Rak jajnika je karcinom sa sa najlošijom prognozom u odnosu na ostale malignome i smatra se  jednim od vodećih uzroka smrtnosti u razvijenim zemljama svijeta, pa tako i u Hrvatskoj u kojoj više od 400 žena godišnje oboli od raka jajnika. Nažalost, u čak 75 posto slučajeva rak se otkriva u uznapredovalom stadiju, kad je mogućnost izlječenja značajno smanjena.

No, unatoč tome što 400 oboljelih žena na godišnjoj razini zaista nije malo, ipak je u pitanju relativno rijedak tumor koji čini tek četiri posto svih dijagnosticiranih tumora s incidencijom od 18.4 na sto tisuća žena.

S obzirom na to da su simptomi raka jajnika uglavnom nespecifični, dr. sc. Ladom Šumilin, specijalisticom ginekologije i opstetricije iz Poliklinike Aviva razgovarali smo o tome koji su rizični faktori za nastanak ove opake bolesti, što sve žene mogu učiniti kako bi se zaštitile te koje - i postoje li uopće - preventivne mjere mogu poduzeti.

Koje vrste raka jajnika razlikujemo i po čemu ih razlikujemo?

Karcinom jajnika dijelimo u dvije skupine, ovisno o vrsti stanica iz kojeg potječe, a to su neepitelni i epitelni tip tumora, pri čemu je potonji znatno češći i obuhvaća 80 do 85 posto svih slučajeva karcinoma jajnika. 

Također, prema novijim saznanjima iz patohistologije sada znamo i da epitelni tip tumora možemo podijeliti u dvije skupine: 

• Tip I su karcinomi niskog stupnja malignosti, oni sporo rastu i uglavnom nastaju iz endometrioma (vrsta ciste koja se formira na jajniku) ili iz graničnog, "borderline" tumora. Takvi se tumori obično otkrivaju u ranoj fazi. 

• Tip II tumori su nažalost mnogo češći i u pitanju su tumori visokog gradusa odnosno niskog stupnja diferenciranosti - njihove se stanice brzo umnožavaju i rastu i takvi su tumori obično vrlo agresivni. Takvi su tumori u trenutku dijagnoze obično u uznapredovalim stadijima, a česte su i metastaze u ranoj fazi. Također, za njih se smatra da potječu iz ušća jajovoda.

Koji su najčešći rani simptomi raka jajnika i na što bi žene trebale obratiti pažnju? 

Nažalost, rani simptomi koji bi mogli upućivati na karcinom jajnika su nespecifični, a mogu biti:

• Napuhanost

• Osjećaj "uske garderobe"

• Pritisak u donjem dijelu trbuha

• Bol u trbuhu i donjem dijelu leđa

• Učestalo mokrenje

• Promjene pražnjenja stolice

• Gubitak energije 

• Gubitak apetita

• Mučnina 

Tek kod uznapredovalih stadija dolazi do kaheksije, naglog neželjenog gubitak tjelesne težine, slabosti i nedostatka apetita te ascitesa (nakupljanje tekućine u trbušnoj šupljini). Postoje i potpuno asimptomatske pacijentice kod kojih se bolest otkrije slučajno prilikom rutinskog ginekološkog pregleda.

Iako ne postoje karakteristični simptomi, istraživanja su pokazala da su kod čak 90 posto pacijentica postojali simptomi koje su žene zanemarivale jer nisu upućivali na ozbiljnu bolest.

Postoje li metode screeninga ili preventivni pregledi kojima se može otkriti rak jajnika u ranoj fazi?

Nažalost još uvijek ne postoji znanstveno potvrđena dijagnostička metoda za rani probir karcinoma jajnika. Upravo zbog toga je izuzetno važno naglasiti važnost redovitih godišnjih ginekoloških pregleda koji uključuju klinički pregled i ultrazvuk vaginalnom sondom i po potrebi određivanje tumorskih markera.

Što uzrokuje rak jajnika, odnosno postoje li neki rizični faktori za nastanak raka jajnika?

Rak jajnika pogađa prvenstveno žene u postmenopauzi, a prosječna dob u kojoj žene obolijevaju je između 50 i 65 godina. Rizični čimbenici za nastanak raka jajnika su nuliparitet odnosno nerađanje, rana prva menstruacija i kasna menopauza. U prilog tome govore podaci da je incidencija karcinoma manja u žena koje su više puta rađale, koje su uzimale kontracepciju i kod kojih se kasnije pojavila prva menstruacija, a ranije nastupila menopauza.

Nadalje, tu su nasljedni faktori poput prisutnost takozvanih onkogena, odnosno mutacija u KRAS i HER 2/ neu genima te mutacija tumor supresorskih gena BRCA1 i BRCA2. Također, pacijentice s hereditarnim nepolipoznim kolorektalnim karcinomom (Lynchov sindrom) imaju nasljednu sklonost za razvoj više karcinoma pa tako i za rak jajnika. 

Istraživanja su pokazala da karakteristike matičnih stanica samog karcinoma jajnika imaju važnu ulogu u nastanku i razvoju odnosno progresiji samog tumora.

Pokazano je da razina određenih hormona poput androgena, kao i visoke razine estrogena pozitivno koreliraju s nastankom raka jajnika, za razliku od progesterona za kojeg se smatra da ima protektivni efekt i da umanjuje rizik za razvoj karcinoma.

Okolišni faktori poput izlaganja visokoj koncentraciji policikličnih aromatskih ugljikohidrata iz ispušnih plinova i kod požara mogu biti povezani s nastankom karcinoma jajnika. Pušenje se povezuje s određenim tipovima karcinoma. 

Iako je povezanost debljine s karcinomom jajnika nejasna, smatra se da bi centralni tip pretilosti (nakupljanje masnog tkiva dominantno u trbuhu) mogao biti negativan rizični faktor za razvoj karcinoma.

Kako se dijagnosticira rak jajnika?

Sumnja na prisustvo raka jajnika se postavlja nakon uzimanja anamneze, kliničkog pregleda i ultrazvuka transvaginalnom sondom. Postavljanje dijagnoze u ranom stadiju znatno poboljšava mogućnost preživljenja. 

U slučaju nejasnih nalaza uz navedene pretrage savjetuje se određivanje tumorskih markera iz krvi, a u posljednjih nekoliko godina tumorskim markerima su pridodani HE4 i ROMA indeksi koji mogu upućivati na zloćudne promjene u tumorima. 

Žene s opterećenom obiteljskom anamnezom, odnosno prisustvom raka dojke i jajnika u više bliskih članica obitelji potrebno je informirati o važnosti genetskog testiranja na mutacije BRCA 1 i BRCA 2 gena radi planiranja daljnjeg praćenja i provođenja dijagnostičkih metoda u cilju ranog otkrivanja i liječenja tumora. 

Zašto se većina slučajeva raka jajnika otkriva u uznapredovalim stadijima?

Postoji nekoliko razloga zbog kojih se karcinom jajnika otkriva u uznapredovalim stadijima, a u pitanju je prvenstveno nepostojanje karakterističnih simptoma koji bi ukazivali na ozbiljna zbivanja. Pacijentice takve nespecifične znakove najčešće ne smatraju značajnim i pripisuju ih uobičajenim bezazlenim simptomima. 

Nadalje, još uvijek nemamo dijagnostičku metodu za rano otkrivanje karcinoma jajnika, kao što je to, primjerice, PAPA test u prevenciji karcinoma vrata maternice, pa unatoč redovitim pregledima određeni broj žena otkrije karcinom jajnika tek u uznapredovaloj fazi. 

I na kraju, većina karcinoma jajnika prema morfologiji, molekularnim izmjenama i kliničkom ponašanju pripada tipu tumora visokog gradusa, s agresivnim ponašanjem od samog nastanka, s visokom sklonošću ranom rasapu i nastanku udaljenih metastaza, pa ga je vrlo teško na vrijeme dijagnosticirati.

Kako se liječi karcinom jajnika i koliko se uspješno liječi?

Definitivna dijagnoza suspektnih tvorbi, postavlja se tijekom operativnog zahvata, laparoskopije te patohistološkom analizom dobivenog tkiva jajnika - taj zahvat ima i terapijsku ulogu.

Ako je u pitanju benigni tumor, liječenje se time završava, no u slučaju da patohistološka analiza pokaže da su u pitanju maligne promjene, zahvat se proširuje i u slučaju da PHD analiza pokaže da se radi o malignim promjenama stanica, zahvat se proširuje i pokušava se ukloniti što je više tumorske mase moguće. Pokazalo se da prognoza ovisi o količini zaostale tumorske mase nakon operativnog zahvata. 

Iznimno je važno prije operacije uraditi i sve ostale pretrage koje bi mogle ukazivati na proširenost bolesti i koje mogu biti od značaja u planiranju operativnog zahvata, a u pitanju su sljedeće pretrage:

• intravenska urografija, radiološka dijagnostička metoda koja koristi rendgen i kontrastno sredstvo kako bi prikazala bubrege, mokraćovode i mjehur; 

• cistoskopija, minimalno invazivna urološka pretraga kojom se uz pomoć cistoskopa, tankog optičkog instrumenta, pregledava unutrašnjost mokraćne cijevi i mokraćnog mjehura;

• rektoskopija, dijagnostički pregled završnog dijela debelog crijeva (rektuma);

• UZV ili CT trbuha;

• PET-CT i magnetna rezonanca (u nekim slučajevima).

Prognoza za ženu koja oboli o raka jajnika ovisi o histološkom tipu tumora i o stadiju, odnosno uznapredovalosti bolesti. Petogodišnje preživljenje u stadiju I iznosi 80 do 90 posto, a u IV stadiju manje od pet do 10 posto.

Loši prognostički faktori su: 

• visok gradus tumora, tj nizak stupanj diferenciranosti stanica tumora, 

• aneuplodija tumorskih  stanica, 

• prisutnost nekroze u tumoru,

• ekspresija BRCA1 i BRCA2 gena,

• mutacija p53 gena.

S druge strane, ako nakon operacije ostane manje od jedan posto tumora, to je dobar prognostički znak zahvaljujući kojem se dvogodišnje preživljavanje penje na čak 70 posto.

Postoje li preporuke za žene s obiteljskom poviješću raka jajnika?

Žene koje u obitelji imaju povijest raka dojke i jajnika, pogotovo ako je više bliskih članica obitelji u pitanju, potrebno je informirati o važnosti genetskog testiranja na mutacije BRCA1 i BRCA2 gena radi planiranja daljnjeg praćenja. 

Pacijenticama koje imaju veći rizik za razvoj karcinoma jajnika savjetuju se češće kontrole, transvaginalni kolor dopler te određivanje tumorskih markera. Također, jedna od terapijskih opcija je profilaktička salpingoooforektomija (odstranjivanje jajnika s jajovodima), a ona dolazi u obzir kod pacijentica sa dokazanim mutacijama BRCA1 i 2 gena, hereditarnim nepolipoznim kolorektalnim karcinomom (Lynch sindromom), koje su starije od 40 godina i koje su ostvarile reprodukciju.

Unatoč nedostatku rane dijagnostičke metode za rano otkrivanje raka jajnika, iznimno je važno naglasiti važnost redovitih godišnjih ginekoloških pregleda. Postavljanje dijagnoze u ranom stadiju znatno povećava mogućnost preživljenja.

Što se tiče drugih mjera u cilju smanjenja mogućnosti nastanka karcinoma jajnika, preventivne mjere koje za sad nemaju znanstveno uporište, ali ipak mogu djelovati protektivno na očuvanje cjelokupnog reproduktivnog zdravlja su zdrava prehrana bogata glutationom i drugim antioksidansima, održavanje normalne tjelesne težine i redovita tjelesna aktivnost. Navedene mjere mogle bi imati zaštitni utjecaj i smanjiti rizik za nastanak karcinoma.