Bol koju ne može potvrditi niti jedna pretraga, probavne smetnje bez jasnog uzroka, kožne reakcije na svaki stresni period i glavobolje koje se javljaju paralelno sa stresnim periodima na poslu - čak i kad pretraga ne otkrije patologiju, simptomi su itekako stvarni, a uzroci sve poznatiji.
Da ljudi redovito osjećaju simptome kojima se ne zna jasan uzrok potvrđuje i znanost, odnosno psihosomatika, grana medicine koja se bavi vezom između psihičkih stanja i tjelesnih simptoma. Iako je termin psihosomatski dugo imao negativan predznak i služio kao eufemizam za “ne znamo u čemu je problem”, suvremena istraživanja daju znatno jasniji uvid u neraskidivu vezu između mentalnog i fizičkog zdravlja.
Danas znamo da psihosomatski simptomi u podlozi imaju biološke mehanizme i mjerljive biomarkere i sve nam je jasnije kako mentalni teret postaje tjelesna bolest.
Kako stres živi u tijelu?
Iako je prvo s čime povezujmo stres “osjećaj”, u pitanju je zapravo fiziološki odgovor koji mobilizira hormone, imunološki sustav i živčani sustav.
Kronična bol
Jedna od najčešćih fizičkih manifestacija stresa jest kronična bol. Istraživanje pokazuju da kronični stres uzrokuje neuroinflamatorne i neuroendokrine promjene i u perifernom i u centralnom živčanom sustavu, što dovodi do pojačane osjetljivosti na bol i razvoja kroničnih bolnih stanja poput fibromialgije. U pitanju je kronično stanje koje karakterizira široko raširena bol u mišićima i kostima, izuzetan umor te poremećaji spavanja, raspoloženja i pamćenja koje se danas smatra poremećajem centralnog procesiranja boli, a ne “izmišljenom” bolešću.
Probavni sustav
Probavni sustav je iznimno osjetljiv na psihički stres, i to zahvaljujući činjenici da crijeva imaju vlastiti živčani sustav s milijunima neurona, koji je u stalnoj dvosmjernoj komunikaciji s mozgom.
Istraživači su identificirali mehanizam kojim psihološki stres putem stanica enteričkog živčanog sustava (ENS) i glukokortikoidnih receptora aktivira lokalni imunološki odgovor u crijevima, što pruža biološki utemeljenu osnovu za kliničku opservaciju da psihički stres pogoršava stanja poput sindroma iritabilnog crijeva i upalnih bolesti crijeva.
Os crijevo-mozak
Veza između crijeva i mozga nije jednostrana. Crijevni mikrobiom, zajednica milijardi bakterija koje žive u probavnom sustavu, aktivno komunicira s mozgom putem živca vagusa (nervus vagus), imunoloških signala i neurotransmitera. Istraživanja pokazuju da poremećaj ravnoteže crijevnih bakterija, poznat kao disbioza, može doprinijeti razvoju depresije i anksioznosti, ali i obrnuto – psihički stres može promijeniti sastav mikrobioma.
Koža
Ekcem, psorijaza i akne redovito se pogoršavaju u stresnim periodima – jer koža ima vlastite receptore za stresne hormone i reagira na kortizol upalnim odgovorom.
Glavobolje
Glavobolje i migrene u velikom dijelu slučajeva imaju psihosomatsku komponentu. Naime, napetost u mišićima vrata i ramena kao fizički odraz kroničnog stresa jedan je od najčešćih okidača tenzijskih glavobolja. Migrena je složenija, ali i tu je veza između emocionalnog stanja i napadaja dobro dokumentirana.
Kako dolazi do psihosomatskih simptoma?
Kad tijelo detektira prijetnju – stvarnu ili percipiranu – hipotalamus aktivira takozvanu os stresa ili HPA os (hipotalamus-hipofiza-nadbubrežna žlijezda), primarni neuroendokrini sustav koji upravlja reakcijom tijela na stres. Hipofiza zatim počinje lučiti hormon ACTH, a nadbubrežne žlijezde otpuštati kortizol i adrenalin. Na kratke staze – kada postoji stvarna opasnost za naš organizam – to je korisno, međutim, kronično povišen (ali i kronično snižen) kortizol narušava imunološki sustav, povećava propusnost stijenke crijeva, remeti spavanje i pojačava upalne procese u cijelom tijelu.
Drugi važan mehanizam je neuroinflamacija, odnosno upala živčanog sustava, posrednik između kroničnog stresa i niza simptoma koji se klasično smatraju psihosomatskima. Upalni citokini (signalni proteini koje izlučuju stanice imunosnog sustava, a koji reguliraju imunološki odgovor i upalne procese) koji nastaju kao odgovor na stres prolaze krvno-moždanu barijeru i tako mijenjaju naše raspoloženje, kognitivne funkcije i osjetljivost na bol.
Što je epigenetika?
U razumijevanju psihosomatskih bolesti pomaže nam i epigenetika – znanost koja proučava kako naše iskustvo mijenja način na koji se čitaju geni, bez promjene same DNK.
Naime, istraživanja pokazuju da kronični stres i trauma mogu uzrokovati stabilne, dugoročne promjene u ekspresiji ključnih gena – uključujući gene koji reguliraju odgovor na stres, sintezu serotonina i neurotrofnih faktora (proteina koji potiču rast, preživljavanje, razvoj i sazrijevanje živčanih stanica) važnih za zdravlje mozga.
Dobra vijest je da su te promjene potencijalno reverzibilne – istraživanja pokazuju da psihoterapija, tjelovježba i promjena životnih navika mogu povratno utjecati na ekspresiju tih gena, što znači da tijelo ima kapacitet za oporavak čak i na molekularnoj razini.
Najjednostavnije rečeno – tijelo pamti. Trauma i dugotrajni stres nisu samo psihička iskustva već ostavljaju i molekularni otisak koji utječe na tjelesno zdravlje dugo nakon što stresni period završi.
Alostatsko opterećenje
Alostatsko opterećenje je pojam koji opisuje kumulativnu “cijenu” kroničnog stresa u funkciji vremena. Svaki stresni period aktivira fiziološke odgovore koji troše resurse – hormonalne, imunološke, kardiovaskularne. A kada stres postane kroničan i ti sustavi više nemaju dovoljno vremena za oporavak, dolazi do akumulacije opterećenja i porasta rizika od nastanka niza kroničnih bolesti.
Znanstvenici danas razvijaju načine mjerenja alostatskog opterećenja kroz razne biomarkere kao što su razina kortizola, upalni markeri, krvni tlak i drugi metabolički i kardiovaskularni pokazatelji, i to s jednim ciljem – mjerenja koliko kronični stres stvarno košta tijelo.
Kako smanjiti negativni utjecaj stresa na organizam?
Jedan od ključnih razloga zbog kojih se toliko truda ulaže u razumijevanje kompleksnog odnosa između fizičkog i mentalnog zdravlja jest dobivanje konkretnih alata za prevenciju. Dok je stres gotovo pa nemoguće u potpunosti eliminirati iz života, moguće je umanjiti njegov negativni utjecaj na organizam:
- Regulacija živčanog sustava najdirektnije adresira izvor problema. Istraživanja potvrđuju mjerljive pozitivne primjene u upalnim biomarkerima kod osoba koje redovito prakticiraju dijafragmalno disanje, meditaciju i druge tehnike mindfulnessa.
- Tjelovježba jedan je od najistraženijih alata za regulaciju stresnog odgovora. Aerobna tjelovježba smanjuje razine kortizola, povećava produkciju protuupalnih citokina i potiče neuroplastičnost mozga. Također, redovita tjelesna aktivnost izravno smanjuje alostatsko opterećenje.
- Psihoterapija, posebno kognitivno-bihevioralna terapija, pokazuje dokumentirane učinke ne samo na psihičke nego i na tjelesne simptome uključujući kroničnu bol, IBS i kožne bolesti. Promjenom načina na koji mozak procesira stres, mijenjaju se i tjelesni odgovori na njega.
- Kvalitetan san jedan je od najmoćnijih mehanizama oporavka koji tijelo ima. Kronični nedostatak sna povećava razine kortizola i upalnih markera i tako i sam može postati psihosomatski okidač.
