30.06.2025 Bolesti probavnog sustava
Najčešći simptomi čira na želuci su bolovi ili nelagoda u području trbuha, nadutost, žgaravica i mučnina. U pitanju je relativno čest zdravstveni problem koji zahvaća pet do 10 posto stanovništva, obično se lako liječi lijekovima i promjenama u načinu života, međutim, teški oblici peptičkog ulkusa mogu zahtijevati i operaciju.
Čir na želucu je zapravo samo jedna vrsta peptičkog ulkusa, no kolokvijalno pod tim pojmom podrazumijevamo nekoliko stanja koja se razlikuju po mjestu nastanka u probavnom traktu, pri čemu su dva najčešća:
Čir na želucu
Čir na dvanaesniku (gornjem dijelu tankog crijeva)
Čir na želucu nastaje kada želučana kiselina nagriza sluznicu probavnog trakta, a što je obično uzrokovano sljedećim:
Helicobacter pylori: Infekcija ovom bakterijom može oštetiti sluznu ovojnicu koja štiti sluznicu želuca. To omogućuje želučanoj kiselini da dođe u kontakt sa sluznicom, uzrokujući upalu i čireve. Procjenjuje se da je kod 80 do 85 posto osoba koje imaju čir na želucu prisutna i infekcija H. pylori.
Dugotrajna upotreba nesteroidnih protuupalnih lijekova: Smatra se da prekomjerna uporaba lijekova kao što su aspirin ili ibuprofen ometa sposobnost želuca da se zaštiti od želučanih kiselina.
Uz ova dva najčešća uzroka, neki od rjeđih uzroka peptičkog ulkusa su:
ishemija odnosno smanjen protok krvi u želudac i/ili dvanaesnik;
Zollinger-Ellisonov sindrom; rijetko stanje koje nastaje zbog tumora koji su se formirali u gušterači i/ili tankom crijevu, a luče hormon gastrin koji stimulira proizvodnju želučane kiseline što rezultira čirevima;
stresni događaji poput traumatske ozljede mozga (Cushingov ulkus), teških opeklina (Curlingov ulkus) ili drugih trauma, ozljeda, infekcija ili operacija;
pojedini lijekovi poput lijekova za kemoterapiju ili osteoporozu.
Osim toga, ulogu u razvoju peptičkog ulkusa ima i genetika, pušenje - posebno ako je prisutna i infekcija bakterijom H. Pylori te prekomjerna konzumacija alkohola, a pogotovo u kombinaciji s cirozom jetre.
Suprotno uvriježenom mišljenju, stres i začinjena hrana ne uzrokuju čir na želucu, ali mogu pogoršati postojeće stanje.
Postoji nekoliko različitih simptoma povezanih s čirom na želucu, a čija ozbiljnost obično ovisi o težini čira pa tako neki manji čir možda neće uzrokovati nikakve ili vrlo blage simptome, dok veći može uzrokovati intenzivnu bol i potencijalno dovesti do ozbiljnog krvarenja.
Najčešći simptom čira na želucu je bol u gornjem dijelu trbuha, između prsa i pupka, i može trajati nekoliko minuta ili nekoliko sati.
Također, i bol se razlikuje ovisno o mjestu na kojem čir nastaje. Primjerice, čir na želucu obično uzrokuje bol ubrzo nakon jela, dok se, kada je u pitanju čir na dvanaesniku, bol obično javlja nekoliko sati nakon obroka, kada je želudac prazan (često noću). Također, bol kod čira na želucu pogoršava se nakon jela, ali se zato, kada je u pitanju čin na dvanaesniku (duodenumu) poboljšava nakon jela.
Ostali simptomi koji se često javljaju kod čira na želucu uključuju:
Žgaravica
Grčevi u trbuhu
Mučnina
Povraćanje
Plinovi
Nadutost
Također, čir na želucu može i krvariti te uzrokovati sljedeće simptome:
Povraćanje krvi, koja može biti crvena ili crna.
Pojava tamne krvi u stolici ili crna stolice, izgledom i teksturom nalik katranu.
Vrtoglavica i/ili nesvjestica.
Kada nazvati liječnika?
Iako čir na želucu može biti bolan i neugodan, rijetko je opasan po život. Međutim, ako primijetite promjene u apetitu, neobjašnjiv gubitak težine, povraćanje krvi, tamnocrnu ili krvavu stolicu ili probleme s disanjem, odmah potražite liječničku pomoć. Ovi ozbiljni simptomi mogu biti znakovi perforacije (rupa u sluznici želuca), unutarnjeg krvarenja ili začepljenja, a sve to zahtijeva hitnu pomoć.
Na temelju simptoma s kojima se suočavate, anamneze te eventualnih lijekova koje uzimate, liječnik može posumnjati da je riječ o čiru na želucu, međutim, jedina pretraga koja čir na želucu može i potvrditi jest gastroskopija, metoda endoskopskog pregleda koji omogućava vizualizaciju unutrašnjosti probavne cijevi, usta, jednjaka, želuca i početnog dijela tankog crijeva. Prilikom gastroskopije moguće je napraviti i biopsiju, odnosno uzeti i komadić tkiva za analizu.
Također, kako bi se potvrdila prisutnost infekcije H. Pylori, liječnik će najvjerojatnije naručiti analizu stolice ili ureja izdisajni test.
Većina peptičkih ulkusa se relativno lako liječi ako se otkrije dovoljno rano. U većini slučajeva, ulkusi koji se liječe lijekovima zacijele za nekoliko tjedana, iako čirevima na želucu može trebati dulje za zacjeljivanje od ulkusa dvanaesnika.
Ako je dokazana prisutnost H. Pylori, pristupa se eradikaciji bakterije, a mogu se koristiti i sljedeći antiulkusni lijekovi:
inhibitori protonske pumpe (PPI), lijekovi koji smanjuju proizvodnju želučane kiseline;
antacidi, lijekovi koji kemijskim putem ublažavaju želučanu kiselinu;
blokatori H2-receptora koji blokiraju histaminske receptore u smanjuju lučenje želučane kiseline.
U pojedinim slučajevima, kao kada je u pitanju krvarenje iz ulkusa, bit će potrebno endoskopski intervenirati, odnosno kauterizirati ("spaliti") čir, a tijekom istog postupka moguće je i lokalno administrirati terapiju.
U ekstremnim slučajevima, kao kada je u pitanju perforacija ("rupa"), opstrukcija ili jako krvarenje, potrebno je i kirurški intervenirati, a to je moguće izvesti laparoskopski ili otvorenim postupkom - ako je u pitanju hitan slučaj.
Vrlo važan dio liječenja za sve osobe s ulkusnom bolesti je promjena načina prehrane. Naime, iako hrana i piće ne uzrokuju čir niti ga mogu izliječiti, uvođenje promjena u način prehrane može pomoći u popravljanju želučanog tkiva umjesto da ga iritiraju. Preporučljivo je izbjegavati prženu, jako začinjenu i kiselu hranu, gazirana pića i kofein te alkohol.
Također, savjetuje se prestanak pušenja te usvajanje alata i mehanizama borbe protiv stresa, kao što su vježbe disanja, meditacija i joga, kako bi se omogućilo lakše zacjeljivanje.
Infekcija H. pylori koja je prisutna u oko 85% slučajeva čira na želucu može uzrokovati mutacije u DNA stanica sluznice i dugotrajnu upalu, što može dovesti do kronične upale, promjena u tkivu i na kraju do razvoja raka želuca. Istraživanja pokazuju da osobe s čirom na želucu imaju tri do četiri puta veći rizik od razvoja raka želuca u usporedbi s općom populacijom.
Pušenje, konzumacija alkohola te nekonzistentnost u liječenju, kao i trajna infekcija H. pylori dodatno povećavaju rizik da čir preraste u rak želuca. Također, veći čirevi (npr. veći od 3 cm) imaju veću vjerojatnost da budu ili postanu zloćudni.
Ostali članci