Tjeskobu, osjećaj unutarnjeg nemira, pretjerane zabrinutosti i straha, inače i jedan od najčešćih psihičkih poremećaja koji znatno narušava kvalitetu života, praćen je i nizom izuzetno neugodnih fizičkih simptoma kao što su ubrzano lupanje srca, pretjerano znojenje, mučnina i otežano disanje. Srećom, evolucija je osigurala način koji nam pomaže da se brzo "ohladimo". U pitanju je takozvani ronilački efekt, fiziološki odgovor tijela na brzo uranjanje u vodu. 

Već je dugi niz godina poznato da vodeni sisavci kao što su kitovi, dupini, tuljani i vidre mogu nadjačati osnovne homeostatske mehanizme kako bi dugo preživjeli pod vodom. Međutim, tek je sredinom 20. stoljeća potvrđeno da boravak pod vodom ima sličan učinak i na ljudski organizam. Naime, pri određenim temperaturama, uranjanje u vodu instantno smanjuje naš broj otkucaja srca.

Svi koji su se susreli s tjeskobom znaju njezin utjecaj na naš puls, odnosno osjećaj ubrzanog lupanja, preskakanja i težine u prsima koja je prati. Uzrok tome je naš autonomni živčani sustav, refleksivan mehanizam koji u ovakvim situacijama djeluje "hiperaktivno" i izbacuje nas iz naše zone komfora. 

Tjeskoba aktivira naš simpatički živčani sustav, koji (među ostalim) povećava broj otkucaja srca i srčanu kontraktilnost i uzrokuje znojenje dlanova. "Drugi pol" našeg autonomnog živčanog sustava je parasimpatički živčani sustav, koji prigušuje reakcije simpatikusa, usporava otkucaje srca i snižava krvni tlak, i tako pomaže našem tijelu da se vrati u stanje ravnoteže, odmora i oporavka. 

2015. otkriveno je da refleks ronioca nastaje iz signala koje šalje trigeminalni živac, koji se sastoji od tri grane (pa mu je drugo ime i trograni živac), a koje vode osjet bola s gornjeg, srednjeg ili donjeg dijela lica i usne šupljine u mozak. Kada hladna voda udari u lice - a mora doći točno ispod očiju i iznad jagodičnih kostiju - šalje se poruka živcu vagusu. Živac vagus, koji kontrolira parasimpatički živčani sustav, povezuje bazu mozga s ostatkom tijela i regulira otkucaje srca i disanje, između ostalih bitnih funkcija. Ukratko - pljuskanje hladnom vodom djeluje kao "kratki spoj" za anksioznost. 

Naime, aktiviranje ronilačkog refleksa daje nam siguran način za resetiranje preaktivnog (ili hiper-uzbuđenog) živčanog sustava u stvarnom vremenu - a dobra vijest je da ne morate početi roniti na dah. Sljedeći put kada se osjećate posebno tjeskobno ili pod stresom, isprobajte jednu od ovih tehnika:

• Napunite veliku zdjelu ledenom vodom i dok zadržavate dah, uronite licem u nju na 30 sekundi. 

• Pokušajte završiti sljedeće tuširanje s 30 sekundi hladne vode. Ako mislite da vam je to previše, možete si olakšati tako da samo lice potopite u hladnu vodu.

• Stavite kockice leda u plastičnu vrećicu (poslužit će i vrećica smrznutog povrća) i pritisnite je uz lice pritom zadržavajući dah šest do osam sekundi. Ponovite po potrebi.

Važno je imati na umu da su ljudi programirani za samoregulaciju putem živčanog sustava: kada smatra da smo u opasnosti, naš živčani sustav ubacuje u petu brzinu kako bi nam pomogao da preživimo. Međutim, ponekad se naša fiziološka gas papučica zaglavi i zalijepi za pod, zbog čega postajemo sve tjeskobniji i razdražljiviji. Takve je situacije važno znati na vrijeme prepoznati kako bismo mogli reagirati i uz pomoć tehnika za suzbijanje anksioznosti, među kojima je i aktivacija ronilačkog efekta, vratiti tijelo u stanje homeostaze.