Autoimune bolesti, jedan od najznačajnijih javnozdravstvenih, ali i socijalnih i ekonomskih izazova današnjice, znatno češće pogađaju žene nego muškarce - značajan broj istraživanja sugerira da bi čak više od 75 posto svih oboljelih mogle biti upravo pripadnice ljepšeg spola. 

Iako nije takav slučaj sa svim autoimunim bolestima, kod velikog broja autoimunih stanja postoji značajna diskrepancija u broju oboljelih muškaraca i žena. Takav je slučaj s multiplom sklerozom, reumatoidnim artritisom i sklerodermijom, omjer žena i muškaraca oboljelih od lupusa je 9 naprema 1, a kod Sjörgenovog sindroma čak 19 prema 1. Zašto? Izgleda da je problem u X kromosomu.

Značaj X kromosoma

Kod ljudi, ali i kod svih ostalih sisavaca, biološki spol određen je prisutnošću dva X kromosoma u svakoj ženskoj stanici. Muške stanice sadrže samo jedan X kromosom, uparen s mnogo kraćim Y kromosomom, koji sadrži tek nekoliko aktivnih gena. Život bez Y kromosoma je moguć (štoviše, više od polovice svjetske populacije - žene - žive bez njega), međutim, niti jedna stanica ne može preživjeti bez barem jedne kopije X kromosoma.

Ipak, posjedovanje dva X kromosoma riskira proizvodnju dvostruke količine bezbrojna proteina specificiranih X kromosomom u svakoj ženskoj stanici. Proizvodnja takve goleme količine proteina bila bi smrtonosna, zbog čega je priroda osmislila zaobilazno rješenje - inaktivaciju X kromosoma.

Pojednostavljeno rečeno, kod ženki sisavaca, u ranoj fazi embriogeneze, procesa oblikovanja i razvoja zametka, svaka stanica samostalno odlučuje isključiti aktivnost jednog od svoja dva X kromosoma. Ta se odluka potom prenosi na potomstvo svake stanice fetusa u razvoju. Zahvaljujući tome, i u ženskom se tijelu, kao i u muškom, proizvodi ista količina X kromosoma. 

Međutim, izgleda da taj mehanizam ima manu. Otkriveno je, naime, da inaktivacija X-kromosoma može dovesti do autoimunih poremećaja, iako i drugi čimbenici mogu uzrokovati te poremećaje - zbog čega se ponekad kod muškaraca razvijaju.

Što je Xist i kako ona utječe na pojavu autoimunih bolesti?

Do inaktivacije X kromosoma dolazi zahvaljujući molekuli nazvanoj Xist, dugačkoj nekodirajućoj molekuli RNA te na njoj vezanih brojni različiti proteini koje zajedno čine Xist-RNP kompleks. 

Otprije je poznato da se kod osoba koje boluju od nekih autoimunih bolesti mogu pronaći protutijela usmjerena na više od 30 vrsta Xist-RNP-a, a na temelju te spoznaje, istraživači su pretpostavili da bi upravo taj veliki kompleks Xist-RNP mogao biti jedan od faktora rizika za razvoj autoimunih bolesti. Tu je tezu nedavno dokazao tim istraživača predvođen znanstvenicima s američkog Sveučilišta Stanford.

Naime, rani korak u razvoju autoimunosti je pojava autoantitijela - antitijela koja ciljaju vlastita tkiva ili stanične proizvode. Pomno ispitivanje uzoraka krvi od oko 100 pacijenata s autoimunim poremećajem pokazalo je prisutnost autoantitijela na mnoge komplekse povezane s Xistom. 

Neka od tih autoantitijela bila su specifična za jedan ili drugi autoimuni poremećaj, što ukazuje na njihovu potencijalnu korisnost u identificiranju određenih pojavnih autoimunih poremećaja prije nego se razviju simptomi. Autoantitijela na druge proteine ​​povezane s Xist-om obuhvaćala su nekoliko poremećaja, označavajući ih kao moguće zajedničke markere autoimunosti.

Naravno, važno je napomenuti da prisutnost kompleksa Xist-RNP ne znači nužno pojavu autoimune bolesti - jer bi ih inače sve žene imale - nego je za razvoj autoimunosti neophodna i odgovarajuća genetska podloga.

U svakom slučaju, ovo otkriće predstavlja značajan iskorak u razumijevanju nastanka autoimunih bolesti te podlogu za nova istraživanja koja će dovesti do novih terapijskih rješenja, a potencijalno i spoznaja o načinima prevencije autoimunih bolesti.