PAPA test je jednostavan, brz i učinkovit način za rano otkrivanje abnormalnih promjena na cerviksu. Radi se o jednostavnom, brzom testu koji ima neprocjenjivu ulogu u prevenciji raka vrata maternice.

Naime, redovito obavljanje ovog testa može značajno umanjiti rizik od razvoja raka jer omogućava pravovremenu dijagnozu i liječenje prije nastanka težih oblika bolesti. Ono što rak vrata maternice čini posebno opasnim, a PAPA test posebno važnim jest da rak grlića maternice manifestira nespecifične simptome, ako se simptomi uopće pojave. Pretklinički stadiji - oni koje vrlo uspješno možemo liječiti - najčešće nemaju nikakve simptome. 

Osim toga, PAPA test može ukazati na prisustvo upale i spolno prenosivih infekcija, i tako omogućiti pravovremeno otkrivanje, liječenje i sprječavanje daljnjeg širenja infekcije.

S  dr. sc. Ladom Šumilin, specijalisticom ginekologije i opstetricije iz Poliklinike Aviva razgovarali smo o tome što je PAPA test i što nam on sve govori - što je sve "normalno" i "uredno", a kakvi nalazi zahtijevaju daljnju obradu. 

"Naravno da svaka žena želi znati što govore njezini nalazi i važno je da načelno razumije što se sve može doznati iz ovakvog testa. Budući da se radi o specijalističkom nalazu, čije promjene treba pravilno tumačiti, uzimajući pri tome u obzir individualne karakteristike pojedine pacijentice, poput dobi, osobne i ginekološke anamneze, prethodnih nalaza i brojnih drugih faktora, važno je naglasiti da nalaze interpretira isključivo ginekolog. Tako će se izbjeći krivo tumačenje nalaza koje je često praćeno pretjeranom tjeskobom i strahom od potencijalnih ishoda.", naglašava dr. Šumilin ističući pritom važnost redovitog odlaska na ovu preventivnu pretragu.

Kako izgleda PAPA test?

Papa test obavlja ginekolog. Nakon uzimanja malih količina stanica iz rodnice, površine i kanala vrata maternice pomoću drvene špatule i štapića sa vatom, uzorak se potapa u alkohol i šalje na mikroskopsku analizu u citološki laboratorij. Sam postupak uzimanja PAPA testa je brz i obično bezbolan, iako neke žene mogu osjećati nelagodu ili lagani pritisak.

Koliko često trebam odlaziti na PAPA test?

PAPA test se provodi u okviru preventivnih programa ranog otkrivanja raka vrata maternice, tijekom redovitih godišnjih ginekoloških kontrola, kod praćenja pacijentica koje koriste kontracepciju i druge oblike hormonskog liječenja te kod pojave abnormalnih krvarenja i drugih ginekoloških simptoma. 

Prvi PAPA test se preporučuje napraviti nakon stupanja u spolni život i u pravilu ga nije potrebno raditi prije 20. godine života, a koliko ga često treba ponavljati, ovisit će o rezultatima prethodnih nalaza. 

Prema preporukama stručnjaka i Nacionalnom programu u Republici Hrvatskoj, optimalan interval između dva PAPA testa (ako su prethodni nalazi bili uredni) je tri godine u životnoj dobi od 25 do 49 godina te pet godina u dobnoj skupini od 50 do 64 godine. 

U slučaju abnormalnog nalaza, PAPA test bi se trebao raditi češće, svakih godinu dana ili ranije uz dodatne pretrage, prema preporuci liječnika.

Žene starije od 65 godina koje imaju redovne negativne nalaze i nisu imale abnormalnosti u prethodnim testovima, mogu sa svojim liječnikom razgovarati o tome je li sigurno prestati s odlascima na redoviti PAPA test. 

Kakav sve može biti PAPA test?

Nalazi PAPA testa mogu se kategorizirati u nekoliko skupina, ovisno o prisutnosti i tipu abnormalnosti stanica vrata maternice, pa tako nalaz PAPA testa može biti: 

• Uredan ili negativan na intraepitelnu leziju, odnosno bez prisustva abnormalnih stanica i jakih upalnih promjena.

• Bez abnormalnih stanica, ali uz prisutne promjene povezane s upalom i/ili uzročnicima spolno prenosivih bolesti.

• Abnormalan, što označava prisutnost abnormalnih stanica.

• Nejasan, jer uzorak stanica nije zadovoljavajući za analizu.

Prema "Općoj podjeli" nalaz PAPA test može biti: 

• Negativan na intraepitelnu ili invazivnu leziju, što znači da nisu pronađene prekancerozne ili kancerozne stanice.

• Abnormalne stanice, što znači da su pronađene neke atipične stanice čiji se stupanj promjena klasificira prema Betesda sustavu, službenom sustavu za klasifikaciju nalaza PAPA testa.

Nakon opće podjele, slijedi opisna dijagnoza, odnosno detaljniji opis eventualnih promjena odnosno mikroorganizama pronađenih u uzorku.

Što označava prisustvo pojedinih mikroorganizama? Što je normalno?

Prisutnost mikroorganizama u rodnici je potpuno normalna. Štoviše, Bacillus vaginalis je mikroorganizam normalno prisutan u rodnici i smatra se zdravom fiziološkom florom. Isto tako, i miješana flora je veoma čest nalaz kod spolno aktivnih žena i smatra se urednim. Ona označava označava prisutnost raznih nedefiniranih bakterija koje ne moraju nužno uzrokovati upalu. 

Prisustvo pojedinih mikroorganizama može govoriti o upalnim promjenama koje su vrlo česte, naročito kod spolno aktivnih žena. Teže upale obično prati mnoštvo leukocita u uzorku, što citolog uvijek naglasi u nalazu. Tada je potrebno uraditi analizu cervikalnih briseva i ovisno o rezultatima mikrobiološke obrade brisa provesti ciljano liječenje.

Nalaz PAPA testa može ponekad identificirati uzročnike spolno prenosivih bolesti kao što su Trichomonas vaginalis, Gardenella vaginalis i Herpes simplex virus (HSV). U PAPA testu se mogu vidjeti i stanične promjene povezane s HPV-om.

Što nam sve može reći nalaz "abnormalnih stanica"?

Abnormalne stanice, ako su u prisutne, opisuju se na desnoj strani PAPA testa. 

Abnormalne ili atipične stanice podrazumijevaju stanice promijenjene virusom HPV-a koje kao takve imaju povećan rizik za nastanak zloćudnih promjena. Osim samog prisustva takvih stanica, abnormalne stanice klasificiraju se ovisno o vrsti i stupnju promjena i dubini zahvaćene sluznice vrata maternice. One mogu biti:

• atipične skvamozne (pločaste) stanice - eng. Atypical Squamous Cells (ASC),

• atipične glandularne (žljezdane) stanice - eng. Atypical Glandular Cells (AGC),

• atipične stanice neodređenog značenja - eng. Atypical Squamous Cells of Undetermined Significance (ASC-US).

U nekim slučajevima promjene neće zahtijevati neko posebno liječenje, u nekim će liječenje biti potrebno. Kakav će biti pristup liječenju, ovisit će o stupnju promjena na vratu maternice. Najblaže promjene najčešće ne zahtijevaju posebnu terapiju, za razliku od srednje teških, premalignih ili teških malignih promjena čije je liječenje nerijetko zahtjevno i dugotrajno.

Sama prisutnost abnormalnih stanica ne znači nužno da je prisutan karcinom, nego da su prisutne atipične, promijenjene stanice koje imaju nešto veći potencijal za zloćudnu promjenu od onih koje su nepromijenjene. 

U cilju izbjegavanja krivog razumijevanja nalaza, iznimno je važno naglasiti da rezultat PAPA testa isključivo interpretira ginekolog.

Što nam citološki nalaz govori o atipičnim skvamoznim, odnosno pločastim stanicama?

Dio vrata maternice unutar rodnice prekriven je skvamoznim ili pločastim stanicama koje tvore barijeru, takozvani pločasti epitel koji štiti vrat maternice od nepovoljnih utjecaja kao što su upale, traume, HPV…

Učestalost abnormalnih promjena unutar pločastog epitela (ili skvamoznih intraepitelnih lezija) procjenjuje se na dva do pet posto kod svih žena, sa malignim potencijalom od 10  do 15 posto. Navedene promjene znatno su češće od promjena koje zahvaćaju glandularne ili žljezdane stanice vrata maternica.

Razlikujemo više stupnjeva promjena koje abnormalne skvamozne stanice mogu uzrokovati:

Atipične skvamozne (pločaste) stanice - Atypical Squamous Cells (ASC)

• ASC-US (eng. ASC of Undetermined Significance): Prisutne su atipične skvamozne (pločaste) stanice neodređenog značenja, ali se ne zna se jesu li promjene povezane s HPV-om ili ne.

• ASC-H (eng. ASC-Cannot Exclude High-Grade Squamous Intraepithelial Lesion): Prisutne su atipične pločaste stanice koje mogu biti povezane sa abnormalnim (displastičnim) promjenama višeg stupnja odnosno HSIL ili CIN II i CIN III.

Skvamozna intraepitelna lezija, Squamous Intraepithelial Lesion (SIL)

• LSIL (skvamozna intraepitelna lezija niskog stupnja) – na stanicama su prisutne promjene povezane s HPV-om ili CIN I (cervikalna intraepitelna lezija prvog stupnja) koja označava blagi stupanj abnormalnih promjena

• HSIL ili skvamozna intraepitelna lezija visokog stupnja obuhvaća dva stupnja promjena:

  • CIN II (cervikalna intraepitelna lezija drugog stupnja) koja označava umjerene displastične promjene 

  • CIN III (cervikalna intraepitelna lezija trećeg stupnja) ili CIS (karcinom in situ) koja označava teške displastične promjene

• Karcinom pločastih stanica

Što su to glandularne stanice i što nam govori njihovo porijeklo?

Glandularne stanice potiču iz žlijezdanog epitela sa najčešćim porijeklom iz endocervikalnog dijela ili kanala vrata maternice. Vrlo rijetko intraepitelna lezija vrata maternice potječe iz žljezdanog epitela (takozvane glandularne lezije). Tada se glandularne stanice označuju kao atipične glandularne stanice (Atypical Glandular Cells - AGC). 

Uz ovu dijagnozu se obično označi i mjesto od kojeg potiču abnormalne glandularne stanice, najčešće se radi o stanicama iz endocerviksa ili kanala vrata maternice, ali one mogu potjecati i iz endometrija ili sluznice maternice i jajovoda. 

Postoji nekoliko stupnjeva glandularnih lezija: 

• Nespecificirane atipične glandularne stanice (AGC-NOS, od eng. Atypical Glandular Cells - Not Otherwise Specified)

• Vjerojatno neoplastična lezija (AGC - neoplastične) podrazumijeva postojanje atipičnih glandularnih stanica koje izgledom sugeriraju na postojanje zloćudnih promjena, ali ne zadovoljavaju sve kriterije za postavljanje dijagnoze adenocarcinoma

• Adenokarcinom in situ (AIS) je premaligni predstadij adenokarcinoma vrata maternice

• Adenokarcinom, zloćudna bolest žljezdanog epitela vrata maternice

Uz se ovu dijagnozu se obično označuje i mjesto od kud potječu te abnormalne glandularne stanice. Najčešće se radi o stanicama iz endocerviksa ili kanala vrata maternice, ali one mogu potjecati i iz endometrija ili sluznice maternice i jajovoda. 

Nalaz glandularnih stanica u PAPA testu zahtijeva daljnju dijagnostičku obradu i liječenje čiji opseg ovisi o dobi pacijentice i stupnju odnosno težini promjena na koje upućuje nalaz PAPA testa.