PCOS ili sindrom policističnih jajnika kompleksni je hormonalni i metabolički poremećaj koji pogađa jednu od osam žena reproduktivne dobi, a karakteriziraju ga nepravilan menstrualni ciklus, povišena razina muških hormona i, često, otežana regulacija tjelesne mase.
Početkom svibnja 2026., ova je česta ženska boljka dobila novo ime pa danas danas i službeno govorimo o poliendokrinom metaboličkom ovarijskom sindromu. Do te promjene nije došlo iz “kozmetičkih” razloga, nego zato što stari naziv krivo opisuje što ta bolest zapravo jest.
Zašto je PCOS postao PMOS?
Naime, naziv “sindrom policističnih jajnika” sugerirao je da je bolest pitanje cista na jajnicima što, međutim, nije točno. Kod PCOS-a (odnosno PMOS-a) jajnici kod PMOS-a ne razvijaju patološke ciste nego folikule koji nisu sazreli do ovulacije, što je potpuno druga priča. Držanje fokusa na jajnicima i “cistama” godinama je zamagljivao pravu prirodu bolesti: kompleksni hormonalni i metabolički poremećaj koji zahvaća cijelo tijelo.
Nakon četrnaest godina procesa i prikupljanja mišljenja od više od 22 000 sudionika – liječnika, istraživača, pacijentica i organizacija – globalni panel složio se oko novog naziva: poliendokrini metabolički ovarijski sindrom, skraćeno PMOS.
Istraživanje je objavljeno u renomiranom časopisu The Lancetu, a preimenovanje je postalo službeno 12. svibnja 2026. Oba naziva – PCOS i PMOS – bit će u upotrebi tijekom trogodišnjeg prijelaznog razdoblja.
Novi naziv naglašava dvije ključne stvari koje stari nije:
- da je riječ o poliendokrinom poremećaju (poremećaju koji zahvaća više hormonalnih sustava),
- da ima snažnu metaboličku komponentu.
U pitanju, dakle, nije tek ginekološka bolest nego sistemski poremećaj.
Što je PMOS (PCOS)?
Poliendokrini metabolički ovarijski sindrom ili PMOS je kompleksni hormonalni i metabolički poremećaj koji nastaje zbog kombinacije genetskih, okolišnih i hormonalnih čimbenika.
U središtu je inzulinska rezistencija – stanje u kojem stanice tijela slabije reagiraju na inzulin – koja pokreće lanac hormonalnih poremećaja: povišenu razinu androgena (muških hormona), nepravilnu ovulaciju i metaboličke komplikacije.
Pogađa jednu od osam žena reproduktivne dobi, a procjenjuje se da je više od polovice slučajeva nedijagnosticirano – djelomično zbog raznolikosti simptoma koji se lako pripisuju drugim uzrocima, djelomično zbog naziva koji je usmjeravao pažnju na pogrešno mjesto.
Simptomi PCOS-a
Jedna od glavnih poteškoća s PCOS-om odnosno PMOS-om jest to što bolest ne izgleda isto kod svih žena. Simptomi mogu biti blagi ili izraženi, mogu se mijenjati kroz život i rijetko su svi prisutni istovremeno.
- Menstrualni poremećaji – neredovit, rijedak ili izostanak menstrualnog ciklusa najčešći je simptom. Posljedica je nepravilne ili izostale ovulacije.
- Hiperandrogenizam – povišena razina androgena uzrokuje akne, pojačano dlakavost na licu i tijelu te gubitak kose na tjemenu. To su simptomi koji žene često prve primijete i zbog kojih potraže liječničku pomoć.
- Inzulinska rezistencija – prisutna je u 70 do 80 posto žena s PMOS-om, čak i onih s normalnom tjelesnom masom. Uzrokuje umor, pojačanu glad, teškoće s regulacijom tjelesne mase i povećan rizik od dijabetesa tipa 2.
- Poteškoće sa začećem – nepravilna ovulacija ili njezin izostanak otežava začeće, što PMOS čini jednim od vodećih uzroka neplodnosti u žena.
- Mentalno zdravlje – depresija, anksioznost i smanjena kvaliteta života značajno su češći kod žena s PMOS-om nego u općoj populaciji.
- Metabolički rizici – povišen krvni tlak, povišen kolesterol, masna jetra i povećan rizik od kardiovaskularnih bolesti dugoročne su posljedice koje se ne smiju zanemariti.
Dijagnoza
Dijagnoza PMOS-a postavlja se primjenom takozvanih Rotterdamskih kriterija – međunarodnog standarda koji zahtijeva prisutnost najmanje dva od tri obilježja:
- nepravilna ili izostala ovulacija,
- klinički ili laboratorijski znakovi povišenih androgena,
- policistična morfologija jajnika na ultrazvuku – što znači povećan broj folikula, ne prave ciste.
Uz to, isključuju se drugi uzroci koji mogu dati slične simptome: bolesti štitnjače, hiperprolaktinemija (stanje povišene razine prolaktina, hormona koji luči hipofiza, a koji je najpoznatiji po ulozi u stvaranju majčinog mlijeka nakon poroda) te kongenitalna adrenalna hiperplazija (nasljedni poremećaj nadbubrežnih žlijezda).
Liječenje sindroma policističnih jajnika
Za sindrom policističnih jajnika (PCOS) odnosno poliendokrini metabolički ovarijski sindrom (PMOS) nažalost još nema lijeka, no dostupan je niz terapijskih opcija koje učinkovito kontroliraju simptome i smanjuju dugoročne rizike.
Pristup liječenju u najvećoj mjeri ovisi o tome što pacijentici u danom trenutku najviše smeta i što joj je prioritet.
- Promjena životnih navika – redovita tjelovježba i prilagodba prehrane temelj su liječenja za sve pacijentice, bez obzira na tjelesnu masu. Tako se poboljšava inzulinska osjetljivost, regulira menstrualni ciklus i smanjuje razina androgena.
- Metformin – lijek koji se standardno koristi za tretiranje dijabetesa tipa 2 ima dobro dokumentirane učinke i u tretiranju PMOS-a: poboljšava inzulinsku osjetljivost, regulira menstrualni ciklus i može pomoći u regulaciji tjelesne mase.
- Hormonska terapija – oralni kontraceptivi reguliraju menstrualni ciklus i smanjuju simptome hiperandrogenizma poput akni i pojačane dlakavosti.
- Liječenje neplodnosti – indukcija ovulacije lijekovima, IVF i drugi postupci potpomognute oplodnje dostupni su za žene koje žele zatrudnjeti.
- GLP-1 agonisti – noviji podaci sugeriraju da lijekovi poput tirzepatida i semaglutida mogu biti korisni u PMOS-u zbog učinka na inzulinsku rezistenciju i tjelesnu masu, posebno u kombinaciji s promjenom životnih navika.
PMOS (PCOS) i trudnoća
Nepravilna ili izostala ovulacija glavni je razlog zašto PMOS otežava začeće – bez ovulacije nema ni mogućnosti prirodnog začeća u tom ciklusu. No PMOS ne znači nemogućnost trudnoće, samo da put do nje ponekad zahtijeva medicinsku podršku.
Žene s PMOS-om koje zatrudne imaju nešto povećan rizik od gestacijskog dijabetesa, hipertenzije u trudnoći i prijevremenog poroda što čini prekoncepcijsku pripremu i redovito praćenje tijekom trudnoće osobito važnima. Regulacija tjelesne mase i inzulinske osjetljivosti prije začeća značajno poboljšava izglede za zdravu trudnoću.
Za žene koje ne zatrudne prirodno, indukcija ovulacije lijekovima prva je linija liječenja, a IVF ostaje učinkovita opcija kada druge metode ne uspiju.
PMOS (PCOS) i prehrana
Ne postoji “PMOS dijeta”, ali određeni prehrambeni obrasci dosljedno pokazuju rezultate kod liječenja “sindroma policističnih jajnika”, prvenstveno zato što ciljano djeluju na inzulinsku rezistenciju koja je u središtu bolesti.
- Prehrana s niskim glikemijskim opterećenjem – više vlakana, cjelovitih žitarica, povrća i bjelančevina, manje rafiniranih ugljikohidrata i šećera – pomaže stabilizirati šećer u krvi i smanjiti inzulinske skokove koji pogoršavaju hormonalnu neravnotežu.
- Protuupalna prehrana koja obiluje masnom ribom, maslinovim uljem, orašastim plodovima i bobičastim voćem dodatno pomaže jer je PMOS povezan i s kroničnom upalom niskog stupnja.
- Redoviti obroci, umjesto preskakanja i nadoknađivanja, pomažu u stabilizaciji energije i smanjenju žudnje za hranom koja je kod inzulinske rezistencije pojačana.
- Nije nužno potpuno izbacivanje ugljikohidrata ni ekstremne restrikcije – dosljednost i odabir kvalitetnih namirnica dugoročno donose bolje rezultate od kratkotrajnih drastičnih dijeta.
Debljina i PMOS (PCOS)
Veza između debljine i PMOS-a ide u oba smjera. S jedne strane, PMOS uzrokuje inzulinsku rezistenciju koja otežava regulaciju tjelesne mase i pogoduje debljanju, a s druge, prekomjerna tjelesna masa pogoršava inzulinsku rezistenciju i hormonalnu neravnotežu – i tako pojačava simptome PMOS-a, remeti menstrualni ciklus i smanjuje šanse za začeće.
Oko 75 posto žena s PMOS-om ima prekomjernu tjelesnu masu ili debljinu, no važno je naglasiti da PMOS nije isključivo bolest pretilih žena. Značajan broj oboljelih žena ima normalnu ili čak nižu tjelesnu masu, s jednako izraženim simptomima.
Gubitak od svega 5 do 10 posto tjelesne mase u žena s prekomjernom masom može značajno poboljšati simptome – regulirati menstrualni ciklus, smanjiti razinu androgena i poboljšati ovulaciju.
