5 zabluda o debljini koje medicina već odavno odbacuje

Unatoč tome što znamo da je pretilost je složena metabolička bolest, a ne problem volje ili samokontrole, još uvijek postoji niz zabluda o debljini. One utječu na to kako se osobe s pretilošću odnose prema sebi, kako ih tretira zdravstveni sustav te koliko dugo čekaju prije nego što potraže pomoć. 

Dovoljno je jesti manje i više se kretati

Da, konzumiranje manje kalorija u kombinaciji s većom potrošnjom rezultirat će gubitkom kilograma, no to je tek dio kompleksne teme mršavljena.

Naime, postoji široko rasprostranjena zabluda da je debljina iskjučivo bihevioralni poremećaj. Loše navike svakako igraju ulogu u nakupljanju suvišnih kilograma, no uz njih tu su i genetski i biološki čimbenici, hormonalni čimbenici, mikrobiom, okolišni čimbenici…

Ključnu ulogu u regulaciji osjećaja sitosti i tjelesne težine ima leptin, hormon kojeg luče masne stanice i koji signalizira sitost. Kod osoba s pretilošću razina leptina je visoka, ali mozak prestaje reagirati na njegove signale – to je stanje poznato kao leptinska rezistencija. Posljedica je da se mozak ponaša kao da tijelo gladuje: povećava osjećaj gladi i smanjuje bazalni metabolizam kako bi sačuvao energiju.

Unatoč tome što mehanizam kojim do nje dolazi još uvijek nije u potpunosti razjašnjen, danas se vjeruje da je upravo leptinska rezistencija jedan od bioloških faktora za razvoj pretilosti.

Ukratko, tijelo aktivno brani svoju težinu i što više pokušavamo smršavjeti isključivo gladovanjem, to se ono više opire. 

Debeli ljudi nemaju volje

Ova zabluda ne samo da je netočna – jer debljina je kronična metabolička bolest, a ne samo estetski problem ili rezultat loših navika – nego i aktivno doprinosi produbljivanju stigme s kojom se ljudi s prekomjenom tjelesnom težinom svakodnevno suočavaju.

Istraživanja pokazuju da internalizirana stigma vezana uz tjelesnu težinu povećava simptome depresije i anksioznosti, negativno utječe na samopouzdanje i može dovesti do poremećaja prehrane, kao i da osobe koje žive s teretom srama zbog debljine često izbjegavaju potražiti medicinsku pomoć.

Također, stigma ne djeluje kao motivator. Istraživanja jasno pokazuju da sramoćenje zbog težine nije poticaj za mršavljenje – naprotiv, diskriminacija uzrokuje stres koji kod osoba s prekomjernom težinom dovodi do povećanog unosa kalorija i daljnjeg dobivanja na težini. 

ITM ti govori jesi li zdrav

Indeks tjelesne mase (ITM) odnosno BMI (od eng. body mass index) desetljećima je bio jedino mjerilo kojim se procjenjivalo je li nečija težina problem. Danas sve veći broj studija potvrđuje ono što struka već dugo sumnja – ITM ima ozbiljnih “rupa”.

Naime, ITM je najjednostavniji omjer visine i težine, ne razlikuje mišiće od masti niti može reći gdje se mast u tijelu pohranjuje – a oba podatka znatno su važnija za dugoročne zdravstvene ishode od samog ITM-a. 

Višak masnoće u području trbuha nosi znatno veći zdravstveni rizik od viška masnoće u, recimo, bedrima što znači da svije osobe s identičnim indeksom tjelesna mase mogu imati potpuno različit kardiovaskularni profil – ovisno o tome gdje im tijelo pohranjuje masnoću.

Također, ITM ne razlikuje mišić od masti. To znači da jedan sportaš, zbog visoko razvijene muskulature prema ITM-u može biti svrstan u kategoriju “prekomjerne težine”, dok osoba u “zdravom” rasponu može imati visok postotak masnog tkiva koji povećava rizik od kroničnih bolesti.

ITM ostaje koristan kao prvi, orijentacijski signal, ali nikako kao jedina mjera. Moguće je imati normalan ITM uz postotak masnog tkiva koji je dovoljno visok da povećava zdravstvene rizike – stanje poznato kao skinny fat. 

Kod procjene debljine liječnici danas sve više uzimaju u obzir opseg struka, krvni tlak, razinu šećera i kolesterola u krvi te opću sliku metaboličkog zdravlja. Također, se se više koriste uređaji za mjerenje sastava tijela koji prikazuju udio masti, proteina, minerala i vode u tijelu, pružajući točniju sliku zdravlja od samog ITM-a. Mjerenje sastava tijela obuhvaća omjer masnog tkiva i nemasne mase (mišići, kosti, organi), što je ključno za procjenu metaboličkog zdravlja, fizičke spremnosti i rizika od bolesti.

Ako smršaviš, problem je riješen

Mršavljenje je jedna stvar, no zadržati izgubljenu težinu sasvim druga – i biološki puno zahtjevnija.

Kao što je ranije spomenuto, tijelo aktivno radi protiv gubitka težine i nizom se različitih mehanizama brani i pokušava zadržati svoju masu. Taj mehanzam poznat je kao set point teorija, odnosno teorija zadane vrijednosti – ideja da svako tijelo ima svoju biološki zadanu težinsku točku kojoj teži vratiti se zbog čega je izgubljene kilograme vrlo lako dobiti natrag.

Kod osoba koje se godinama bore s viškom kilograma i žive u zatvorenom ciklusu održavanja dijete i vraćanja izgubljenog, masno tkivo se vraća brže nego mišićna masa. Kroz nekoliko ciklusa gubljenja i dobivanja kliograma, mijenja se i sastav tijela i to u za nas nepovoljnom smjeru. 

To, naravno, ne znači da je mršavljenje uzaludno, nego da je strategija jednako važna kao i cilj. Kao i kod mnogih kroničnih bolesti, pretilost može recidivirati i pogoršavati se s vremenom. Dugoročne terapijske strategije su za nju jednako važne kao i za bilo koju drugu kroničnu bolest.

Debljina je samo estetski problem

Pretilost se često doživljava kao kozmetički problem, međutim, radi se o medicinskom stanju koje povećava rizik od srčanih bolesti, dijabetesa i određenih vrsta raka i to putem vrlo jasnih mehanizama.

Povećanje masnog tkiva povećava rizik od zatajenja srca, koronarne arterijske bolesti, atrijske fibrilacije i iznenadne srčane smrti. Pretilost ubrzava i razvoj dijabetesa tipa 2, a što je veći broj kilograma viška, to ga je teže kontrolirati. 

Također, pretilost povećava rizik od određenih vrsta raka, uključujući rak jednjaka, gušterače, debelog crijeva, dojke, maternice i jajnika, kao i rizik od depresije, poremećaja raspoloženja, problema s plodnošću i komplikacija u trudnoći. Debljina utječe i na rizik od nastanka kognitivnih poremećaja, ali i Alzheimerove bolesti. 

Debljina je povezana i s opstruktivnom apnejom u snu: masne naslage u vratu mogu blokirati gornji dišni put, a masnoća oko trbuha otežava rad pluća što direktno uzrokuje ili pogoršava opstruktivnu apneju u snu.