Spolne bolesti nisu rijetkost - brojke rastu među mladima, ali i svima ostalima sklonima rizičnom seksualnom ponašanju. U 2022. Prijavljeno je 54% više slučajeva sifilisa nego godinu ranije, a raste i broj zaraženih HIV-om: broj novootkrivenih zaraza porastao je sa oko 70 godišnje u 2021. i 2020. na 113 u 2022. godini. 

Također, podaci iz Zagreba pokazuju da je svaka deseta osoba testirana zbog zabrinutosti ili sumnje na neku spolnu bolest pozitivna na barem jednu infekciju, i to najčešće na klamidiju, hepatitis C ili gonoreju.

Dobra vijest je da osim broja zaraženih raste i svijest o važnosti testiranja pa tako i broj testiranih izvan klasičnih medicinskih ustanova: samo u CheckPointu Centra za zaštitu spolnog i reproduktivnog zdravlja udruge HUHIV, u 2023. testirano je više od dvije tisuće ljudi.

O tome kako se možemo zaštititi te koji su rizici, ali i mogućnosti liječenja ako je došlo do infekcije razgovarali smo s dr. med. Jaminom Kashwom, specijalistom ginekologije i opstetricije te subspecijalistom humane reprodukcije iz Poliklinike Aviva.

Koje su najčešće spolno prenosive bolesti i koji su njihovi najčešći simptomi?

Najčešće spolno prenosive bolesti su HPV, hepatitis C, hepatitis B, klamidija, herpes, gonoreja, sifilis te HIV. Njihovi simptomi često mogu biti neprimjetni, no najčešće uključuju promjene na spolnim organima, promijenjen iscjedak, bol pri mokrenju ili pojavu ranica. 

Ako govorimo o užim ginekološkim simptomimai, oni su sljedeći:

• Peckanje ili bol pri mokrenju

• Promjene u boji, mirisu, teksturi i/ili količini iscjetka,

• Crvenilo, svrbež ili osip na spolnim organima

• Pojava bradavica ili ranica na genitalijama

• Bolovi u donjem dijelu trbuha

• Povremeno natečeni limfni čvorovi, groznica ili opća slabost (u slučaju teže infekcije)

Međutim, postoje i sistemski simptomi koji mogu upućivati na spolne bolesti, a njih je zaista mnogo. Tek neki od njih su temperatura ili groznica, žutica, jaka slabost, bol u trbuhu te gastrointestinalni simptomi poput proljeva, gubitak apetita, mučnina i povraćanje, bolni zglobovi, taman urin ili blijeda stolica, svrbež kože, bolno grlo i bolni ulkusi u ustima, otečeni limfni čvorovi, osip… Također, moguća je i pojava nekih neuroloških simptoma, ali i oštećenja pojedinih organa kao što su srce, mozak, oči ili živčani sustav.

Iz ovoga je jasno da je većina sistemskih simptoma nespecifična te ih liječnik gleda u širem kontekstu te na temelju toga upućuje na daljnje pretrage. 

Uz to, simptomi često i izostaju zbog čega je važno testirati se na spolno prenosive bolesti nakon rizičnog kontakta.

Postoje li spolno prenosive bolesti nemaju jasno izraženih simptoma? 

Spolno prenosive bolesti ne moraju uvijek imati simptome, štoviše, 60 do 90 posto gore navedenih bolesti nemaju simptome. 

Uz to, simptomi spolnih bolesti se mogu preklapati sa simptomima nekog drugog, nepovezanog stanja te je nužan pregled liječnika kako bi se utvrdila konačna dijagnoza. 

Kako razlikovati spolno prenosive bolesti od urinarnih infekcija?

Neke bolesti kao infekcija klamidijom mogu imati simptome slične infekciji mokraćne cijevi ili donjeg urinarna trakta te sam opis simptoma ne daje konačnu dijagnozu infekcije. 

U ovakvoj situaciji, liječnik će vrlo vjerojatno posegnuti za dodatnim mikrobiološkim ili serološkim dijagnostičkim pretragama.

Kako se liječe spolno prenosive bolesti? 

Liječenje spolnih bolesti ovisi o tipu izoliranih infektivnih agenasa pa se tako spolne infekcije mogu liječiti antimikrobnim ili antiviralnim lijekovima pa čak i interferonima (u slučaju hepatitisa). 

Kada su u pitanju uznapredovale infekcije, možda će biti potrebno primijeniti i neku kiruršku metodu kao što je to primjerice slučaj s uznapredovalom infekcijom HPV-a ili s većim promjenama na PAPA testu.

Također, važno je napomenuti da nisu sve spolno prenosive bolesti izlječive, zbog čega je posebno važno ponašati se odgovorno. Dok ćemo bakterijske spolno prenosive bolesti poput klamidije, gonoreje, sifilisa ili trihomonijaze relativno jednostavno izliječiti antibioticima, viralne infekcije poput HIV-a, hepatitisa B i herpesa možemo tek tretirati i držati pod kontrolom, ne i izliječiti trenutno dostupnom medikamentoznom terapijom.

U skupinu "neizlječivih" donedavno je spadao i hepatitis C, međutim, s novom generacijom lijekova liječi se s gotovo 95% uspjehom.

Koliko nakon rizičnog odnosa se mogu javiti prvi simptomi? 

Ovisno o tome s kakvim ste patogenom došli u doticaj. Inkubacijski period za, primjerice, gonoreju je najčešće dva do sedam dana dok je za neke druge infekcije poput hepatitisa ili HIV-a inkubacija i do nekoliko mjeseci.

Ono najvažnije je da unatoč tome što je netko inficiran, ne znači nužno da će razviti ikakve simptome što otežava dijagnostiku, a ujedno i olakšava širenje infekcije.

Koliko su opasne neliječene spolno prenosive bolesti za reproduktivno zdravlje?

Neliječene spolno prenosive bolesti mogu imati veliki utjecaj na reproduktivno zdravlje pa tako standardna obrada u slučaju neplodnosti ili ponavljajućih pobačaja i prijevremenih poroda uključuje i mikrobiološku dijagnostiku. 

Naime, pojedine spolne bolesti, ako nisu tretirane, mogu tijekom trudnoće, dojenja ili u toku poroda izazvati brojne komplikacije te uzrokovati spontane pobačaje ili prijevremeni porod kao što je to slučaj s neliječenom klamidijom ili gonorejom ili kongenitalne malformacije ploda u slučaju sifilisa.

Pacijentice koje razviju zdjeličnu upalnu bolest (upalu gornjih ženskih spolnih organa kao što su jajovodi, jajnici i maternica, a koja najčešće nastaje širenjem infekcije iz donjeg dijela spolnog sustava) u 20 posto slučajeva mogu postati neplodne te je u tom slučaju trudnoća moguća tek primjenom neke od metoda asistirane reprodukcije. 

I naravno, tu je opasnost i od prijenosa infekcije na partnera. 

Koje mjere prevencije najbolje štite od spolno prenosivih bolesti? 

Jedina u potpunosti sigurna metoda zaštite od spolno prenosivih bolesti je apstinencija. Međutim, ako niste skloni tako radikalnom potezu i ako vodite aktivan spolni život, preporučuje se redovito testiranje na spolne bolesti, reduciranje broja spolnih partnera, korištenje mehaničke zaštite te cijepljenje ako je to moguće kao što je slučaj s HPV-om i hepatitisom B. 

Kada se treba testirati na spolno prenosive bolesti?

Kao što je navedeno i ranije, sve osobe koje često mijenjaju seksualne partnere treble bi se redovito testirati na spolno prenosive bolesti, a posebno u slučaju kontakta sa zaraženom ili rizičnom osobom kao što su, primjerice, seksualni radnici, intravenski ovisnici ili promiskuitetne osobe, ali i u slučaju silovanja. 

Također, u slučaju nemogućnosti začeća u razdoblju od godine dana, ponovljenog spontanog pobačaja ili prijevremenog poroda. 

O tome kako se i kada najbolje testirati potrebno je savjetovati se s liječnikom.