviti rak, a pritom nije niti moguće u eliminirati izloženost potencijalno opasnim tvarima. Međutim, postoje koraci koje možemo poduzeti da smanjimo izloženost pojedinim kancerogenim tvarima.

Kako kancerogeni utječu na razvoj raka?

Najjednostavnije rečeno, kancerogene tvari mogu izravno oštetiti naš DNK i uzrokovati promjene koje nazivamo mutacijama, a koje posljedično mogu uzrokovati probleme u normalnom procesu rasta i diobe stanica te tako uzrokovati rak. 

U drugim slučajevima, kancerogen može uzrokovati oštećenje i upalu, što rezultira bržom diobom stanica. A kada se proces dijeljenja stanica odvija brže nego obično, veća je mogućnost da će doći do mutacije što pak povećava mogućnost razvoja raka.

Naši geni, sadržani u DNK, sadrže priručnike s uputama za stvaranje proteina. Kada kancerogen promijeni naš DNK, on ​​pokreće lančanu reakciju koja normalne stanice pretvara u stanice raka. Ovisno o specifičnoj mutaciji ili promjeni, geni mogu početi davati stanicama upute da se nekontrolirano množe, postajući kancerogeni tumori ili rak krvi. 

Međutim, kancerogeni ne djeluju "instantno". Nakupljaju se tijekom vremena, a mogu proći godine prije nego kancerogeni u našem tijelu započnu lančanu reakciju koja će dovesti do nastanka raka. 

Izloženost kancerogenima i rizik od raka

Iako izloženost kancerogenima može rezultirati nastankom raka, ne znači nužno da će do toga i doći. Sposobnost kancerogena da izazove rak ovisi o nekoliko faktora.

Najočitiji čimbenici su, naravno, količina i duljina izloženosti, no treba uzeti u obzir da nisu svi organizmi isti i da mnogo toga ovisi i o zdravstvenom stanju pojedinca i drugim individualnim faktorima koji povećavaju ili smanjuju rizik od raka kao što su način prehrane, tjelesna aktivnost ili izloženost duhanskom dimu.

Sklonost razvoju raka može se, na primjer, i naslijediti. To nazivamo "genetska predispozicija", a to znači da je veća vjerojatnost da ćete razviti rak pod određenim uvjetima i uz određenu izloženost nego netko tko nema istu genetsku predispoziciju.

Važno napomenuti da je rak najčešće uzrokovan nakupljanjem mutacija, a ne tek jednim odstupanjem od norme. Upravo zato, smatra se da međudjelovanje brojnih čimbenika može djelovati tako da povećava ili smanjuje rizik od razvoja raka. 

Također, čak i kada dođe do oštećenja DNK, naše tijelo ima rješenje: postoje i geni koji djeluju kao supresori tumora koji usporavaju diobu stanica i putem ih popravljaju. Naše tijelo, naime, može proizvesti proteine koji ili popravljaju oštećenu DNK ili eliminiraju te oštećene stanice prije nego što se transformiraju u stanicu raka.

Koje vrste kancerogena razlikujemo?

Razlikujemo tri osnovne vrste kancerogena:

• Fizički kancerogeni, poput ultraljubičastih sunčevih zraka i ionizirajućeg zračenja iz izvora poput rendgenskih zraka i drugih medicinskih slikovnih testova.

• Kemijski kancerogeni, kao što je azbest, duhanski dim, alkoholna pića ili arsen koji se prirodno pojavljuje u zraku, vodi i tlu.

• Biološki kancerogeni, kao što su infekcije određenim virusima, bakterijama ili parazitima.

Pojedini kancerogeni povezani su s određenim vrstama raka, a neki od njih su:

Formaldehid

Formaldehid je bezbojan, kancerogen plin specifičnog, vrlo oštrog mirisa, topljiv u vodi. Koristi se u građevinskim materijalima, ali i u raznim proizvodima za kućanstvo. On je, također, nusproizvod upaljenih cigareta i pušenja.

Azbest

Stare cijevi, dotrajala izolacija potkrovlja, teksturirani stropovi ili čak pločice mogu sadržavati kancerogeni azbest. Ako se materijali koji u sebi sadrže azbest "poremete", može doći do ispuštanja sićušnih azbestnih vlakana u zrak. Izloženost azbestu može dovesti do razvoja specifične vrste raka pluća - mezotelioma.  

Ultraljubičasto (UV) zračenje

Vjerojatno i ptice na grani znaju da ultraljubičasto zračenje može uzrokovati rak kože i da je važno svakodnevno nanositi SPF faktor (i to na ispravan način!) koji štiti i od UVA i UVB zraka, dviju vrsta UV svjetlosti povezanih s rakom kože.

Radon

Drugi uobičajeni oblik zračenja iz okoliša je radon, prirodni radioaktivni plin koji se nalazi u Zemljinoj kori i drugi vodeći uzrok raka pluća nakon pušenja. 

Emitira se normalnim raspadanjem urana u tlu, a kroz tlo ulazi u naše domove. Također, radon se može nalaziti u građevinskom materijalu i vodi za piće, no tada uglavnom uzrokuje daleko manja izlaganja zračenju od radona iz tla.

S obzirom na to da nema ni boje ni mirisa, nemoguće ga je prepoznati prostim okom, međutim, njegovu je prisutnost moguće izmjeriti na temelju radioaktivnosti. 

Radijacija u medicinske svrhe

Povremeno se i namjerno izlažemo zračenju, i to u svrhu provođenja određenih dijagnostičkih testova, kao što je CT (kompjutorizirana tomografija), ili, pak, u slučaju terapije zračenjem kod osoba koje boluju od raka. 

Na primjer, žene koje boluju od raka dojke i prime terapiju zračenjem nakon mastektomije, postupka uklanjanja dojke zbog raka dojke, imaju povećan rizik od razvoja raka pluća zbog zračenja koje se isporučuje u područje prsnog koša. Međutim, rizici izostanka takvog snimanja ili liječenja kada je potrebno često se smatraju većim od onih povezanih s medicinskim zračenjem.

Virusi

Nekoliko je virusa povezanih s rakom, oni utječu na genetski sastav zdravih stanica i mogu povećati vjerojatnost da će se pretvoriti u rak.

Virusi koji mogu dovesti do raka uključuju:

• Humani papiloma virusi (HPV), koji mogu uzrokovati rak grlića maternice, usta i grla te genitalni rak.

• Hepatitis B i hepatitis C, infekcije jetre koje mogu dovesti do stvaranja ožiljaka na jetri (ciroza) i uzrokovati rak jetre

• Ljudski T-limfotropni virus tipa 1 (HTLV-1) može uzrokovati leukemiju, vrstu raka krvi

• Epstein-Barr virus, koji uzrokuje mononukleozu i u podlozi je nastanka multiple skleroze, može povećati rizik od raka nazofarinksa (vrsta raka glave i vrata) i limfoma 

• Virus humane imunodeficijencije (HIV), koji je povezan s rijetkim oblikom raka kože zvanim Kaposijev sarkom, limfomima, karcinomima genitalija i očiju te nemelanomskim karcinomima kože

Danas postoje cjepiva protiv HPV-a i cjepiva protiv hepatitisa B koja mogu smanjiti rizik od infekcije virusom i karcinoma povezanih s njima. Učinkovita su samo ako se cijepljenje dogodi prije izlaganja virusu. Cijepljenje protiv hepatitisa B u Hrvatskoj je dio kalendara kontinuiranog cijepljenja, a cjepivo protiv HPV-a besplatno je za sve građane Republike Hrvatske do 25 godina starosti. 

Neki lijekovi

Neki lijekovi za kemoterapiju i hormonsku terapiju mogu povećati rizik od raka. Tako, primjerice, neki lijekovi koji se koriste pri kemoterapiji u ranim fazama raka dojke povećavaju rizik od nastanka leukemije. I upotreba oralnih kontraceptiva može povećati rizik od raka dojke ili raka vrata maternice, no s druge strane može smanjiti rizik od raka endometrija, jajnika i kolorektalnog karcinoma. 

Onečišćenje

I vanjski i unutarnji zrak mogu sadržavati zagađivače koji su kancerogeni. Postoji snažna veza između uobičajenih vanjskih zagađivača zraka poput ispušnih plinova iz industrijskih postrojenja ili elektrana, ispušnih plinova motora i dima požara i raka pluća. 

Zagađivači zraka u zatvorenim prostorima mogu potjecati iz raznih izvora kao što su građevinski materijali, sredstva za usporavanje požara, isparavanje boja ili proizvoda za čišćenje. I prašina je zagađivač. 

Čimbenici načina života

Postoji niz čimbenika načina života koji mogu doprinijeti mutacijama koje rezultiraju rakom.

Neki od kancerogena povezanih s načinom života uključuju:

• Pušenje (i pasivno pušenje)

• Konzumacija alkohola

• Pretilost

• Loša prehrana (prevelika konzumacija prerađene hrane, posebno prerađenog mesa) 

• Izostanak tjelesne aktivnosti

Također postoje neki dokazi da kuhanje mesa na visokim temperaturama - na primjer pečenje na roštilju ili u tavi - može stvoriti kancerogene spojeve.

Kako se zaštititi od kancerogenih tvari?

Kako rastu naša saznanja o vrstama, nastanku i liječenju raka, tako i popis poznatih kancerogena kontinuirano povećava. Budući da još nije ispitana baš svaka tvar koja bi mogla biti kancerogena, potrebno je biti oprezan i, kada se to može, kontrolirati izloženost onim tvarima za koje znamo da potencijalno mogu uzrokovati rak. 

• Čitajte etikete na proizvodima koje kupujete i educirajte se o sastojcima koje ne prepoznajete. 

• Slijedite upute za sigurno rukovanje kemikalijama kod kuće. Ako upute za korištenje navode korištenje rukavica, ne preskačite ih, a ako proizvođač savjetuje ventiliranje prostora u kojem se služite kemikalijama, svakako otvorite prozor pri čišćenju, a razmislite i o nošenju maske za lice. 

• Ako neki proizvod niste spremni unijeti u organizam - pojesti ga ili popiti - koristite rukavice kada njime rukujete. Koža je naš najveći organ i kroz nju se lako apsorbira.

• U slučaju da na radnom mjestu rukujete s kemikalijama, slijedite preporučene postupke. 

• Razmotrite alternative za proizvode koje imaju dug popis sastojaka.