07.11.2024 Zloćudne bolesti
Međutim, postoji i "svjetla strana" raka prostate. Dobra vijest je da je, ako se rak otkrije u ranom stadiju, postotak izlječenja čak 98%, a još bolja da tek 3% oboljelih od raka prostate i umire.
Prostata je žlijezda muškog reproduktivnog sustava, a njezina je glavna funkcija proizvodnja tekućine koja miješanjem sa spermom tvori sjemenu tekućinu. Ova tekućina pomaže u održavanju i preživljavanju spermija te poboljšava njihovu pokretljivost.
Rak prostate najčešći je novodijagnosticirani rak u muškaraca u Hrvatskoj, a od njega obolijeva pet do sedam posto muškaraca starijih od 50 godina. Otprilike 60% svih oboljelih je starije od 65 godina.
Drugi mogući čimbenici rizika uključuju:
Pušenje
Prostatitis (upala prostate)
Pretilost
Spolno prenosive infekcije
Rak prostate u ranom stadiju rijetko uzrokuje simptome - zato i često prolazi neprimijećeno, što je specifično upravo za rak prostate. Međutim, kako bolest napreduje, mogu se pojaviti sljedeći simptomi:
česta, ponekad hitna potreba za mokrenjem, osobito noću;
slab protok urina ili protok koji počinje i prestaje;
bol ili peckanje pri mokrenju (dizurija);
urinarna inkontinencija;
fekalna inkontinencija;
bolna ejakulacija i erektilna disfunkcija;
krv u spermi (hematospermija),
bol u donjem dijelu leđa, kuku ili prsima.
Važno je imati na umu da nisu sve izrasline na prostati rak, postoje i druga stanja koja uzrokuju slične simptome. Neka od njih su:
Benigna hiperplazija prostate: U nekom trenutku će gotovo svi muškarci razviti benignu hiperplaziju prostate, stanje koje povećava prostatu, ali ne povećava rizik od raka.
Prostatitis: Kod muškaraca mlađih od 50 godina, povećana prostata je najvjerojatnije prostatitis, obično uzrokovan bakterijskom infekcijom.
S obzirom na to da u ranim fazama bolesti ne manifestira simptome, preventivni pregledi su ključni za rano otkrivanje raka prostate. Za osobe koje imaju prosječan rizik od oboljenja, prve probirne testove trebali bi početi raditi u dobi od 55 godina (ranije za one s povećanim rizikom).
S obzirom na incidenciju raka prostate, u Hrvatskoj je 1. veljače 2024. pokrenut Posebnog programa za probir i rano otkrivanje raka prostate usmjeren na muškarce životne dobi od 55 do 69 godina koji nikada nisu bolovali od raka prostate i koji nisu radili pretragu PSA u zadnjih 12 mjeseci. Ovaj program provodi se na teritoriju Grada Zagreba, a u provedbi sudjeluju domovi zdravlja Grada Zagreba, KBC Zagreb i KBC Sestre milosrdnice.
Preventivni pregledi koji služe za rano otkrivanje su:
Laboratorijska pretraga PSA (prostata-specifični antigen): Prostata proizvodi protein koji se naziva protein-specifični antigen, a visoke razine PSA mogu ukazivati na rak (ali ne nužno na rak).
Digitorektalni pregled prostate: Manualno opipavanje prostate u potrazi za kvrgama ili tvrdim područjima.
U slučaju da liječnik procjeni da su potrebne dodatne pretrage, one mogu biti sljedeće:
Slikovne pretrage: Mangetska rezonancija ili ultrazvučni pregled liječnicima pomaže donijeti odluku o tome je li potrebna biopsija prostate.
Biopsija: Biopsija je jedini siguran način da se dijagnosticira rak prostate ili pouzdano utvrdi koliko je agresivan. Na biopsiranom tkivu moguće je provesti i genetske testove.
U najvećem broju slučajeva, kod osoba kojima je dijagnosticiran rak prostate radi se o adenokarcinomu, tipu raka koji nastaje u stanicama žlijezda koje luče tekućinu - kao što je prostata. Rak prostate se rijetko formira iz drugih vrsta stanica.
Manje uobičajeni tipovi raka prostate uključuju:
Karcinom malih stanica
Karcinom prijelaznih stanica
Neuroendokrini tumor
Sarkom
Način na koji se pristupa liječenju raka prostate ovisi o više faktora, uključujući cjelokupno stanje organizma, tip i stadij raka, brzinu njegova širenja - ako se uopće širi. Većina karcinoma prostate dijagnosticiranog u ranim fazama je izlječiva.
Nadzor: Ako rak raste sporo i ne širi se, umjesto "aktivnog liječenja", liječnik može odlučiti pratiti stanje. Aktivni nadzor najbolje funkcionira ako rak raste sporo, nalazi se samo u vašoj prostati i ne uzrokuje simptome, a ako se stanje pogorša, naravno, mijenja se i pristup liječenju.
Kirurški zahvat: Takozvanom radikalnom prostatektomijom odstranjuje se zaražena prostata s ciljem izlječenja bolesnika, a obično se preporučuje bolesnicima s klinički lokaliziranom bolešću.
Radioterapija: Primjenjuje se samostalno s ciljem izlječenja (primarna radikalna radioterapije), kao adjuvantna terapija odnosno dodatno zračenje nakon kirurškog zahvata, i u palijativne svrhe, kada je u pitanju poodmakla bolest.
Hormonska terapija: Za cilj nema izlječenje nego usporavanje napredovanja raka i omogućavanje bolje kontrole bolesti i poboljšanje kvalitete života bolesnika. Primjenjuje se u slučajevima u kojima drugi oblici liječenja ne mogu ostvariti željene učinke.
Ostali članci