Nalaz krvi je pretraga koja se najčešće traži u sklopu sistematskog pregleda, ali i kao dio općeg probira kod osoba koje se ne osjećaju dobro. KKS nalaz služi za otkrivanje mnogih stanja, uključujući anemiju, krvarenje, infekciju, upalu, nutritivne deficite i brojne druge poremećaje.

Iako naziv može laike navesti da pomisle kako KKS uključuje šećer, masnoće, željezo, hormone, vitamine, tumorske biljege i možda neke druge pretrage iz krvi, to nije tako. Te pretrage nisu dio kompletne krvne slike. 

KKS podrazumijeva dvadesetak i više različitih parametara iz krvi koji se svi odnose na krvne stanice. Tako KKS uključuje eritrocite, hemoglobin, hematokrit, eritrocitne konstante (MCV, MCH i MCHC), leukocite i diferencijalnu krvnu sliku, odnosno različite vrste leukocita te trombocite i njihove konstante (PDV), kao i još neke parametre. Krv za KKS se vadi iz vene, a referentni intervali ovise o dobi i spolu.

Parametri kompletne krvne slike

Eritrociti (crvene krvne stanice) sadržavaju hemoglobin, protein zadužen za prijenos kisika iz pluća do svih tkiva i stanica. Hematokrit je udio stanica u ukupnom volumenu krvi. Pomoću eritrocitnih konstanti (MCV, MCH i MCHC) moguće je razlikovati različite vrste anemija po uzroku. 

Leukociti (bijele krvne stanice) igraju glavnu ulogu u zaštiti organizma od različitih patogena, dakle bakterija, virusa, parazita i gljivica. Različite vrste leukocita, poput neutrofilnih, eozinofilnih i bazofilnih granulocita te monocita i limfocita, čine dijelove diferencijalne krvne slike i svaka ima svoju funkciju u obrani organizma. Iako je određivanje KKS danas automatizirana pretraga koja se izvodi na hematološkom brojaču, ovi uređaji nisu savršeni i ponekad je potrebno napraviti obojeni krvni razmaz kojeg potom iskusni laboratorijski stručnjaci gledaju pod mikroskopom.

Trombociti (krvne pločice) su važni jer sudjeluju u zgrušavanju krvi i zaustavljanju krvarenja, zajedno s proteinima iz krvne tekućine (plazme).

Što znače rezultati?

Eritrociti su sniženi u različitim vrstama anemija, a povišeni zbog povećanog stvaranja u koštanoj srži ili gubitka krvne plazme, primjerice kod dehidracije, opeklina ili proljeva.

Hemoglobin i hematokrit prate vrijednosti eritrocita.

MCV je prosječan volumen eritrocita. Povišen je kod nedostatka vitamina B12 i/ili folne kiseline, jetrenih bolesti, smanjenog rada štitnjače, u trudnoći, alkoholizmu, nekim poremećajima koštane srži. Snižen je kod nedostatka željeza, u kroničnim upalama i talasemiji.

MCH je prosječna količina hemoglobina u eritrocitu. Može biti snižen kod nedostatka željeza, kroničnih upala ili u talasemiji.

MCHC je prosječna koncentracija hemoglobina u eritrocitima. Pomaže u tumačenju MCH, ali i u dijagnozi specifičnih poremećaja eritrocita, primjerice nasljedne sferocitoze.

Leukociti mogu biti povišeni u infekcijama, upalama, malignim bolestima, a sniženi zbog lijekova, nekih autoimunih bolesti, nekih virusnih ili teških infekcija, slabosti koštane srži, povećane slezene, jetrene bolesti, alkoholizma ili prirođene aplazije koštane srži, kad se koštana srž ne razvija normalno.

Neutrofilni granulociti povišeni su najčešće kod bakterijskih infekcija, nekih vrsta leukemije i drugih malignih bolesti, ozljeda, opeklina, srčanog udara. Sniženi su zbog nekih lijekova, virusnih i autoimunih bolesti, bolesti koštane srži ili nedostatka nekih vitamina poput B12, te nekih kroničnih bakterijskih infekcija poput tuberkuloze.

Eozinofilni granulociti najčešće su povišeni kod alergija (astma, peludna groznica, ekcem, urtikarija) ili bolesti uzrokovanih parazitima, ali i drugih bolesti poput vaskulitisa, nekih vrsta limfoma i poremećaja koštane srži.

Bazofilni granulociti povišeni su kod nekih infekcija i upala, ali i kod poremećaja koštane srži poput, primjerice, kronične mijeloidne leukemije.

Monociti su povišeni u nekim vrstama infekcije, primjerice kod tuberkuloze ili kod poremećaja koštane srži.

Limfociti su povišeni ili sniženi kod virusnih infekcija. Povišeni su i u kroničnoj limfocitnoj leukemiji.

Trombociti mogu biti povišeni nakon krvarenja, u upali, infekciji, nakon operacije, u poremećajima koštane srži i kod ljudi bez slezene. Sniženi su kod nekih autoimunih poremećaja, nedostatka vitamina, zbog nekih lijekova, osobito kemoterapije, alkoholizma, jetrenih bolesti, povećane slezene, poremećaja koštane srži i kod nekih rijetkih nasljednih poremećaja poput Wiskott-Aldrichevog ili Bernard-Soulierovog sindroma.