Intolerancija na laktozu javlja se kod osoba kojima nedostaje laktaza, enzim potreban za razgradnju laktoze, šećera u mlijeku. Iako se čini da je riječ o "modernoj" boljci, intolerancija na laktozu globalno je raširen zdravstveni problem, a smanjena sposobnost probave laktoze muči gotovo 75 posto odraslog stanovništva.

Osobe s intolerancijom na laktozu često imaju proljev, muče ih plinovi i nadutost nakon konzumacije namirnica koje sadrže laktozu kao što su mlijeka, sladoled, jogurt ili sir. Unatoč tome što zna biti prilično nelagodno, ovo je stanje obično bezopasno i vrlo se dobro njime upravlja i to bez potrebe za odricanjem od baš svih mliječnih proizvoda. 

Simptomi intolerancije na laktozu

Simptomi intolerancije na laktozu kod odraslih (izuzetno se rijetko javlja kod djece mlađe od pet godina) javljaju se tek nakon konzumiranja laktoze, a mogu uključivati sljedeće:

• Grčevi u trbuhu

• Plinovi

• Nadutost

• Mučnina i povraćanje

• Proljev

• Bol u trbuhu

Ovi se simptomi obično javljaju pola sata do nekoliko sati nakon konzumiranja mliječnih proizvoda, a težina simptoma obično odgovara količini konzumirane laktoze. Međutim, s obzirom na to da hrani treba šest do deset sati da, nakon što je pojedemo, stigne do debelog crijeva, a onda još 24 do 36 sati da prođe kroz debelo crijevo, simptomi se mogu pojaviti i dan, dva nakon što pojedete laktozu.

Ono što intoleranciju na laktozu čini zahtjevnom za dijagnosticiranje je što su simptomi ovog stanja prilično općeniti i zajednički cijelom nizu zdravstvenih problema.

Što uzrokuje intoleranciju na laktozu?

Osnovni razlog nastanka intolerancije na laktozu je evolucijski: većina odraslih u ljudskoj populaciji genetski prestaje proizvoditi enzim laktazu nakon odvikavanja od majčinog mlijeka, što dovodi do intolerancije na laktozu. Upravo zbog toga što naš organizam nakon pete godine prestaje proizvoditi laktazu, intolerancija na laktozu obično se javlja tek nakon te dobi. 

Populacije s dugom tradicijom konzumacije neprerađenog mlijeka, primjerice stanovnici sjeverne Europe, razvile su takozvanu laktaznu perzistenciju sposobnost razgradnje laktoze kroz cijeli život pa je tako intolerancije na laktozu najmanje među stanovnicima sjeverne Europe, a najviše među Azijatima koji tradicionalno konzumiraju malo mlijeka.

Bez dovoljno laktaze za razgradnju laktoze u glukozu i galaktozu, šećere koje naše tijelo može apsorbirati i koristiti, laktoza se zadržava u probavnom sustavu odnosno u debelom crijevu. Kod nekih su osoba u probavnom sustavu prirodno prisutne bakterije mliječne kiseline koje mogu "uskočiti" na mjesto laktaze, no u dijelu slučajeva niti to nije dovoljno za probavu laktoze. 

Laktoza nakupljena u debelom crijevu debelom crijevu stupa u interakciju s tamo prisutnim bakterijama i uzrokuje simptome intolerancije na laktozu poput grčeva, proljeva i nadutosti.

Također, i genetika može biti uzrok intolerancije na laktozu i u tim slučajevima se intolerancija javlja i kod dojenčadi, no u pitanju je rijetka pojava. Isto tako, stanja poput Crohnove bolesti ili celijakije mogu oštetiti stanice u crijevima odgovorne za proizvodnju laktoze i tako uzrokovati intoleranciju.

S obzirom na način nastanka intolerancije na laktozu, razlikujemo nekoliko tipova ovog stanja:

• Primarna intolerancija na laktozu, uzrokovana smanjenjem proizvodnje laktaze u tankom crijevu.

• Sekundarna intolerancija na laktozu, uzrokovana ozljedom ili bolešću koja oštećuje tanko crijevo.

• Kongenitalna intolerancija na laktozu, uzrokovana nedostatkom laktaze prisutnim pri rođenju).

• Razvojna intolerancija na laktozu, uzrokovana prijevremenim rođenjem, u trenutku kada je tanko crijevo još nedovoljno razvijeno.

Koja je razlika između intolerancije na laktozu i alergije na mliječne proizvode?

Iako se može činiti da je riječ o "sinonimima", intolerancija na laktozu i alergija na mliječne proizvode su dva potpuno različita zdravstvena stanja. 

Dok intoleranciju na laktozu uzrokuje deficit enzima laktaza, kod alergije na mliječne proizvode radi se o reakciji imunološkog sustava na proteine u mlijeku i mliječnim proizvodima koji sami po sebi nisu štetni. 

Također, i simptomi se razlikuju, pri čemu je na simptome alergije na mliječne proizvode potrebno hitno reagirati jer mogu biti opasni po život. Simptomi alergije na mliječne proizvode uključuju:

• Oticanje lica, usana, jezika ili grla

• Svrbež ili trnci na usnama

• Urtikarija ili koprivnjača

• Kašalj

• Kratkoća daha

Kako se dijagnosticira intolerancija na laktozu?

Ako osjetite simptome koji odgovaraju intoleranciji na laktozu, razgovarajte sa svojim liječnikom o tome kako biste dobili i formalnu dijagnozu i savjete za upravljanje stanjem prilagođene potrebama pojedinca. 

Naime, velik broj ljudi utvrdi da imaju intoleranciju na laktozu zato što su iskusili neki od simptoma nakon konzumiranja mliječnih proizvoda, međutim, iako se može ispostaviti da zaista i je u pitanju intolerancija na laktozu, i niz drugih zdravstvenih stanja izaziva slične simptome, a među njima su i razne infekcije, upalne bolesti crijeva, malapsorpcija ili alergija na hranu. 

Eliminacijska dijeta 

U dijagnosticiranju intolerancije na laktozu može pomoći takozvana eliminacijska dijeta - eliminiranjem svih mliječnih proizvoda iz prehrane simptomi intolerancije će se povući. Važno je napomenuti da je u slučaju provođenja ovakvog “eksperimenta” važno izbaciti samo mliječne proizvode, a ne i druge namirnice, kako bi se sa sigurnošću moglo utvrditi što je uzrok probavnih smetnji.

Osim eliminacijskom dijetom koja je prvi korak u detektiranju problema, u dijagnostici intolerancije na laktozu koriste se razni dijagnostički testovi:

• Izdisajni test: U pitanju je zlatni standard za utvrđivanje postojanja intolerancije na laktozu, a podrazumijeva mjerenje količine vodika i metana u izdahu prvo na tašte, a onda i nakon konzumacije laktoze. Značajniji porast koncentracije vodika i/ili metana u nekom od mjerenja nakon konzumacije laktoze ukazuje na postojanje intolerancije na laktozu.

• Test intolerancije na laktozu iz krvi: Ovaj test mjeri sadržaj šećera u krvi prije i nakon unosa laktoze. Ako ne dođe do povišenja šećera u krvi nakon konzumacije laktoze, to pokazuje da ne apsorbirate laktozu.

• Test kiselosti stolice: Koristi se za utvrđivanje intolerancije na laktozu kod djece koja ne mogu adekvatno ispuhnuti zrak da bi test bio uspješan. Razine mliječne kiseline i drugih nusprodukata u uzorku mogu pokazati apsorbira li tijelo laktozu ili ne.

• Biopsija crijeva: Najpouzdanija, ali zbog svoje invazivnosti i najrjeđe korištena metoda dokazivanja intolerancije na laktozu. Obično se, kada se radi biopsija crijeva iz nekog drugog razloga, iz uzorka sluznice određuje i sadržaj laktaze.

Liječenje intolerancije na laktozu

S iznimkom sekundarne intolerancija na laktozu, uzrokovane ozljedom ili nekom drugom bolešću koja oštećuje tanko crijevo, intolerancija na laktozu je neizlječiva, a liječenje se svodi na izbjegavanje namirnica koje sadrže laktozu ili nadomještanje enzima laktaze.

Nadomještanje laktaze dodacima prehrani koji se uzimaju prije konzumiranja mliječnih proizvoda nekim se osobama pokazuju kao korisni, a ali učinkoviti su samo ako se konzumiraju u pravom trenutku. 

I probiotici, "dobre" bakterije koje prirodno žive u probavnom traktu također mogu biti od koristi u ublažavanju simptoma kod osoba s intolerancijom na laktozu.

Komplikacije intolerancije na laktozu

Kod teških slučajeva intolerancije na laktozu, često povraćanje ili proljev mogu uzrokovati dehidraciju, gubitak težine ili neravnotežu elektrolita. Također, u slučaju probavne infekcije kod osoba s intolerancijom na laktozu, simptomi intolerancije mogu biti izraženiji.

Osobe koje pate od upalne bolesti crijeva ili sindroma iritabilnog crijeva, to može pogoršati intoleranciju na laktozu.

Jedna od češćih komplikacija intolerancije na laktozu je deficit vitamin D, manjak kalcija i proteina, a posljedično i krhkost kostiju - sve to uzrokovano izbacivanjem mliječnih proizvoda iz prehrane.