Zašto se debljamo u menopauzi i kako to zaustaviti?

Većina žena to prvo primijeti kao promjenu oblika tijela, a ne broja na vagi – masnoća se seli s bokova i bedara prema trbuhu, često i kad se ukupna težina gotovo ne mijenja. Iza toga stoji jasan hormonski mehanizam, a jednako jasno djeluje i veza u suprotnom smjeru.

Kako se raspoređuje masnoća u menopauzi?

Dok je estrogena dovoljno, on potiče nakupljanje potkožne masti na bokovima i bedrima, a koči nakupljanje masnoće oko trbušnih organa. Padom estrogena u perimenopauzi taj se odnos okreće: tijelo prelazi s takozvanog ginoidnog (kruškolikog) na androidni (jabukoliki) obrazac raspodjele masnoće, neovisno o tome mijenja li se ukupna težina.

SWAN Heart studija precizno je izmjerila dinamiku te promjene:

• Prije zadnje menstruacije – visceralna (unutartrbušna) masnoća raste stopom od 8.2 posto godišnje u posljednje dvije godine premenopauze.
• Nakon zadnje menstruacije – rast se usporava, ali nastavlja: masnoće rastu stopom od 5.8 posto godišnje.
• Udio visceralne masnoće u ukupnoj tjelesnoj masti – raste s 5 do 8 posto u premenopauzi na 15 do 20 posto u postmenopauzi.

Riječ je o znatnoj, ne blagoj promjeni: druga studija pokazala je da postmenopauzalne žene u prosjeku imaju 36 posto više masnoće u području trupa, 49 posto više visceralne masnoće i čak 22 posto više potkožne trbušne masnoće nego premenopauzalne žene iste dobi – pri čemu visceralna (intraabdominalna) mast raste brže od potkožne, u skladu s androidnim obrascem nakupljanja masnoće. 

Što je to sarkopenična pretilost?

Promjenama u skladištenju masnoća uslijed menopauze pridružuju se i posljedice procesa starenja neovisne o menopauzi: mišićna masa počinje polako opadati već nakon 30. godine, a gubitak se ubrzava nakon 50., kada iznosi oko jedan posto godišnje (odnosno oko 10 posto po desetljeću) te se dodatno ubrzava nakon 60. godine. Kombinacija gubitka mišića i rasta masnog tkiva naziva se sarkopenična pretilost – stanje koje standardna vaga ili čak BMI teško uhvate, jer se težina može činiti stabilnom dok se sastav tijela značajno mijenja.

Ova preraspodjela nosi i mjerljive metaboličke posljedice, sve izravno povezane s porastom visceralne (ne ukupne) masnoće:

• rast upalnih markera – CRP i tPA,
• raste inzulinska rezistencija,
• pada adiponektin – hormon koji inače štiti od metaboličkih poremećaja.

Masno tkivo nakon menopauze postaje “žlijezda”

Kod žena fertilne dobi estrogen prije svega dolazi iz jajnika, uz manji doprinos masnog tkiva, koje ga putem enzima aromataze proizvodi pretvarajući androgene (muške spolne hormone koje žensko tijelo također prirodno proizvodi) u estrogen. S nastupanjem menopauze, kad jajnici prestanu raditi, ulogu glavnog proizvođača estrogena preuzima upravo masno tkivo.

Time masno tkivo počinje poticati vlastiti rast – a prema nedavnom pregledu u Frontiers in Endocrinology (2025), upravo se u tu krije razlog zašto postmenopauzalne žene imaju pet puta veći rizik centralne pretilosti u usporedbi s premenopauzalnim ženama.

• Više visceralne masti znači više aromataze.
• Više aromataze proizvodi više estrogena.
• Više estrogena dodatno mijenja metabolizam masnog tkiva i potiče njegovo daljnje nakupljanje.

Kako debljina pogoršava simptome menopauze?

Žene s prekomjernom težinom u pravilu prijavljuju intenzivnije valunge i noćno znojenje – dijelom jer potkožna mast otežava termoregulaciju tijela, jače bolove u zglobovima i teže poremećaje spavanja.

Naime, masno tkivo nije samo skladište energije – ono je aktivan hormonalni organ. Zdravo masno tkivo luči hormone poput leptina i adiponektina, a putem enzima aromataze i sudjeluje u pretvorbi hormona, uključujući estrogen, i to bez pokretanja upalnih procesa.

Kod pretilih osoba masno tkivo ne funkcionira ispravno: mijenja se kako stanice reagiraju na estrogen, a tkivo je u stanju blage, kronične upale koja dodatno remeti hormonalnu ravnotežu. Gubitak težine može djelomično popraviti te promjene, ali ne nužno u potpunosti – neke promjene ostaju i nakon mršavljenja.

Postoji i dugoročni učinak “malfunkcije” masnog tkiva. Kako nakon menopauze masno tkivo postaje jedini izvor estrogena u tijelu, žene s više visceralnog sala su kontinuirano i dugotrajno izložene estrogenu – bez pauza koje je ranije davao menstrualni ciklus. Onkološka literatura tu izloženost povezuje s nešto povećanim rizikom karcinoma dojke i endometrija. 

Kako crijevni mikrobiom utječe na razinu estrogena?

Postoji i manje poznat posrednik u cijeloj priči – crijevni mikrobiom. 

Naime, estrobolom (estrobiom)– skup crijevnih mikroorganizama i njihovih gena koji utječu na metabolizam i razinu estrogena u tijelu – proizvodi enzim beta-glukuronidazu. U pitanju je normalan proces koji se događa u svakom organizmu: jetra priprema estrogen za izlučivanje iz tijela i šalje ga kroz žuč u crijevo, a bakterije estrobioma ga tamo “otključaju” i vrate u krvotok umjesto da izađe iz tijela.

Prije menopauze ovo se gotovo ne primijeti, jer jajnici proizvode oko 90% estrogena u tijelu pa je recirkulacija iz crijeva kap u moru. Nakon menopauze, kad jajnici prestanu raditi, ista recirkulacija postaje puno veći udio puno manjeg ukupnog fonda estrogena, pa počinje činiti stvarnu razliku u koncnetraciji tog hormona u tijelu.

Nedavni pregled objavljen u časopisu Nutrients pokazuje da se sastav crijevnog mikrobioma mijenja s menopauzom: općenito pada raznolikost mikrobioma i snižava se omjer sojeva Firmicutes i Bacteroidetes – obrazac koji se inače povezuje s upalnim i metaboličkim poremećajima

Kod žena s pretilošću pretvorba androgena u estrogen u masnom tkivu je povećana, a taj dodatni estrogen prolazi kroz crijevo gdje ga “gojazni” mikrobiom – koji ima povišenu aktivnost beta-glukuronidaze – učinkovito reaktivira i vraća u optjecaj, održavajući stanje relativnog viška estrogena.

Utjecaj hormonske nadomjesne terapije

Dokazi o učinku hormonske nadomjesne terapije (HNT) na raspodjelu masnoće i inzulinsku osjetljivost nisu jednoznačni, a rezultati dijelom ovise o trenutku kad se terapija započne. 

Neke studije pokazuju da HNT sprječava daljnje debljanje i smanjuje rizik dijabetesa tipa 2 za 19 do 35 posto ovisno o korištenoj terapiji i istraživanoj populaciji, dok druge – uključujući randomizirana kontrolirana ispitivanja – ne nalaze razliku u sastavu tijela, a kod normalno uhranjenih žena bilježe i privremeni pad inzulinske osjetljivosti. 

Ono što se čini dosljednim jest da vrijeme uvođenja HNT-a igra veliku ulogu:

• “Hipoteza kritičnog prozora” – metabolički benefiti izraženiji su kad se terapija uvede unutar prvih desetak godina od početka menopauze.
• Kasnije uvođenje – rizici (tromboza, kardiovaskularni incidenti) rastu ako se s terapijom krene kasnije.

Upravo zato HNT nije odobrena niti se koristi kao terapija za već uspostavljenu pretilost, nego kao mjera koja može imati dodatnu, sekundarnu korist kod žena koje je uvode zbog simptoma menopauze.

Zašto BMI nije koristan pokazatelj?

Kod ove specifične populacije, BMI sam po sebi nije osobito koristan pokazatelj – dvije žene istog BMI-a mogu imati posve različit metabolički profil ovisno o tome gdje im je masnoća raspoređena. 

Opseg struka i omjer struk-bokovi puno su informativniji pokazatelji kardiometaboličkog rizika u ovoj dobnoj skupini ( i ne samo ovoj), upravo zato što izravno odražavaju visceralnu, a ne ukupnu masnoću.

Mehanizmi kojima menopauza i debljina djeluju jedna na drugu su izravni i mjerljivi – što znači da se, uz pravovremeno prepoznavanje, preraspodjela masnoće i pogoršanje simptoma mogu barem djelomično ublažiti.