Uz cjelodnevno zurenje u ekrane, što predstavlja veliki izazov za naše oči, jedan od najčešćih uzroka takozvanog "suhog oka" jest Sjörgenov sindrom, sve češća autoimuna bolest koja pogađa gotovo jedan posto stanovništva, a koju karakterizira prekomjerna suhoća očiju, usta i drugih sluznica.

Ova reumatska autoimuna bolest pogađa prvenstveno žene - čak devet od deset oboljelih su pripadnice ljepšeg spola, a tek se u pedeset posto situacija javlja sam. Tada govorimo o primarnom Sjögrenovom sindromu.

U svim ostalim slučajevima, Sjögrenov sindrom prati neko drugo autoimuno stanje koje napada vezivno tkivo kao što su reumatoidni artritis, lupus ili skleroderma. U tom slučaju govorimo o sekundarnom Sjögrenovom sindromu.

Iako se može razviti u bilo kojoj dobi, Sjögrenov sindrom obično se javlja između 40. i 60. godine života. Nažalost, lijeka za Sjögrenov sindrom, poznat i kao "sicca sindrom", još uvijek nema, a liječenje je usmjereno na ublažavanje simptoma. 

Simptomi Sjörgenovog sindrom

Dva najčešća (i najjasnija) simptoma Sjögrenovog sindroma su suhe oči, koje prati i svrbež i osjećaj "pijeska" u njima, te suhoća ustiju koja može otežati gutanje i govor. Uz njih može se javiti još i:

• Bol u zglobovima, oticanje i ukočenost

• Otečene žlijezde slinovnice (osobito one koje se nalaze iza čeljusti i ispred ušiju)

• Osip na koži ili suha koža

• Suhoća rodnice

• Uporan suhi kašalj

• Dugotrajni umor

Što uzrokuje Sjögrenov sindrom?

U pitanju je autoimuni poremećaj kojemu se još uvijek ne zna uzrok. Kao i kod drugih autoimunih bolesti, imunološki sustav greškom napada vlastite, zdrave stanice, u ovom slučaju prvenstveno žlijezde slinovnice i suzne žlijezde. 

Međutim, Sjögrenov sindrom može oštetiti i druge dijelove tijela kao što su zglobovi, štitnjača, bubrezi, jetra, pluća, koža i živci. 

Rizični faktori za razvoj Sjörgenovog sindroma

Prema trenutačnim saznanjima, čini se da određeni geni ljude izlažu povećanom riziku od razvoja Sjörgenovog sindroma, no također, čini se da je za razvoj sindroma neophodan i neki okidač, svojevrsni pokretački mehanizam poput infekcije određenim virusom ili sojem bakterija.

Neki od poznatih čimbenika rizika su:

• Dob:  obično se dijagnosticira kod osoba starijih od 40 godina

• Spol: obolijevaju uglavnom žene

• Reumatska bolest: prisutnost neke druge reumatske bolesti 

Komplikacije

Dok je za neke bolesnike Sjögrenov sindrom samo iritantna smetnja, za druge on predstavlja značajnu zdravstvenu poteškoću koja može imati veliki utjecaj na svakodnevni život. 

Neke od najčešćih komplikacija koje ga prate su problemi s vidom, kao što su osjetljivost na svjetlost, zamućen vid te oštećenje rožnice, te problemi povezani sa suhoćom usta, kao što su karijes i gljivične infekcije u ustima.

Također, Sjögrenov sindrom može uzrokovati upalu pluća, bronhitis i druge probleme s plućima, dovesti do problema s radom bubrega, izazvati hepatitis ili cirozu jetre. Još jedna od rjeđih komplikacija bolesti je i razvoj periferne neuropatije, osjećaja utrnulosti, trnaca i peckanja u rukama i stopalima. 

Osobe koje boluju od Sjögrenovog sindroma imaju i blago povećan rizik od ne-Hodgkinovog limfoma, vrste raka bijelih krvnih stanica.

Kako se dijagnosticira Sjögrenov sindrom?

Nakon što se utvrde simptomi oka i/ili usta, pristupa se ispitivanju drugih simptoma koji bi poduprli ili opovrgnuli dijagnozu Sjögrenovog sindroma. Jedan od razloga za to je i da bi se isključili mogući drugi uzroci simptoma.

Uz krvne testove kojima se otkrivaju abnormalna antitijela među kojima su Anti-Ro/SS-A antitela (Anti-Sjögren sindrom A antigen), autoantitijela koja se sreću kod pacijenata sa Sjögrenovim sindromom i sistemskim eritemskim lupusom (SLE), testira se i reuma faktor (koji nalazimo i kod osoba s reumatoidnim artritisom). Kod 70 posto oboljelih bit će povišena i brzina sedimentacije, oko 33 posto je anemično, a otprilike 25 posto pacijenata ima i leukopeniju, smanjen broj leukocita.

Također, u dijagnostici se koristi i Schrimer test, odnosno mjerenje količine proizvedenih suza - osobe koje boluju od Sjögrenovog sindroma proizvode i do trećinu manje suza. Isto tako, moguće je učiniti i druge, sofisticiranije testove za ispitivanje proizvodnje sline, kao i biopsiju žlijezda slinovnica.

S obzirom na to da nema jednog specifičnog testa kojim se dijagnosticira Sjögrenov sindrom, dijagnoza se postavlja na temelju svih prikupljenih informacija, kao i eliminacijom potencijalnih drugih uzroka. 

Liječenje

S obzirom na to da se radi o kroničnoj bolesti za koju ne postoji specifičan lijek, cilj liječenja je ublažiti simptome te poboljšati kvalitetu života te smanjiti potencijalnu štetu koju upala je ili će tek izazvati. 

Ako su u pitanju samo glandularni simptomi, odnosno suhoća ustiju i očiju, koristi se potporna terapija u vidu kapanja očiju umjetnim suzama, korištenje gela za ovlaživanje očiju, preporučuje se žvakanje žvaka (bez šećera) koje stimuliraju proizvodnju slime kao i ispiranje sluznice nosa fiziološkom otopinom, dok se vaginalna suhoća tretira lubrikantima i hidratantnim kremama. 

Ako postoje sistemski simptomi, odnosno zahvaćeni su i drugi organi a postoje i pridružena stanja (neka druga autoimuna bolest), primjenjuje se sustavna terapija. Koriste se kortikosteroidi koji smanjuju upalu, imunosupresivi koji smanjuju aktivnost imunološkog sustava te biološka terapija monoklonskim tijelima.