Epilepsija je kronična nezarazna bolest mozga od koje boluje oko 50 milijuna ljudi diljem svijeta. Karakteriziraju je rekurentni (perzistentni) napadaji, kratke epizode nevoljnih pokreta koji mogu zahvatiti dio tijela ili čitavo tijelo, a ponekad su popraćeni gubitkom svijesti i kontrole nad radom crijeva ili mjehura.

Prema podacima kojima raspolaže Svjetska zdravstvena organizacija, rizik od prerane smrti kod osoba s epilepsijom je do tri puta veći nego kod opće populacije, a procjenjuje se da bi do čak 70% ljudi s epilepsijom moglo živjeti bez napadaja ako im se bolest pravilno dijagnosticira i liječi. 

Ponavljajući napadaji, naime, mogu uzrokovati fizičke ozljede i ozbiljno narušiti kvalitetu svakodnevnog života. Osim toga, dugotrajni i česti napadaji mogu oštetiti mozak, što dovodi do pogoršanja epilepsije ili kognitivnih promjena.

U ovom članku doznaj:

• Koje su vrste epileptičnih napadaja razlikujemo?

• Simptomi epileptičnog napadaja

• Što uzrokuje epilepsiju? 

• Je li epilepsija nasljedna?

• Rizični faktori za nastanak epilepsije

• Postavljanje dijagnoze

• Liječenje epilepsije

Vrste epileptičnih napadaja

Postoji mnogo različitih vrsta napadaja koje razlikujemo na temelju simptoma i mjesta u mozgu gdje počinju. Također, i simptomi mogu uvelike varirati pa tako neki ljudi tijekom napada mogu izgubiti svijest, drugi ne. Neki ljudi dobivaju napade odsutnosti i tijekom napada neko vrijeme bulje u prazno, potpuno nesvjesni epizode, a drugi trzaju rukama ili nogama - takve pokrete nazivamo konvulzijama.

Važno je napomenuti da samo jedan napadaj ne znači epilepsiju. Da bi se postavila dijagnoza, potrebno je zabilježiti najmanje dva neprovocirana napadaja (napadaji bez jasnog uzroka) u razmaku od najmanje 24 sata. 

Tipove napadaja obično dijelimo u tri osnovne skupine - žarišne i generalizirane napade, te napade s nepoznatim početkom - ovisno o mjestu na kojem nastaju:

• Žarišni napadaji: Oni zahvaćaju jedno područje mozga s jedne strane. Simptomi mogu uključivati ​​trzanje ili ukočenost jednog uda, senzorne promjene i djelomični gubitak svijesti. Epizode mogu započeti i završiti kao parcijalni napadaji ili se proširiti na obje strane mozga, uzrokujući posljedice na obje strane tijela i gubitak svijesti. Osoba koja doživi ponavljajuće žarišne napadaje u pravilu svaki put doživljava iste simptome.

• Generalizirani napadaji: Napadaj s generaliziranim početkom počinje s obje strane mozga, što dovodi do gubitka svijesti. Neki generalizirani napadaji uzrokuju nevoljne pokrete na obje strane tijela. Napadaj odsutnosti vrsta je generaliziranog napadaja koji ne uključuje nevoljne pokrete.

Nadalje, tipovi napada se dalje (ako je to moguće) klasificiraju na:

• Napadaje s motoričkim početkom

• Napadaje s nemotoričkim početkom

Svaki od tipova napadaja ima niz podvrsta, ovisno o simptomima i zahvaćenom području mozga, a samo neki od uobičajenih tipova su: 

• Napadaji odsutnosti: Ove se epizode sastoje od kratkih napada buljenja bez ikakve svijesti o epizodi. Napadaji odsutnosti su generalizirani napadaji koji ne uključuju nevoljne pokrete ili promjene mišićnog tonusa.

• Miokloni napadaji: Ova vrsta napadaja uzrokuje ponavljajuće trzanje jednog ekstremiteta i može utjecati na svijest. Obično zahvaća jednu ruku i najčešće se javlja nakon buđenja iz sna.

• Toničko-klonički napadaji: Karakterizira ih nehotično ukočenje i trzanje, a s obzirom na početak mogu biti žarišni ili generalizirani.

• Napadaji u temporalnom režnju: Žarišni napadaji koji počinju u temporalnom režnju mozga mogu uključivati ​​neobične percepcije ili promjene u svijesti, često bez potpunog gubitka svijesti. 

Simptomi epileptičnog napadaja

Napadaji uzrokuju simptome koji odgovaraju području mozga koje je zahvaćeno tijekom napadaja. Osoba s epilepsijom obično osjeća jedne te iste simptome i vrstu napada, Obično će osoba koja ima epilepsiju nastaviti osjećati iste simptome i vrstu napadaja, rijetko razvije novu vrstu napadaja.

Simptomi napadaja mogu uključivati: 

• Trzanje jednog ekstremiteta na jednoj strani tijela

• Trzanje lica

• Ukočenost jednog dijela tijela ili cijelog tijela

• Ispuštanje neuobičajenih zvukova ili gunđanje

• Padanje

• Smanjena svijest

• Potpuni nedostatak svijesti

Tipično, napadaj traje samo nekoliko sekundi i uključuje jedan ili više simptoma, a kod nekih se ljudi javlja i određeni slijed simptoma. Na primjer, napadaj može započeti grcanjem i napredovati do trzanja lica.

Napadaji se obično definiraju tako da imaju faze koje se javljaju jedna za drugom:

• Neki ljudi dožive prodrom (jedan ili više simptoma koji prethode napadaju) satima ili danima prije napadaja. Osobe koje imaju ponavljajuće napadaje obično počnu prepoznavati vlastite prodromne simptome.

• Napadaju može prethoditi aura, a ona podrazumijeva simptome koji mogu trajati nekoliko sekundi ili minuta prije nego se jave prepoznatljiviji simptomi samog napadaja. Aure se mogu sastojati od motoričke aktivnosti ili osjetnih, autonomnih ili psihičkih senzacija, a pacijenti nerijetko prijavljuju pojavu déjà vu ili jamais vu (suprotno od déjà vua, poznato mjesto ili iskustvo djeluje vrlo nepoznato) senzacija.

• Iktalna faza napadaja je ono što se obično opisuje kao "napadaj" i može uključivati ​​promjene u svijesti ili nehotično trzanje ili ukočenje.

• Faza nakon napadaja ili postiktalna faza, koja se ponekad naziva postdromom, općenito uključuje umor. Osoba može zaspati nekoliko sati nakon napadaja. Neki ljudi koji imaju žarišne napadaje s trzajima ili ukočenošću udova također mogu doživjeti razdoblje slabosti zahvaćenog uda, opisano kao Toddova pareza.

Što uzrokuje epilepsiju? 

Epilepsiju uzrokuju abnormalna električna pražnjenja u mozgu, a predispozicija za napadaje obično je povezana s jednim ili više oštećenih područja u mozgu. Mjesto gdje se nalazi oštećenje u mozgu obično je isto ono gdje napadaj i započinje, zbog čega ga nazivamo žarištem napadaja. 

Do oštećenja koje uzrokuje ponovljene napadaje može doći zbog traume glave, epizode ekstremno niskog kisika u mozgu, problema tijekom fetalnog razvoja ili u djetinjstvu, moždanog udara ili neke infekcije poput HIV-a, meningitisa ili parazita. Također, epilepsija ponekad može biti uzrokovana genetskom predispozicijom.

Isto tako, postoje i brojni neurorazvojni poremećaji (NRP) povezani s pojavom epilepsije. Neki od njih uključuju: 

• Cerebralna paraliza

• Rettov sindrom

• Downov sindrom

• Adrenoleukodistrofija (ALD); genetski poremećaj koji prenosi majka na sina, a kojeg karakterizira izostanak mijelina u vlaknu živčane stanice, bez kojeg živčane stanice ne mogu normalno ili uopće funkcionirati 

• Dijagnosticiranje i liječenje epilepsije u dojenčadi

Je li epilepsija nasljedna?

Epilepsija može i ne mora biti nasljedna - za neke vrsta epilepsije znamo da su povezane s određenim genima. Međutim, neki ljudi imaju genetsku epilepsiju koja nije nasljedna. Genetske promjene mogu se pojaviti kod djeteta, a da se ne prenose s roditelja.

Za većinu ljudi geni su samo dio uzroka epilepsije i određeni geni mogu učiniti osobu osjetljivijom na uvjete okoline koji izazivaju napadaje.

Faktori rizika

Određeni čimbenici mogu povećati rizik od epilepsije:

• Dob: Epilepsija se najčešće javlja kod djece i starijih osoba, ali se stanje može pojaviti u bilo kojoj dobi.

• Obiteljska anamneza: Ako neki član obitelji ima epilepsiju, moguće ja da imate povećan rizik od napadaja.

• Ozljede glave: Ozljede glave odgovorne su za neke slučajeve epilepsije.

• Moždani udar i druge vaskularne bolesti: Moždani udar i druge bolesti krvnih žila mogu uzrokovati oštećenje mozga što posljedično može izazvati napadaje i epilepsiju.

• Demencija: Demencija može povećati rizik od epilepsije kod starijih osoba.

• Infekcije mozga: Infekcije kao što je meningitis, koji uzrokuje upalu u mozgu ili leđnoj moždini, mogu povećati vaš rizik.

• Napadaji u djetinjstvu: Visoke temperature u djetinjstvu ponekad mogu biti povezane s napadajima, no djeca koja imaju napadaje zbog visoke temperature obično ne razviju epilepsiju. Rizik od epilepsije se povećava se ako dijete ima dugotrajni napadaj povezan s vrućicom, neko drugo oboljenje živčanog sustava ili obiteljsku povijest epilepsije.

Kako se postavlja dijagnoza epilepsije?

Epilepsija se dijagnosticira na temelju simptoma i dijagnostičkih pretraga, a anamneza ponavljajućih napadaja, osobito neprovociranih napadaja, u skladu je s dijagnozom epilepsije.

U određivanju tipa epilepsije, odnosno u utvrđivanju uključuje li epilepsija žarišne ili generalizirane napadaje koriste se dijagnostički testovi poput elektroencefalograma (EEG), pretrage koja bilježi moždane aktivnosti te slikovnih pretraga poput kompjutorizirane tomografije (CT) i magnetne rezonancije (MR). 

Također, kod pacijenata s novonastalim simptomima provide se i laboratorijske i pretrage krvi koje obično uključuju ispitivanje elektrolita u serumu, ureje, kreatinina, glukoze, kalcija, magnezija i fosfata, kao i testove jetrene funkcije.

Liječenje epilepsije

Kod većine ljudi, lijekovima ili ponekad operacijom, moguće je kontrolirati napadaje. Također, kod nekih će pacijenata liječenje biti doživotno, a kod nekih će napadaji u potpunosti nestati, što je posebno često kod djece, koja epilepsiju mogu "prerasti".

Također, danas su dostupni i uređaji koji se kirurški ugrađuju u mozak koji pružaju unutarnju električnu stimulaciju koja pomaže regulirati električnu aktivnost u mozgu kako bi se spriječio napadaj. Jedan od takvih primjera je i simulator živca vagus (nervus vagus) koji se koristi u kirurškoj stimulaciji mozga za epilepsiju.

Kao i kod bilo koje drudge kronične bolesti, način života ključan je za držanje situacije pod kontrolom. Svatko tko ima epilepsiju trebao bi se pridržavati sljedećih smjernica:

• Jedite redovito kako biste izbjegli visoki ili niski šećer u krvi

• Izbjegavajte dehidraciju, koja može utjecati na razinu elektrolita

• Izbjegavajte infekcije i ozljede glave

• Odmarajte se dovoljno

• Nemojte koristiti alkohol ili droge