Hashimotova bolest je autoimuni poremećaj koji utječe na štitnu žlijezdu, a najčešće se javlja kod žena srednje životne dobi. Kod osoba koje boluju od Hashimotove bolesti, stanice imunološkog sustava greškom napadaju stanice štitnjače odgovorne za proizvodnju hormona, što obično rezultira smanjenom proizvodnjom hormona štitnjače (hipotireoza).

Hashimotova bolest je također poznata kao Hashimotov tireoiditis, kronični limfocitni tireoiditis i kronični autoimuni tireoiditis. Ime je dobila po japanskom liječniku Hakaru Hashimotu, koji ju je 1912. prvi opisao. Hashimotov tireoiditis je identificiran kao autoimuni poremećaj više od 40 godina kasnije, 1957. 

Simptomi Hashimotovog sindroma

Hashimotova bolest u početku ne mora izazvati nikakve simptome kod oboljelih, međutim, kako stanje polako napreduje, moguće je da će doći do povećanja štitne žlijezde odnosno pojave guše.

Upravo je guša često prvi znak bolesti. Ona obično ne boli, no može stvoriti osjećaj "punoće", a zbog toga i prednji dio vrata može djelovati natečeno.

Ako Hashimotova bolest dovede do hipotireoze, s vremenom može izazvati sljedeće simptome:

• Umor, letargija i prekomjerna potreba za snom 

• Blago povećanje tjelesne težine

• Zatvor

• Suhoća kože

• Osjećaj hladnoće

• Otkucaji srca sporiji od normalnih (bradikardija)

• Ukočenost zglobova i bol u mišićima

• Suha, lomljiva kosa koja sporo raste ili gubitak kose

• Loše ili depresivno raspoloženje

• Podbuhle oči i lice

• Problemi s pamćenjem ili poteškoće s koncentracijom

• Obilne ili neredovite mjesečnice

• Smanjeni libido (seksualni nagon)

• Neplodnost (kod oba spola) 

Osobe koje ne razviju hipotireozu kao posljedicu Hashimotove bolesti vjerojatno neće osjetiti nikakve simptome.

Rizični faktori za nastanak Hashimotove bolesti

S Hashimotovom bolešću živi otprilike 2% populacije, pri čemu žene obolijevaju čak 10 puta češće. Neki od čimbenika koji mogu povećati vjerojatnost za dobivanje Hashimotovog tireoiditisa su:

• Trudnoća: Osim što generalno imaju veću šansu za obolijevanje nego muškarci, kod žena rizik za oboljenje raste u trudnoći. U pojedinim slučajevima, trudnoća može djelovati i blagotvorno na tijek bolesti, pa se stanje u trudnoći može popraviti, no obično se nakon poroda sve vraća na staro.

• Srednja životna dob: Iako se viđa i kod mlađih osoba, većina slučajeva bilježi se kod osoba u dobi od 30 do 60 godina. 

• Obiteljska anamneza: Bolest se obično javlja u obiteljima, no još nije pronađen gen odgovoran za nastanak bolesti.

• Druga autoimuna stanja: Dijagnoza autoimmune bolesti poput reumatoidnog artritisa, dijabetesa tipa 1 ili multiple skleroze povećava rizik od nastanka Hashimotove bolesti, a ta veza ide u oba smjera.

Što uzrokuje Hashimotovu bolest?

Dok nas imunološki sustav obično štiti od štetnih utjecaja izvana, poput bakterija i virusa, kod autoimunih bolesti tijelo vlastita tkiva prepoznaje kao strana i napada ih. Kod Hashimotovog sindroma događa se sljedeće: 

• Imunološki sustav stvara antitijela koja iz nepoznatog razloga počinju napadati štitnjaču.

• U štitnjači se akumulira velik broj bijelih krvnih stanica, posebno limfocita

• Nakupljeni limfociti uzrokuju upalu (tireoiditis) koja oštećuje štitnjaču.

• Oštećenje s vremenom onemogućuje štitnjaču da proizvede dovoljnu količinu hormona, što pak uzrokuje hipotireozu.

Međutim, važno je napomenuti da ne razviju svi s Hashimotovom bolešću hipotireozu.

Kako se postavlja dijagnoza Hashimotove bolesti?

Ako primijetite neke od simptoma koji mogu ukazivati na Hashimotov sindrom, svakako se obratite svom liječniku koji će napraviti obiteljsku anamnezu, provjeriti vašu povijest bolesti te napraviti fizički pregled, uključujući i opip štitnjače. Zatim će vas, ako ustanovi da je potrebno, najvjerojatnije naručiti na sljedeće pretrage: 

• Test hormona koji stimulira štitnjaču (TSH): Visoka razina TSH najčešće znači da štitnjača ne proizvodi dovoljno hormona tiroksina (T4). Ovaj rezultat obično znači da je u pitanju hipotireoza ili subkliničku hipotireoza.

• Test slobodnog tiroksina (fT4): Niska razina i T4 i fT4 sugerira hipotireozu.

• Test antitireoidnih antitijela: Ako je u krvi prisutna određena količina autoantitijela, to obično ukazuje na Hashimotovu bolest kao uzrok hipotireoze, za razliku od nečeg drugog, poput nedostatka joda.

• U nekim slučajevima liječnik može preporučiti ultrazvuk štitnjače kako bi provjerio veličinu štitnjače i kako bi se uvjerio da na njoj nema čvorova (izraslina).

Kako se liječi Hashimotova bolest?

Primarni oblik liječenja je nadoknada hormona štitnjače.

Liječenje ovisi o simptomima, dobi i općem zdravstvenom stanju, ali i o tome koliko je stanje teško. Dok kod osoba koje imaju normalne razine hormona u krvi liječenje neće biti potrebno, kod onih kod kojih Hashimotov tireoiditis uzrokuje nepravilan rad štitnjače, bit će potrebno nadomjestiti manjak hormona što će posljedično i otkloniti simptome.

Kod dijela osoba Hashimoto će izazvati atrofičnu ili smanjenu štitnjaču, a kod drugih gušavost. Kod osoba kod kojih se pojavi guša te ako ona brzo raste ili je već velika, može se preporučiti kirurško uklanjanje guše kako bi se izbjegli problemi s gutanjem, govorom ili čak disanjem.

Kakva je prognoza za oboljele?

Uz cjeloživotno praćenje i liječenje, prognoza za osobe s Hashimotovom bolešću su izvrsna. Unatoč tome što za Hashimotov sindrom nema lijeka, radi se o stanju kojim je lako upravljati i velika većina oboljelih s Hashimotom živi normalne, ispunjene živote.

Kod osoba koje imaju neliječenu hipotireozu uzrokovanu Hashimotovim sindromom mogu se javiti sljedeći zdravstveni problemi: 

• Visoki kolesterol

• Bolesti srca i zatajenje srca

• Visok krvni tlak

• Depresija

• Myxedema coma, rijetka komplikacija teške hipotireoze koja može biti smrtonosna.