Urtikarija, u narodu poznata kao koprivnjača, kožna je reakcija karakterizirana takozvanim utrikama, izbočenim crvenkastim promjenama na koži koje svrbe, pojavljuju i nestaju - ponekad bez ikakvog vidljivog razloga.
Barem jednom u životu javlja se kod svakog četvrtog do petog čovjeka. Može biti kratkotrajna i proći za nekoliko dana, ali i kronična – s epizodama koje se ponavljaju tjednima, mjesecima pa čak i godinama.
Kako nastaje urtikarija?
U središtu svake urtikarije su mastociti. U pitanju je vrsta specijaliziranih bijelih krvnih stanica koje predstavljaju ključni dio imunološkog sustava, a smještene su u tkivima koja graniče s vanjskom okolinom – po koži i sluznicama.
Kad ih nešto aktivira – alergen, infekcija, fizički podražaj pa čak i stres – mastociti otpuštaju histamin i druge upalne tvari. Histamin širi krvne žile, povećava njihovu propusnost i uzrokuje karakteristični svrbež i oticanje. Rezultat su takozvane urtike: izbočene, jasno ograničene promjene koje mogu biti veličine nokta ili dlana, blijedocrvene do crvene, s izblijedjelim centrom. Tipično se povlače unutar 24 sata, ali se mogu pojavljivati na novim mjestima.
Vrste urtikarije
Urtikarija nije bolest nego simptom koji može imati potpuno različite uzroke i tijek.
- Akutna urtikarija traje kraće od šest tjedana i najčešće ima prepoznatljiv okidač. Upravo ovaj oblik je najčešće alergijski – tijelo reagira na hranu, lijek ili ubod insekta. Prolazi kad se okidač ukloni, a simptomi se kontroliraju antihistaminicima.
- Kronična urtikarija traje dulje od šest tjedana, neočekivano, u većini slučajeva nije alergijska. Kod 40 do 50 posto pacijenata s kroničnom urtikarijom uzrok ima autoimunu podlogu: imunološki sustav napada vlastite mastocite. U velikom broju slučajeva uzrok nikad ne bude jasno utvrđen (što ne znači da se urtikarija ne može kontrolirati).
- Inducibilna urtikarija nastaje kao odgovor na fizikalne podražaje – hladnoću, toplinu, pritisak, znojenje, sunčevo svjetlo ili vibracije. Simptomi se pojavljuju unutar sat vremena od izloženosti i prolaze relativno brzo.
Tko je podložniji urtikariji?
Urtikarija može zahvatiti svakoga, ali postoje čimbenici koji povećavaju vjerojatnost razvoja, posebno njezina kroničnog oblika:
- Obiteljska anamneza alergija: astma, alergijski rinitis ili atopijski dermatitis u obitelji povećavaju rizik.
- Postojeće autoimune bolesti: bolesti štitnjače, lupus, reumatoidni artritis.
- Hormonalne promjene: trudnoća i hormonska terapija mogu potaknuti ili pogoršati urtikariju.
- Kronični stres: kortizol koji se oslobađa pod stresom može aktivirati mastocite i potaknuti reakciju.
- Kronične infekcije: hepatitis B i C, Helicobacter pylori i neke parazitarne infekcije povećavaju rizik od kronične urtikarije.
Što može uzrokovati alergijsku urtikariju?
Alergijska urtikarija najčešći je oblik akutne koprivnjače i nastaje kad imunološki sustav neku stranu tvar kao prijetnju na što reagira stvaranjem IgE protutijela – posebnih proteina koje imunološki sustav proizvodi kao odgovor na alergen.
Ta protutijela se vežu na mastocite i pri idućem susretu s istim alergenom, signaliziraju da je trenutak za otpuštanje histamina. Upravo zato alergijska reakcija kod nekih osoba nastupa pri drugom ili trećem kontaktu s alergenom, a ne nužno prvom.
Najčešći alergeni koji uzrokuju urtikariju:
- Hrana – orašasto voće, morski plodovi, jaja, mlijeko, pšenica, soja.
- Lijekovi – aspirin i NSAID lijekovi (ibuprofen, naproksen), određeni antibiotici poput penicilina i amoksicilina, opioidni analgetici.
- Ubodi insekata – posebno pčela i osa; mogu uzrokovati tešku reakciju.
- Kontaktni alergeni – lateks, kozmetika, biljke.
Alergijska urtikarija nastupa brzo – obično unutar nekoliko minuta do sat vremena od izlaganja alergenu. Ako koprivnjača nastupa satima ili danima nakon kontakta s nekim potencijalnim okidačem, vjerojatno nije klasična alergijska reakcija.
Simptomi urtikarije
Ključni simptom urtikarije jest pojava urtika: izbočenih, jasno ograničenih promjena na koži, blijedocrvene do crvene boje, s izblijedjelim centrom pri pritisku. Mogu biti veličine nokta ili narasti do veličine dlana, a ponekad se i spajati u veće površine.
Osim samih oteklina, urtikarija ima još nekoliko klasičnih simptoma:
- Svrbež – najizraženiji simptom, može biti toliko intenzivan da ometa san i svakodnevne aktivnosti.
- Toplina i preosjetljivost – koža u zahvaćenom području je topla na dodir; čak i lagani dodir može pojačati svrbež.
- Peckanje i žarenje – uz svrbež, zahvaćeno područje može peckati ili žariti.
- “Putovanje” po tijelu – urtike se tipično povlače na jednom mjestu unutar 24 sata, ali se istovremeno ili ubrzo pojavljuju na drugom.
- Angioedem – poznat i kao Quinckeov edem, u pitanju je dublji otok koji zahvaća slojeve ispod kože, najčešće lice (kapke, usne, jezik), ruke ili stopala. Za razliku od urtika koje svrbe, angioedem je bolan i/ili pecka i može trajati i do 72 sata.
Kada bez odlaganja potražiti liječničku pomoć
Svako otežano disanje, promuklost, osjećaj gušenja ili stezanja u grlu uz koprivnjaču i oteklinu – hitna medicinska pomoć odmah. To su znakovi anafilaksije koja može biti životno ugrožavajuća.
Kako se postavlja dijagnoza urtikarije?
Dijagnoza urtikarije temelji se primarno na anamnezi – razgovoru s liječnikom o tome kada su se promjene pojavile, koliko dugo traju, koji su mogući okidači i kakav je bio tijek.
Laboratorijska obrada i alergološko testiranje korisni su u određenim situacijama, ali kod kronične urtikarije standardne pretrage često ne daju odgovor na pitanje uzroka.
Dnevnik simptoma
Jedan od najkorisnijih alata u dijagnostici urtikarije je jednostavan dnevnik koji pacijent sam vodi, a u koji se zapisuje:
- kada su se promjene pojavile i gdje na tijelu,
- što se jelo i pilo u proteklih 24 sata,
- koji lijekovi su uzimani,
- fizički podražaji (hladnoća, znojenje, sunce, pritisak odjeće),
- razina stresa tog dana,
- trajanje i intenzitet svrbeža.
Nakon dva do četiri tjedna praćenja, obrasci često postanu vidljivi – i liječniku i pacijentu. Dnevnik je posebno koristan kod kronične urtikarije gdje je uzrok teško uhvatiti jednokratnom pretragom.
“Lažna alergija” na hranu
Nije svaka reakcija na hranu alergijska. Neke namirnice bogate histaminom – kao što su fermentirani i odležani sirevi, crno vino i pivo, kiseli kupus, konzervirana i dimljena riba, rajčice – mogu izazvati simptome slične alergijskoj urtikariji jer unose histamin izravno u organizam.
Drugu skupinu čine takozvani histaminski oslobađači: namirnice koje same po sebi ne sadrže mnogo histamina, ali potiču mastocite da ga otpuste. U tu skupinu ubrajaju se jagode, citrusi, čokolada, bjelanjak i orašasto voće.
Ova vrsta reakcije – ponekad nazvana intolerancijom na histamin ili pseudoalergijom – nije posredovana IgE protutijelima i ne može je potvrditi standardni alergološki test. Upravo zato mnogi pacijenti godinama sumnjaju na alergiju na hranu, a testovi im uvijek ispadaju uredni. Ključ je u dnevniku prehrane i simptoma: obrazac reakcija na navedene namirnice može liječniku dati važan trag.
Liječenje urtikarije
Prva linija liječenja urtikarije je izbjegavanje poznatih okidača – uvijek, gdje je to moguće. Za blagu, akutnu urtikariju bezreceptni antihistaminici mogu biti dostatni. Kada je u pitanju kronična urtikarija, učestale akutne epizode ili bilo kakvi znakovi angioedeme, nužan je pregled, a onda i intervencija dermatologa ili alergologa.
Najčešći lijekovi koji se koriste za liječenje urtikarije su:
- Antihistaminici druge generacije su temelj liječenja i za akutnu i za kroničnu urtikariju. Uzimaju se redovito, a ne samo kad se simptomi pojave, jer bolje djeluju preventivno nego reaktivno. Kod kronične urtikarije liječnik ponekad propisuje više doze nego što se standardno navodi na pakiranju.
- Kortikosteroidi se pripisuju kod težih, akutnih epizoda, kratkoročno.
- Omalizumab, biološki lijek koji veže i neutralizira slobodni IgE u krvi, čime sprječava aktivaciju mastocita, namijenjen je tretiranju kronične urtikariji koja ne reagira na visoke doze antihistaminika. Daje se injekcijom jednom mjesečno i kod većine pacijenata donosi značajno poboljšanje.
