GLP-1 agonisti: Kako djeluju i tko su pravi kandidati za terapiju

Ozempic, Wegovy i Mounjaro danas, čini se, kao da iskaču iz paštete. Međutim, iza lijekova koji su u kratkom roku iz dijabetoloških ordinacija dospjeli u mainstream medije, na društvene mreže i u svakodnevne razgovore stoji ozbiljna farmakologija. Dr. Mima Georgieva, kardiodijabetologinja iz Poliklinike Aviva, objašnjava kako djeluju GLP-1 agonisti, što zapravo rade u tijelu, tko su pravi kandidati za terapiju i gdje je granica između liječenja i trenda.

Što je GLP-1 i koja je njegova prirodna uloga?

GLP-1 ili glukagon slični peptid (eng. glucagon like peptide) je prirodni hormon koji naša crijeva luče nakon obroka, a koji signalizira tijelu sitost i usporava probavu. 

Kad naš organizam prima više kalorija nego što mu treba, višak šećera pretvara u glikogen i skladišti ga u lipide, jetru i druga tkiva. GLP-1 je dio mehanizma koji regulira taj proces – signalizira sitost i usporava peristaltiku, odnosno probavne pokrete želuca i crijeva, kako bismo dulje ostali siti i bili manje gladni.

GLP-1 agonisti su lijekovi koji oponašaju taj hormon, no s ključnom razlikom: dok prirodni GLP-1 u organizmu traje svega minutu do dvije, Novo Nordisk je modificirao molekulu na tri mjesta u aminokiselinskom lancu i postigao da lijek u organizmu traje tjedan dana. Zato se injekcija daje jednom tjedno.

Zašto ovi lijekovi djeluju na mozak, a ne samo na probavni sustav?

Osim što usporavaju probavu, GLP-1 agonisti imaju i centralno djelovanje – djeluju na mozak. Smanjuju takozvani food noise, odnosno stalnu buku misli o hrani.

“Pacijentice su mi govorile: ‘Doktorice, ja stalno mislim na hranu, stalno sam gladna.’ Nakon Wegovya — ‘Više ne mislim na hranu. Posvećujem se djeci, fizičkoj aktivnosti, svemu ostalome'”, kaže dr. Georgieva i dodaje da su 80 posto njezinih pacijenata na žene, a upravo nestanak food noisea navode kao jednu od najznačajnijih promjena – čak i prije nego što tjelesna težina značajnije padne.

Kao neočekivana nuspojava semaglutida otkriveno je i djelovanje na presinaptičke spojeve koji utječu na lučenje dopamina – neurotransmitera koji mozgu signalizira zadovoljstvo i nagradu. 

“Pacijenti koji su imali razne ovisnosti primijetili su da im se one smanjuju. Alkoholičari koji su imali potrebu piti svaki dan više nemaju tu potrebu – jer imaju manjak spojeva koji izlučuju dopamin, a dopamin je osnovna molekula koja nam izaziva zadovoljstvo i želju“, objašnjava dr. Georgieva. Studije o učincima na ovisnost o kockanju i drogama su u tijeku, kao i istraživanja o mogućem usporavanju demencije. 

“Sve je povezano i tek ćemo vidjeti što će donijeti rezultati tih studija.”, kaže dr. Georgijeva.

Kako smo od lijeka za dijabetes došli do lijeka za pretilost?

GLP-1 agonisti izvorno su razvijeni za liječenje dijabetesa tipa 2. No kada su pacijenti počeli redovito javljati istu nuspojavu – gubitak apetita i značajan pad tjelesne mase – Novo Nordisk je krenuo u daljnja istraživanja, objašnjava dr. Georgieva. Dijabetičarima tipa 2 mršavljenje je bilo posebno dobrodošlo jer je upravo pretilost i kronična upala koja s njom dolazi u mnogih i uzrokovala dijabetes.

“Ozempic se godinama propisivao dijabetičarima i imamo velik broj pacijenata koji ga dugo uzimaju. Kada su počeli javljati da nemaju apetita i mršave – ‘skinuo sam 20 kila, super mi je’ – Novo Nordisk je zaključio da se nešto specifično događa sa semaglutidom i krenuo u daljnja istraživanja”, kaže kardiodijabetologinja. Rezultat tih istraživanja bio je Wegovy: ista djelatna tvar, viša doza, nova indikacija.

Tko je kandidat za GLP-1 terapiju, a tko nije?

Kandidati su osobe s BMI-jem iznad 30, uz prethodni pregled koji uključuje laboratorijske nalaze, ultrazvuk abdomena i pregled srca i krvnog tlaka. 

“Nema kontraindikacija ni ozbiljnih nuspojava – ali pregled mora prethoditi terapiji“, naglašava dr. Georgieva.

Oni koji dolaze s molbom da im se da Wegovy kako bi skinuli pet kila prije ljeta nisu kandidati. “Njima preporučujem malo više hodanja”, kaže dr. Georgieva.

Samomedikacija bez liječničkog nadzora poseban je problem. “To je katastrofa – nitko te ne prati, nitko ne zna što napraviti kada nešto krene po krivu. Nisi liječnik, nemaš pojma što treba napraviti prije terapije ni tijekom nje.”

Što pacijenti najčešće primijete nakon početka terapije?

Kao glavnu “nuspojavu” pacijenti najčešće navode nestanak food noisea. 

“Pacijentice mi kažu da im je to podiglo kvalitetu života – čak i kada još nema velikih promjena na vagi. Polako mršave, vide razliku kad stanu na vagu, ali ono što im stvarno znači je da više ne misle stalno na hranu. Kažu da se lakše kreću, lakše se oblače, mogu se sagnuti i vezati cipele – to su male stvari koje se ne vide na vagi, ali imaju ogroman učinak na svakodnevni život.”, kaže dr. Georgieva.

Što se dogodi kada pacijent prestane uzimati lijek?

Ima pacijenata koji zadrže postignutu tjelesnu težinu, ima i onih koji ne, ističe dr. Georgijeva koja pacijentima koji su postigli željenu težinu ne prekida terapiju naglo nego  postepeno smanjuje dozu. 

“Prenagli pad s 2.4 mg na nulu nije dobro. Ja malo kombiniram – 1.7 mg tri mjeseca, pa opet 2.4 mg jedan mjesec, pa opet 1.7 mg tri mjeseca. I tako pacijentice dobro održavaju postignutu težinu.”

“Imam dojam da će to za mnoge biti doživotna terapija. Sve glasnije se čuje da je debljina kronična bolest – kao i hipertenzija – i da terapija treba trajati dugoročno”, kaže dr. Georgieva. 

Onima koji su postigli cilj i žele prestati s terapijom savjetuje usvajanje tri navike: jesti pet puta dnevno, piti do tri litre tekućine dnevno i hodati barem pola sata svaki dan.

Revolucija u medicini

“Bit ćemo pametniji kada dobijemo rezultate studija koje su u tijeku, no semaglutid zadire u puno više područja nego što se u početku mislilo: demencija, ovisnosti, kardiovaskularno zdravlje.”, kaže dr. Georgijeva, “No da je ovo revolucija u medicini – jest. To je moćno oružje za sve veći problem debljine”, zaključuje.