Ostanimo u kontaktu

Pretplati se na naš newsletter i nastavi brinuti o svom zdravlju!

Bell
Pretplati se na naš newsletter i nastavi brinuti o svom zdravlju!
Woman illustration
Blog post image

Kako se liječi rak?

16.05.2024 Autor: Meddox Zloćudne bolesti

Mogućnosti liječenja raka ovise o specifičnoj vrsti i stadiju raka i individualnim čimbenicima kao što su dob, moguće nuspojave i komorbiditeti. Srećom, paleta mogućnosti liječenja raka sve je veća.

 

Vrlo brzo nakon suočavanja s teškom dijagnozom te definiranjem vrste maligne bolesti s kojom će se pojedinac boriti i svih specifičnosti koje određeni tip raka sa sobom nosi, započinje liječenje

 

Pristup liječenju bit će odabran imajući na umu ciljeve liječenja, ali i ozbiljnost dijagnoze. To može biti iskorjenjivanje raka, smanjenje rizika od recidiva, produljenje života ili poboljšanje kvalitete života kroz palijativnu skrb.

 

Lokalni tretmani uključuju operaciju i terapiju zračenjem, usmjerenu na određeni tumor. Sustavni tretmani ciljaju na rak koji se proširio ili bi se mogao proširiti, a uključuju kemoterapiju, ciljane terapije, hormonske terapije i imunoterapiju.

 

U ovom članku doznaj:

 

 

Što je što kada govorimo o raku

 

Tumor je dijagnoza s kojom se iz godine u godinu suočava sve veći broj ljudi. Kako bi se sa zloćudnom bolesti što bolje nosili, važno ju je razumjeti. 
 

Za bolje razumijevanje bolesti pogledaj značenje osnovnih pojmova u rječniku Zloćudne bolesti.

 

Operacija

Uz nekoliko iznimaka, kao što su hematološki karcinomi poput leukemije, kirurški zahvat nudi najbolju priliku za izlječenje raka ili barem značajno smanjenje šanse da se ponovno pojavi.

 

Operacija se može koristiti kao dijagnostičko sredstvo, za dijagnosticiranje raka ili određivanje stadija u kojem se nalazi, u liječenju se operacija može koristiti za:

 

  • Liječenje raka: Kada se solidni karcinomi "ulove" u ranoj fazi, operacija se može upotrijebiti u za liječenje raka. Nakon uklanjanja tumora, obično slijede drugi tretmani poput kemoterapije i zračenja kako kako bi se eliminirale sve kancerogene stanice koje nisu uspješno uklonjene operacijom.

  • Redukcija tumora: Kod većine uznapredovalih tumora, kao što je rak dojke u stadiju IV, operacija se ne preporučuje, jer su tretmani poput kemoterapije učinkovitiji. Postoje iznimke u kojima "debulking", odnosno kirurško uklanjanje što je moguće većeg dijela malignog tumora, kako bi se smanjio volumen ili smanjio ukupan broj stanica raka, može imati više koristi nego rizika. Cilj ovakvog zahvata je povećanje učinkovitosti naknadnih terapija. Primjerice, kod nekih vrsta raka jajnika, kirurški zahvat debulkinga (citoredukcije) može smanjiti količinu prisutnog tumora, omogućujući kemoterapiji da bude učinkovitija.

  • Palijativni rak: Kirurški zahvat se može učiniti i iz palijativnih razloga. Na primjer, operacijom se može ukloniti dio tumora koji uzrokuje bol, začepljenje ili ometa druge procese u tijelu.

 

Operacija se također može učiniti za prevenciju raka kod određenih osoba s jakim čimbenicima rizika i/ili dokazima prekanceroznih stanja. Na primjer, neki ljudi koji imaju vrlo visok genetski rizik za razvoj raka dojke mogu izabrati preventivnu mastektomiju.

 

 

Rizici i nuspojave

Kao i kod drugih tretmana raka, i operacija nosi rizike i važno je osigurati da ti rizici budu nadmašeni mogućim dobrobitima liječenja. Ovi rizici znatno variraju ovisno o vrsti tumora i lokaciji, ali mogu uključivati ​​krvarenje, infekciju i komplikacije (opće) anestezije.

 

Specijalne kirurške tehnike

Napredak u kirurškim tehnikama, kao što je opcija lumpektomije, poštedna operacija karcinoma dojke kojom se umjesto čitave dojke (mastektomija) otklanja se zloćudno tkivo i manji dio okolnog zdravog tkiva uz nešto limfnih čvorova pazušne jame, omogućuje uklanjanje tumora s manje komplikacija i bržim oporavkom.

 

Izraz minimalno invazivna kirurgija koristi se za opisivanje tehnika koje nude istu mogućnost uklanjanja tumora, ali s manje oštećenja normalnog tkiva. Primjer je korištenje video-potpomognute torakoskopske kirurgije za uklanjanje raka pluća, za razliku od torakotomija (operacija koja uključuje otvaranje prsnog koša) koje su se rutinski radile u prošlosti.

 

Robotska kirurgija je još jedan primjer posebne kirurške tehnike koja se može koristiti, kao i laserska kirurgija koja podrazumijeva korištenje visokoenergetskih radio valova za liječenje raka. Danas se koriste i elektrokirurgija koja se izvodi upotrebom visokoenergetskih elektronskih zraka, te kriokirurgija koristi izvor hladnoće poput tekućeg dušika za zamrzavanje tumora.

 

 

Kemoterapija

Kemoterapija se odnosi na korištenje kemikalija (lijekova) kako bi se tijelo oslobodilo stanica raka. Ovi lijekovi djeluju tako da ometaju reprodukciju i umnožavanje stanica koje brzo rastu, poput stanica raka.

 

Kemoterapija se koristi za:

 

  • Liječenje raka: Kod karcinoma povezanih s krvlju, poput leukemija i limfoma, kemoterapija se koristi s namjerom da se izliječi rak.

  • Neoadjuvantna kemoterapija: Neoadjuvantna kemoterapija može se dati prije operacije. Ako se tumor ne može operirati zbog njegove veličine ili položaja, kemoterapija može dovoljno smanjiti veličinu tumora da je operacija moguća.

  • Adjuvantna kemoterapija: Adjuvantna kemoterapija je kemoterapija koja se daje nakon operacije kako bi se "očistile" sve stanice raka koje su izašle iz granica tumora, ali se još ne mogu otkriti na dostupnim slikovnim testovima. Ove svojeglave stanice nazivaju se mikrometastazama. Adjuvantna kemoterapija je osmišljena da smanji rizik od recidiva raka.

  • Za produljenje života: U slučaju kada je evidentno da potpuno izlječenje nažalost nije moguće, kemoterapija se može koristiti za produljenje života.

  • Bolji odgovor na zračenje: Za pojačavanje odgovora na radioterapiju kemoterapija se primjenjuje istodobno s radioterapijom.

  • Palijativna kemoterapija: Palijativna kemoterapija odnosi se na upotrebu kemoterapije za smanjenje simptoma raka, ali ne i za liječenje raka ili produljenje života.

 

Kemoterapija je osmišljena za liječenje brzorastućih stanica. Oblici raka koji su u povijesti bili najagresivniji i brzo smrtonosni, ponekad se sada najbolje mogu liječiti i (i potencijalno potpuno izliječiti) uz pomoć kemoterapije. Nasuprot tome, kemoterapija je manje učinkovita za sporo rastuće ili "indolentne" tumore.

 

Postoji nekoliko različitih vrsta kemoterapijskih lijekova, koji se razlikuju i po mehanizmu djelovanja i po dijelu staničnog ciklusa koji ometaju. Kemoterapija se može primati intravenozno, oralno, putem pilule ili kapsule, izravno u tekućinu koja okružuje mozak ili u tekućinu prisutnu u trbušnoj šupljini.

 

Najčešće se lijekovi za kemoterapiju koriste u kombinaciji - takav pristup liječenju naziva se kombinirana kemoterapija.

 

Rizici i nuspojave kemoterapije

Osim stanica raka, još je nekoliko tipova normalnih, zdravih stanica u tijelu koje brzo rastu. Budući da kemoterapija napada sve stanice koje brzo rastu, kao što su one u folikulima dlake, probavnom traktu i koštanoj srži, obično se javljaju nuspojave.

 

Oblik i intenzitet nuspojava s kojima se oboljeli susreću ovisi o lijeku koji se koristi, dozama i općem zdravstvenom stanju pacijenta, a mogu uključivati:

 

  • Gubitak kose

  • Mučnina i povraćanje

  • Anemija 

  • Neutropenija (hematološki poremećaj kojeg karakterizira smanjen broj neutrofila vrste bijelih krvnih stanica)

  • Trombocitopenija (manjak krvnih pločica - trombocita, što povećava rizik od krvarenja)

  • Periferna neuropatija

  • Ranice u ustima

  • Promjene okusa

  • Promjene na koži i noktiju

  • Proljev

  • Umor

 

Srećom, razvijeni su brojni tretmani za upravljanje mnogim uobičajenim nuspojavama kemoterapije. Iako većina nuspojava nestaje ubrzo nakon zadnje sesije kemoterapije, ali moguće je da ostanu i neke dugotrajne nuspojave kemoterapije kao što je oštećenje srca i blago povećan rizik od sekundarnih karcinoma. Međutim, dobrobiti terapije obično daleko nadmašuju bilo koji od potencijalnih rizika. 

 

 

Radioterapija (terapija zračenjem)

Terapija zračenjem je tretman koji koristi rendgenske zrake visoke energije (ili protonske zrake) za uništavanje stanica raka. Posljednjih godina napravljena su značajna poboljšanja u ovim terapijama, smanjujući štetu normalnih tkiva oko raka.

 

Zračenje se može primijeniti izvana, pri čemu se zračenje dovodi u tijelo izvana, slično rendgenskom uređaju, ili interno. Ta se metoda zove brahiterapija, metoda radioterapije koja koristi radioaktivne izvore koji se stavljaju unutar tumorskog tkiva ili u njegovu blizinu. Kao i kod drugih tretmana raka, terapija zračenjem koristi se iz različitih razloga i s različitim ciljevima. 

 

  • Za izlječenje raka: Stereotaktična radioterapija (SBRT) može se koristiti u pokušaju da se izliječi mali rak koji nije moguće dosegnuti operacijom.

  • Kao neoadjuvantna terapija: Terapija zračenjem može se provoditi zajedno s kemoterapijom kako bi se smanjila veličina tumora prije operacije. 

  • Kao pomoćna terapija: Terapija zračenjem može se koristiti nakon operacije za liječenje stanica koje su preostale nakon operacije. To se može učiniti izvana ili iznutra. 

  • Preventivno: Primjer preventivne terapije je zračenje mozga kako bi se spriječile metastaze u mozgu kod ljudi s rakom malih stanica pluća.

  • Palijativna terapija zračenjem: Palijativna terapija zračenjem odnosi se na upotrebu zračenja za ublažavanje simptoma raka, ali ne i za liječenje raka. Može se koristiti za smanjenje boli, smanjenje pritiska ili ublažavanje opstrukcija uzrokovanih rakom.

 

Radijacijska terapija također se može davati na nekoliko različitih načina:

 

  • Terapija vanjskim snopom zračenja: Vanjsko zračenje se često koristi i uključuje usmjeravanje snopa zračenja lokalno na mjesto tumora. Provodi se spomoću linearnog akceleratora, uređaja koji proizvodi ionizirajuće zračenje.

  • Terapija zračenjem s modulacijom intenziteta (IMRT): IMRT je metoda preciznijeg usmjeravanja zračenja na mjesto, čime se omogućuje davanje veće količine zračenja uz manje oštećenja okolnih stanica. Koristi 3D prikaz tijela kako bi iz različitih kuteva navodila zrake do tumora.

  • Brahiterapija: Brahiterapija ili unutarnje zračenje je metoda u kojoj se radioaktivni materijal stavljaju unutar tumorskog tkiva ili u njegovu blizinu, bilo privremeno ili trajno.

  • Stereotaktična radioterapija tijela (SBRT): SBRT, također poznata kao CyberKnife ili Gamma Knife, nije operacija već metoda usmjeravanja visoke doze zračenja na malo područje tkiva, s namjerom uništavanja raka u ranom stadiju. Ova se terapija najčešće koristi za karcinome pluća, jetre, gušterače i bubrega.

  • Protonska terapija: Protonska terapija koristi protonske zrake (atomske čestice koje je lakše kontrolirati od X-zraka) za liječenje tumora nepravilnog oblika koje je teško liječiti konvencionalnim zračenjem.

  • Sustavna terapija zračenjem: Sustavno zračenje je metoda u kojoj se zračenje isporučuje kroz cijelo tijelo kroz krvotok. Primjer je upotreba radioaktivnog joda za liječenje nekih vrsta karcinoma štitnjače.

 

Rizici i nuspojave radioterapije

Rizici terapije zračenjem ovise o specifičnoj vrsti i intenzitetu zračenja, kao i o mjestu na koje se ono primjenjuje. Kratkotrajne nuspojave terapije zračenjem često uključuju crvenilo (poput opeklina od sunca), upalu područja koje prima zračenje i umor. Kognitivni simptomi također su česti kod ljudi koji primaju zračenje cijelog mozga.

 

Dugotrajne nuspojave terapije zračenjem mogu uključivati ​​ožiljke u regiji gdje se koristi kao i sekundarne karcinome.

 

Terapija matičnim stanicama

Transplantacijom matičnih stanica zamjenjuju matične stanice u koštanoj srži. Te hematopoetske, odnosno krvotvorne matične stanice su "početne" stanice koje se mogu diferencirati u sve vrste krvnih stanica u tijelu, uključujući crvene i bijele krvne stanice te trombocite.

 

Primjenom visokih doza kemoterapije u kombinaciji sa zračenjem prvo se uništavaju postojeće matične stanice u koštanoj srži te se zatim zamjenjuju na jedan od dva načina: 

 

  • Autologna transplantacija matičnih stanica: Kod autologne transplantacije matičnih stanica, vlastite matične stanice osobe uklanjaju se prije kemoterapije i vraćaju natrag nakon liječenja.

  • Alogena transplantacija matičnih stanica: Matične stanice bolesnika se zamjenjuju matičnim stanicama podudarnog darivatelja.

 

Transplantacija matičnih stanica najčešće se koristi za liječenje leukemija, limfoma, mijeloma i tumora zametnih stanica.

 

Pametni lijekovi

Pametni lijekovi ili ciljana terapija su lijekovi dizajnirani da specifično ciljaju stanice raka i kao takvi, često su manje štetni za normalne, zdrave stanice. Posljednjih godina je odobren niz novih pametnih lijekova, a velik ih je broj i u fazi kliničkih ispitivanja. 

 

Razlikujemo četiri primarna načina na koje ovakav tip lijekova djeluju protiv raka: 

 

  • Ometanjem rasta krvnih žila, a samim time i opstrukcijom opskrbe tumora krvlju ovakvi lijekovi u principu "izgladnjuju" tumor. Takve lijekove nazivamo inhibitorima angiogeneze.

  • Blokiranjem signala unutar ili izvan stanica koji im nalažu da se dijele i rastu.

  • Dopremanjem citotoksičnih supstanci u tumor.

  • Stimulacijom imunološkog sustava da se "riješi" stanica raka. Zbog svoje važnosti, takvi se lijekovi svrstavaju u posebnu skupinu koju nazivamo imunoterapijom.


 

Rizici i nuspojave pametnih lijekova

Iako su ciljane terapije često manje štetne od kemoterapije, ni pametni lijekovi nisu bez rizika. Mnogi pametni lijekovi metaboliziraju se u jetri i mogu izazvati upalu.

 

Također, u određenim situacijama, protein koji je prekomjerno izražen u nekim vrstama raka, nalazimo i u zdravim stanicama pa lijekovi koji utječu na njih mogu paralelno ometati rast stanica raka, ali i uzrokovati razne nuspojave. Inhibitori angiogeneze, budući da ograničavaju stvaranje novih krvnih žila, mogu imati nuspojavu krvarenja.

 

 

Hormonska terapija

Rakovi poput raka dojke i prostate često su pod utjecajem razine hormona u tijelu. Primjerice, estrogen može potaknuti rast nekih vrsta raka dojke, a testosteron rast raka prostate. 

 

Hormonska terapija, koju još nazivamo i endokrina terapija, a koja dolazi u obliku tableta, injekcija ili kirurške intervencije, blokira stimulirajući učinak hormona na rast raka. 

 

Može se koristiti za:

 

  • Liječenje raka: Hormonska terapija može se koristiti za zaustavljanje ili usporavanje rasta tumora osjetljivih na hormone.

  • Smanjivanje rizika od recidiva

  • Prevenciju: Hormonski tretmani također se mogu koristiti za prevenciju raka, kao što je to slučaj s uporabom tamoxifena kod osoba s visokim rizikom od razvoja raka dojke.

 

Hormonska terapija se u tijelo dostavlja oralno, putem tableta, injekcijama, a moguće je napraviti i kiruršku intervenciju, odnosno i operacija može poslužiti kao hormonska terapija. Naime, kirurško uklanjanje testisa može značajno smanjiti proizvodnju testosterona u tijelu, a uklanjanje jajnika može inhibirati proizvodnju estrogena.

 

Rizici i nuspojave hormonske terapije

Mnoge nuspojave ovih tretmana, kao što su primjena antiestrogena, terapije deprivacije androgena i operacije, povezane su s nedostatkom hormona koji su obično prisutni u vašem tijelu. Na primjer, uklanjanje jajnika, a time i smanjenje estrogena, može rezultirati valunzima i vaginalnom suhoćom.

 

Imunoterapija

Imunoterapija je novi, obećavajući pristup u liječenju raka. Postoji mnogo različitih vrsta imunoterapije, a svima je zajedničko je da ovi lijekovi djeluju tako što mijenjaju imunološki sustav tijela ili koriste proizvode imunološkog sustava u borbi protiv raka.

 

Neke vrste imunoterapije uključuju:

 

  • Monoklonska antitijela: Monoklonska antitijela djeluju poput antitijela koja naš organizam stvara za borbu protiv virusa i bakterija, no umjesto da se vežu za mikroorganizme, monoklonska antitijela se vežu za određene antigene na stanicama raka. Na taj način mogu blokirati signal koji stanici raka govori da raste ili pak "označiti" stanicu raka kako bi je druge imunološke stanice mogle pronaći i napasti. 

  • Inhibitori imunoloških kontrolnih točaka: Naš imunološki sustav uglavnom zna kako se boriti protiv stanica raka. Kontrolne točke kod zdrave osobe služe kako bi se spriječio prejaki imunološki odgovor, a inhibitori imunoloških kontrolnih točaka djeluju tako da u biti skidaju "kočnice" s imunološkog sustava kako bi on mogao obaviti posao za koji je namijenjen - u ovom slučaju, boriti se protiv raka. Ovo je danas najčešće korišteni oblik imunoterapije. 

  • Terapija prijenosa T-stanica: Ovaj pristup liječenju bazira se na ekstrakciji  T-stanica, vrste limfocita koje su važan dio imunološkog sustava, koje se nalaze blizu tumora - pretpostavlja se da su upravo te stanice uspjele tumor prepoznati kao strano tkivo, no jednostavno ih je premalo da bi se borile protiv raka. Te se stanice u laboratoriju množe i kao mala vojska vraćaju u krvotok.

  • Onkolitički virusi: Za razliku od virusa koji napadaju tijelo i uzrokuju simptome kao što je prehlada, ovi virusi su dizajnirani da uđu u stanice raka i uništavaju ih.

  • Cjepiva protiv raka: Cjepiva protiv raka izrađuju se od tumorskih stanica ili tvari koje proizvode tumorske stanice za liječenje raka koji je već prisutan.

  • Citokini: Citokini, uključujući interleukine i interferone, stvaraju imunološki odgovor na bilo kojeg stranog napadača, uključujući stanice raka.

 

Rizici i nuspojave imunoterapije

Uobičajene nuspojave imunoterapije često su ono što biste očekivali od pretjerano aktivnog imunološkog sustava. Alergijske reakcije su česte s nekim od ovih lijekova, a lijekovi za ograničavanje tih reakcija često se koriste istovremeno s infuzijom imunoterapije.

 

Kako živjeti s rakom?

Borba s rakom dug je i iscrpljujuć proces, zbog čega zdrava prehrana i umjerena tjelovježba igraju vitalnu ulogu u liječenju. Nažalost, neke od terapeutskih opcija mogu utjecati na sposobnost organizma da uzme sve što mu treba iz hrane, a uz to, oboljelima je često teško pronaći motivaciju za vježbanje. 

 

Dok je u prošlosti prehrana bila u velikoj mjeri zanemarena u onkologiji, brojni onkolozi danas pravilnu prehranu smatraju dijelom liječenja raka. Nutritivno bogata dijeta može pomoći u lakšem podnošenju tretmana, a sve veći broj istraživanja pokazuje da bi mogla igrati i ulogu u ishodima bolesti. Prema nekim istraživanjima, kaheksija, teško opće stanje organizma popraćeno pomanjkanjem esencijalnih sastojaka hrane koje gotovo uvijek prati uznapredovale maligne bolesti, odgovorna je za 20 do 30 posto smrti od raka. 

 

Ostati aktivan tijekom liječenja može biti izazov, ali ima značajne prednosti. Odlazak u laganu šetnju, plivanje ili vožnja bicikla pomoći će vam da se osjećate bolje.

 

Također, danas postoji niz alternativnih tretmana za koje ne postoje nikakvi dokazi da mogu izliječiti ili usporiti rast raka, no postoje dokazi da mogu pomoći oboljelima da se lakše nose sa simptomima raka i liječenjem te da poboljšavaju kvalitetu života bolesnika. Neki od njih su:

 

  • Akupunktura

  • Masaža

  • Meditacija

  • Joga

  • Glazbena terapija

  • Likovna terapija

 

Otvoreno razgovarajte sa svojim liječnikom o svojim mogućnostima i razmislite o traženju podrške od drugih koji se suočavaju sa sličnom dijagnozom, bilo u vašoj zajednici ili na internetu. Najvažnije od svega, važno je zadržati pozitivan stav. Stope preživljavanja raka sve su više, a opcije liječenja sve brojnije.

 

t