Autoimune bolesti su stanja u kojima imunološki sustav greškom oštećuje zdrave stanice u tijelu. Neke od najpoznatijih autoimunih bolesti su dijabetes tip 1, reumatoidni artritis, multipla skleroza, Crohnova bolest, Hashimotov sindrom…

 

Danas razlikujemo više od osamdeset autoimunih bolesti od kojih neke napadaju samo jedan organ, a neke čitave sustave, no pretpostavlja se da je broj takvih stanja zapravo i dosta veći. S obzirom na to da rani simptomi autoimunih bolesti poput umora i bolova u zglobovima odgovaraju i nizu drugih zdravstvenih stanja, dijagnozu autoimune bolesti nije jednostavno postaviti. 

 

U pitanju su mahom kronične, doživotne bolesti za koje nema lijeka, no postoji niz lijekova koji olakšavaju simptome i, u velikom broju slučajeva, usporavaju progresiju bolesti. Autoimune bolesti se često nazivaju i "nevidljivim bolestima" - unatoč značajnim zdravstvenim poteškoćama s kojima žive, oboljeli često ne "izgledaju" bolesno. 

 

Autoimune bolesti su jedan od značajnijih javnozdravstvenih problema današnjice - prema populacijskoj studiji objavljenoj 2022. i provedenoj na više od 22 milijuna ljudi, od autoimunih bolesti boluje čak 10 posto stanovništva, 13 posto žena i 7 posto muškaraca.

 

Tko obolijeva od autoimunih bolesti?

Dok su neke autoimune bolesti rijetke, kao što je ankilozantni spondilitis, oblik artritisa koji zahvaća kralježnicu, brojna su stanja uobičajena - poput Hashimotovog sindroma od kojeg boluje gotovo osam posto europskog stanovništva. 

 

Autoimune bolesti mogu pogoditi bilo koga, ali vjeruje se da neki ljudi imaju genetsku predispoziciju za razvoj autoimune bolesti pod određenim okolnostima. Neki od faktora koji utječu na rizik od razvoja autoimune bolesti uključuju:

 

• Generativna dob kod žena

• Obiteljska povijest autoimunih bolesti

• Izloženost određenom okolišu koji bi mogao djelovati kao okidač

 

Kako funkcionira imunološki sustav?

Imunološki sustav nas štiti od virusa, bakterija, stranih tvari, pa čak i stanica raka, no tanka je linija između adekvatnog i neadekvatnog imunološkog odgovora. Naime, preslab imunološki odgovor na najobičniju infekciju može biti smrtonosan, a s druge strane, prejak odgovor - kao što je to slučaj s autoimunim bolestima - može dovesti do razvoja niza bolesti, pa čak i smrti. 

 

Kada virus uđe u organizam, on aktivira imunološki odgovor. "Aktiviraju" se limfociti, te zajedno s drugim imunološkim stanicama jure u pomoć te stvaraju upalu. Limfociti T dio su urođenog odgovora i funkcioniraju za uklanjanje bilo koje vrste "uljeza" u organizmu. S druge strane, limfociti B dio su naučenog odgovora i proizvode protutijela koja specifično ciljaju određenu prijetnju.

 

Nije uobičajeno da imunološki sustav napada vlastite tjelesne stanice, a postoji i nekoliko regulatornih mehanizama, kao što su pomoćne T-stanice, odnosno stanice koje pomažu u konačnom ishodu određene imunoreakcije i tako djeluju na sprječavanje autoimunosti. Međutim, događa se.

 

 

Što uzrokuje autoimuni odgovor?

Postoji nekoliko različitih uzroka autoimunog odgovora organizma.

 

• Kada strana tvar ili mikrob nalikuje tijelu; primjer za to je reumatska groznica, u kojoj proteini pronađeni u strep bakterijama skupine A nalikuju proteinima u srčanom mišiću; kao rezultat, antitijela napadaju srce.

• Promijenjene normalne tjelesne stanice, do čega može doći posredovanjem virusa koji mijenja tjelesnu stanicu tako da ju imunološki sustav prepozna kao stranu.

• Kada dođe do poremećaja rada imunoloških stanica koje stvaraju antitijela, B limfocita, što rezultira stvaranjem abnormalnih antitijela koja napadaju zdrave stanice u tijelu

• Kada tvar u tijelu koja je inače skrivena od imunološkog sustava uđe u krvotok (primjerice, tekućina iz otoka) i izazove odgovor

 

Važno je napomenuti da autoimunost ne znači nužno i autoimunu bolest. Primjerice, tijelo može proizvesti antitijela protiv sebe odnosno protutijela koja organizam stvara na vlastite antigene, takozvana "autoantitijela", koja sudjeluju u čišćenju ostataka nakon infekcije. Kod autoimune bolesti, reakcija uzrokuje upalu i oštećenje tkiva.

 

Vrste autoimunih bolesti

Autoimune bolesti mogu zahvatiti jedan ili više organa, a svaku od njih karakteriziraju jedinstvena protutijela koja otkrivaju i ciljaju specifične proteine ​​na stanicama koji se nazivaju antigeni. 

 

Neki od ovih antigena nalaze se na jednom organu - uzrokujući autoimunu bolest specifičnu za određeni organ, dok drugi postoje na mnogim organima i uzrokuju sistemsku autoimunu bolest.

 

Neke od uobičajenih autoimunih bolesti specifičnih za organe uključuju:

 

• Autoimune bolesti štitnjače, kao što su Hashimotov tireoiditis i Gravesova bolest. Autoimune bolesti štitnjače su vrlo česte, s tim da je velik broj slučajeva nedijagnosticiran.

• Dijabetes tip 1 koji se često javlja u djetinjstvu ili adolescenciji, javlja se kada autoantitijela unište beta stanice u gušterači koje su odgovorne za stvaranje inzulina. 

• Psorijaza se javlja kada imunološki sustav pogrešno šalje signale stanicama kože da prebrzo rastu. Procjenjuje se da u Hrvatskoj od ove teške kožne bolesti pati otprilike 1.7% stanovništva, odnosno nešto više od 66 tisuća ljudi. Jedna od komplikacija psorijaze je povezano autoimmune stanje, psorijatični artritis.

• Multipla skleroza je bolest središnjeg živčanog sustava u kojoj imunološki sustav napada i uništava zaštitni omotač živčanih stanica mozga, leđne moždine i/ili očiju

 

Sistemske autoimune bolesti mogu uzrokovati lepezu različitih problema - jer se njihovi učinci osjećaju u cijelom tijelu. Neke od takvih su: 

 

• Sistemski eritematozni lupus uzrokuje sporadične upale zglobova, tetiva i drugog vezivnog tkiva. Neki od simptoma lupusa su ​​bolovi u zglobovima, kožni osipi, problemi s bubrezima, upala pluća i/ili srca, anemija, povećano zgrušavanje, problemi s pamćenjem…

• Reumatoidni artritis karakteriziraju bol, oticanje i oštećenje zglobova. Za razliku od osteoartritisa, oštećenje kod reumatoidnog artritisa nastaje zbog upale, a simptomi su ozbiljniji. Bez ranog i agresivnog liječenja obično dolazi do deformacije zglobova. Obično su zahvaćeni isti zglobovi s obje strane tijela, a često su zahvaćeni i mali zglobovi šaka i stopala. 

• Upalne bolesti crijeva, koje uključuju Crohnovu bolest i ulcerozni kolitis, odnose se na kroničnu upalu probavnog trakta. Dok Crohnova bolest može uzrokovati upalu od usta do anusa, upala kod ulceroznog kolitisa zahvaća samo debelo crijevo i rektum.

• Sjögrenov sindrom autoantitijela napadaju žlijezde koje proizvode suze i slinu. To dovodi do suhih očiju, suhih usta i povezanih posljedica kao što su karijes, gubitak osjeta okusa i još mnogo toga. 

 

 

Kako prepoznati autoimunu bolest?

Simptomi autoimunih bolesti mogu uvelike varirati ovisno o organu ili organima koji su zahvaćeni, no postoje simptomi koji su uobičajeni za mnoge autoimune bolesti. Budući da su ti simptomi nespecifični, mogu biti i znak raznih drugih ne-autoimunih stanja.

 

Neki od uobičajenih simptoma autoimunih bolesti su: 

 

• Umor

• Niska temperatura (često groznica koja dolazi i prolazi)

• Oscilacije u težini 

• Vrtoglavica

• Bol u mišićima i/ili zglobovima i oticanje

• Poteškoće s koncentracijom

• Osip

• Problemi s probavom

• Opći osjećaj lošeg raspoloženja

 

Simptomi često slijede relapsno-remitentni tijek pri čemu se bolest pogoršava, pa poboljšava, a zatim se ponovno pogoršava na nepredvidiv način. Iznenadnu pojavu teških simptoma nazivamo relaps.

 

Mogu li imati više autoimunih bolesti istodobno?

Nije neuobičajeno da ljudi koji imaju jednu autoimunu bolest razviju drugu, pretpostavlja se da je to povezano s genetskom predispozicijom ili nekim okidačem. Sveukupno, oko 25% ljudi koji imaju jednu autoimunu bolest će razviti drugu.

 

Izraz višestruki autoimuni sindrom koristi se za opisivanje osoba koje imaju tri ili više autoimunih bolesti. Postoje različite vrste ovog sindroma, ali često je jedno od tri stanja povezano s kožom (kao što je alopecija ili vitiligo). 

 

Rizični čimbenici

Faktori rizika razlikuju se ovisno o određenom stanju, ali uključuju:

 

• Spol - Mnoga autoimuna stanja su znatno češća kod žena. 

• Dob - U velikom broju slučajeva, autoimuna stanja se prvi put javljaju  u generativnoj dobi.

• Težina - Neka su autoimuna stanja češća kod ljudi s prekomjernom tjelesnom težinom, dok su druga češća kod ljudi koji imaju povijest poremećaja prehrane.

• Zemljopis - Neke autoimune bolesti kao što su multipla skleroza, upalne bolesti crijeva i dijabetes tipa 1 češće su u sjevernim geografskim širinama, gdje nedostatak dnevnog svjetla može promicati nedostatak vitamina D.

• Pušenje - Uporaba duhana povezana je s povećanim rizikom od mnogih od ovih stanja.

• Lijekovi - Neki lijekovi mogu povećati rizik od određenih stanja, kao što je slučaj s prokainamidom (lijekom za liječenje poremećaja ritma srca) i lupusom.

 

Kako se postavlja dijagnoza autoimune bolesti?

Za dijagnozu autoimune bolesti je potrebno vrijeme, a obično i i nekoliko mišljenja što nerijetko vodi u frustraciju. Nažalost, prema podacima kojima raspolaže američki The Autoimmune Association, u prosjeku je potrebno četiri i pol godine i posjet najmanje četiri liječnika prije nego što se postavi dijagnoza. 

 

 

Preporučuje se da se potraga za dijagnozom započne kod stručnjaka koji se bavi najistaknutijim simptomom - primjerice, posjetom reumatologu ako prevladavaju simptomi vezani uz zglobove.

 

Ne postoji niti jedan jedini test kojim se može konačno dijagnosticirati autoimune bolesti (uz rijetke iznimke kao što je dijabetes tipa 1), a procjena obično uključuje niz različitih testova.

 

Život s autoimunim bolestima

Liječenje autoimunih bolesti uglavnom je usmjereno na kontrolu autoimune reakcije imunosupresivnim lijekovima, a za kontrolu upale i suzbijanje imunološkog sustava se mogu koristiti kortikosteroidi. Druge mogućnosti liječenja ovise o specifičnoj autoimunoj bolesti. Biološki lijekovi se, primjerice, danas često koriste za liječenje reumatoidnog artritisa.

 

Većina autoimunih stanja su relapsno-remitentni poremećaji što znači da se razdoblja pogoršanja izmjenjuju s razdobljima manje aktivnosti ili mirovanja bolesti - a kada ćete se osjećati dobro, a kada ne, teško je predvidjeti. 

 

Osim toga, velik broj oboljelih od autoimunih bolesti izgledaju na van izgledaju potpuno zdravo, što ponekad dovodi do izostanka razumijevanja i podrške od strane prijatelja i voljenih.

 

Međutim, ima mnogo stvari koje osobe s autoimunim bolestima mogu učiniti same kako bi se bolje nosile sa svakodnevnim frustracijama i simptomima:

 

• Za osobe koje pate od dijabetesa, praćenje prehrane je ključno. Za druge oboljele od autoimunih bolesti, prehrana može biti veliki faktor u upravljanju bolešću.

• Prioritizirajte san! Svake noći se dovoljno odmarajte i pokušajte se probuditi i ići spavati svaki dan u isto vrijeme.

• Blaga do umjerena tjelovježba važna je za većinu ljudi, ali jednako je važno ne forsirati se i znati kada stati.

• Upravljanje stresom je korisno kada se nosite s bilo kojim zdravstvenim stanjem, a posebno je važno kada su u pitanju autoimune bolesti s obzirom na to da je stres jedan od češćih okidača.

• Kod nekih stanja, postoje okidači koji su povezani s izbijanjem bolesti. Korisno je identificirati ih i zatim tražiti načine za smanjenje izloženosti.