Živac vagus, poznat i pod svojim latinskim nazivom nervus vagus, najduži je živac našeg autonomnog živčanog sustava, te glavni živac njegovog parasimpatičkog dijela - onog koji kontrolira autonomne tjelesne funkcije kao što su opuštanje mišića, regulacija krvnog tlaka i otkucaja srca, probava i imunološki sustav.

"Živac lutalica" je najduži i najsloženiji kranijalni odnosno moždani živac. U pitanju su zapravo dva živca koji imaju i motorna i senzorna vlakna koja su raspoređena po cijelom tijelu (povezuju mozak s probavnim traktom) i utječu na mnoge vitalne procese. Nervus vagus sadrži čak 75 posto svih živčanih vlakana našeg parasimpatičkog živčanog sustava.

S obzirom na to da živac vagus kontrolira osovinu mozak-crijevo (eng. gut-brain axis) i igra važnu ulogu u modulaciji upale, održavanju našeg crijevnog mikrobioma i regulaciji unosa hrane, sitosti i energetske homeostaze, posljednjih se godina našao u fokusu znanstvenih istraživanja. U jeku je niz studija koje ispituju učinkovitost stimulacije nervusa vagusa kao terapeutskog sredstva za tretiranje niza stanja (pogotovo autoimunih) kao što su reumatoidni artritis, upalne bolesti crijeva, bipolarni poremećaj, pretilost i Alzheimerovu bolest. Rezultati za sada obećavaju.

Što je i gdje se nalazi živac vagus?

Nervus vagus jedan je od 12 kranijalnih odnosno moždanih živaca. Iako su zapravo u pitanju dva živca - lijevi i desni nervus vagus - zajednički ih nazivamo "živac vagus". 

Kao 10. moždani živac, nervus vagus je najduži i najsloženiji od kranijalnih živaca, a njegove grane uključuju:

• ždrijelne i laringealne grane koje prenose motoričke impulse u ždrijelo i grkljan,

• srčane grane koje usporavaju otkucaje srca,

• plućne grane koje stežu bronhije,

• ogranci koji kontroliraju nevoljne mišiće u jednjaku, želucu, žučnom mjehuru, gušterači i tankom crijevu; a može potaknuti peristaltiku i gastrointestinalnu sekreciju.

Čemu služi nervus vagus?

S obzirom na to da se sastoji od motornih i senzornih vlakana, živac vagus prenosi i motoričke i osjetilne informacije različitim organskim sustavima u tijelu, uključujući:

• kardiovaskularni sustav, uključujući srce i glavne krvne žile,

• dišni sustav, uključujući pluća i dišne ​​puteve,

• probavni sustav, uključujući grlo, jednjak, želudac i crijeva,

• motoričke funkcije.

Živac vagus prenosi živčane signale u mozak kako bi regulirao nevoljne funkcije poput otkucaja srca, disanja, krvnog tlaka i peristaltike (kontrakcije mišića koji pokreću hranu kroz probavni trakt).

Osim toga, živac vagus također daje senzorne informacije koži i mišićima koji, zauzvrat, stimuliraju refleksne radnje poput kašljanja, kihanja, gutanja i povraćanja. Senzorne informacije također stimuliraju tjelesne funkcije kao što su znojenje, proizvodnja sline, sluzi i nagon za mokrenjem.

Živac vagus i osovina crijevo-mozak

 

Živac vagus također čini vezu između crijeva i mozga, poznatu kao osovina mozak-crijeva. Posljednjih godina znanstvenici su uspostavili vezu između disfunkcije osi mozak-crijevo i stanja poput pretilosti, epilepsije i depresije, ali i niza autoimunih stanja.

Kako prepoznati probleme s lutajućim živcem?

Stanja vagusnog živca uzrokuju različite simptome ovisno o specifičnom uzroku i zahvaćenom dijelu vašeg živca. Neki od simptoma koje može uzrokovati problem sa živcem vagusom su: 

• bolovi u trbuhu i nadutost,

• refluks kiseline (gastroezofagealna refluksna bolest ili GERB),

• promjene otkucaja srca, krvnog tlaka ili šećera u krvi,

• poteškoće s gutanjem ili gubitak refleksa na povraćanje,

• vrtoglavica ili nesvjestica,

• promuklost, hripanje ili gubitak glasa,

• gubitak apetita, brzi osjećaj sitosti ili neobjašnjivi gubitak težine,

• mučnina i povraćanje.

Kako se dijagnosticira poremećaj u radu nervusa vagusa?

Dijagnosticiranje disfunkcije živca vagusa može biti teško jer se oštećenje može pojaviti bilo gdje duž duljine i grana živca, a k tome, simptomi koje uzrokuje odgovaraju i nizu drugih zdravstvenih stanja.

Jedan jednostavan i bezbolan, ali učinkovit način testiranja živca vagusa je testiranje nagona na povraćanje. Komadićem vate škaklja se stražnji dio grla, a ako izostane grčenje, to može ukazivati ​​na problem u moždanom deblu na mjestu ishodišta živca lutalice. 

Također, postoji još niz dijagnostičkih metoda koje se primjenjuju ovisno o simptomima koji se prezentiraju, a koji pak ukazuju na mjesto na kojem bi se mogao nalaziti problem. Neke od njih su:

• Color Doppler ultrazvuk - Ovaj neinvazivni alat za snimanje koristi zvučne valove za otkrivanje stanjenja vagusnih živaca vrata. Također,  može provjeriti ima li abnormalnosti u krvnim žilama koje opslužuju vagusne živce vrata.

• Valsalvin manevar - U pitanju je stručni naziv za pokušaj forsiranog izdisaja uz zatvorene dišne putove, kao što činimo da bismo izjednačili tlak u ušima. Koristi se da se vidi kako vaše srce reagira na promjenu tlaka i može otkriti abnormalnosti koje upućuju na autonomnu disfunkciju.

• Elektrodermometrija - Riječ je o mjerenju električnog otpora (odnosno električne vodljivosti) kože koje se među ostalim koristi za dijagnosticiranje oštećenja simpatičke inervacije, poremećaja osjeta te ispitivanje regeneracije živaca. 

Terapeutski učinak stimulacije nervusa vagusa

Stimulacija vagusnog živca (VNS, od engl. vagus nerve stimulation) medicinski je tretman pri kojem se uz pomoć električnog uređaja na vagusni živac šalju električni impulsi, a koristi se za liječenje epilepsije ili velikog depresivnog poremećaja (MDD, od engl. Major Depressive Disorder).

Smatra se da su i epilepsija i depresija uzrokovane disfunkcijom osi mozak-crijevo u kojoj živac vagus igra središnju ulogu. Disfunkcija osi mozak-crijeva može dovesti do prekomjernog rasta mikroba u probavnom traktu koji izravno ometa rad mozga, povećavajući rizik od napadaja i depresije. Stimulacijom živca električnim impulsima nanovo se "sinkroniziraju" živčani signali između mozga i crijeva kako bi protok informacija tekao pravilnije.

Iako je u pitanju relativno nov oblik terapije, istraživanja pokazuju da stimulacija živca vagusa smanjuje učestalost epileptičkih napadaja za 51 posto nakon godinu dana terapije. Učinkovitost stimulacije vagus živca na tretiranje depresivnih poremećaja je teže utvrditi, no trenutno dostupni podaci sugeriraju da ovakav tip liječenja ima veliki potencijal koji je potrebno dodatno istražiti. 

Također, VNS se istražuje kao potencijalna terapija za niz drugih stanja na koja utječe za druga stanja koja se mogu dovesti u vezu s autonomnim živčanim sustavom poput pretilosti, hipertenzije, anksioznih poremećaja, zatajenja srca, srčane aritmije, Alzheimerove i Parkinsonove bolesti.

Kako stimulirati nervus vagus?

Osim uz pomoć električnih uređaja, nervus vagus može se stimulirati i na razne druge, "prirodnije" načine. Brojna istraživanja pokazuju da prakticiranje vježbi koje mogu pomoći u stimulaciji živca vagusa usporavanjem otkucaja srca i smanjenjem emocionalnog stresa koji može potaknuti ili pogoršati poremećaje živca vagusa.

Neke od takvih praksi su:

• Vježbe dubokog disanja: smatra se da polagano, svjesno disanje stimulira živac vagus, ne samo da poboljšava rad srca i krvni tlak, već i olakšava probavu. 

• Vježbe svjesnosti: uključuju vježbe poput joge i tai chija u kojima je disanje sinkronizirano s pokretima tijela. Neke studije pokazuju da takve prakse mogu poboljšati tonus vagalnog živca, što dovodi do sporijeg otkucaja srca i nižeg krvnog tlaka. 

• Refleksologija stopala: pokazalo se da ova praksa koja se temelji na masaži usporava otkucaje srca i disanje, snižava krvni tlak i povećava zasićenost kisikom, što ukazuje na to da pozitivno stimulira živac vagus.

• Glazbena terapija: Smatra se da određene vrste glazbe mogu pozitivno utjecati na raspoloženja i izazvati korisne autonomne reakcije. To može biti osobito istinito kod niskofrekventnih zvukova koji se isporučuju uz sporu, ritmički strukturiranu glazbu. 

• Uranjanje u hladnu vodu: smatra se da uranjanje lica u hladnu vodu neizravno stimulira živac vagus. O tome svjedoči činjenica da će se nakon početnog šoka hladnoće otkucaji srca početi usporavati. Plivanje u otvorenim vodama može imati isti učinak.

Nije jasno stimulira li neka od ovih tehnika izravno vagusni živac na isti način kao što se to čini električnom stimulacijom. Međutim, poznato je da svaka od njih izaziva pozitivan fiziološki odgovor koji može pomoći u oslobađanju od stresa i poboljšanju raspoloženja.