"Bolest štitnjače" krovni je izraz za niz stanja koja utječu na funkcioniranje štitnjače. Dva glavna oblika su hipotireoza i hipertireoza, no i jedna i druga imaju više različitih uzroka. Dobra vijest je da se bolesti štitnjače uspješno liječe. 

Bolesti štitnjače danas pogađaju sve više populacije pa tako u Hrvatskoj oko 33% žena i 20% muškaraca ima čvorove u štitnjači, a kod starijih od 50 godina ti postoci rastu na 50%, odnosno 30%. Međutim, bolesti štitnjače u mnogo većem postotku pogađaju žene nego muškarce. Prema podacima kojima raspolaže Hrvatski zavod za javno zdravstvo (iz 2023. godine), od nešto više od 390 tisuća oboljelih, više od 84% posto je ženskog spola.

Čemu služi štitnjača?

Štitnjača je endokrina žlijezda u obliku leptira koji se nalazi u dnu vrata, ispred dušnika. Promjer štitnjače je oko pet centimetara, a teži između 15 i 25 grama.

Njezina primarna funkcija je proizvodnja hormona trijodtironina (T3) i tiroksina (T4), koji pomažu u regulaciji metabolizma i razvoju mozga, ali i regulaciji sljedećih funkcija:

• Otkucaji srca

• Tjelesna težina

• Mišićna snaga i kontrola

• Disanje

• Tjelesna temperatura

• Gubitak koštane mase

• Razina lipida u krvi

• Menstrualni ciklus

• Rad središnjeg živčanog sustava 

• Potrošnja energije

Kada štitnjača proizvodi previše ili premalo ovih hormona, to uzrokuje neučinkovit rad žlijezde, što dovodi do poremećaja kao što su hipertireoza i hipotireoza, dva najčešća tipa bolesti štitnjače. Ostala stanja povezana sa štitnjačom uključuju tireoiditis, čvorove na štitnjači, gušavost i rak štitnjače. Simptomi bolesti štitnjače mogu biti razni, a najčešće uključuju umor, neobjašnjive promjene težine i ubrzano lupanje srca.

Što je to hipertireoza?

Kod hipertireoze, štitnjača je preaktivna i proizvodi previše hormona što može uzrokovati ubrzanje brojnih funkcija u tijelu.

Gravesova bolest je najčešći uzrok hipertireoze i pogađa oko 70% ljudi s čija štitnjača radi prekovremeno. I stanja poput nodozne toksične strume ili multinodularne strume također mogu uzrokovati prekomjernu proizvodnju hormona u žlijezdi kao i upala štitnjače, prevelik unos joda, nekancerogeni tumor štitnjače ili prevelik unos hormona štitnjače, što se može dogoditi pri liječenju hipotireoze.

Simptomi hipertireoze

Proizvodnja prevelike količine hormona štitnjače može dovesti do pojave simptoma kao što su:

• Nemir i nervoza

• Ubrzani otkucaji srca

• Razdražljivost

• Pojačano znojenje

• Treskavica

• Anksioznost

• Problemi sa spavanjem

• Tanka koža

• Lomljiva kosa i nokti

• Slabost mišića

• Mršavljenje

• Povećan apetit

• Učestalo pražnjenje crijeva

• Izbuljene oči (kod Gravesove bolesti)

Liječenje hipertireoze

Hipertireoza je jako dobro lječiva. Više je opcija liječenja hipertireoze, a one mogu uključivati lijekove, zračenje, odnosno terapiju radioaktivnim jodom, operaciju kojom se uklanja dio ili čitava štitnjača ili kombinaciju ovih tretmana. 

Ovisno o pojedinom slučaju, liječnik može propisati lijekove koji će suzbiti rad štitnjače i spriječiti joj da proizvodi previše hormona ili pak beta-blokatore, lijekove koji se obično koriste za liječenje širokog spektra kardiovaskularnih problema, a pomažu i u ublažavanju simptoma hipertireoze, kao što su drhtanje, ubrzan rad srca i palpitacije.

Uspješno liječenje hipertireoze obično rezultira hipotireozom koja se onda liječi nadomještanjem hormona. 

Što je hipotireoza?

Hipotireoza je stanje suprotno od hipertireoze: štitna žlijezda je premalo aktivna i ne može proizvesti dovoljno svojih hormona što pak može uzrokovati usporavanje nekih tjelesnih funkcija.

Hipotireoza je često uzrokovana Hashimotovim tireoiditisom, kirurškim zahvatom kojim je uklonjena vaša štitnjača ili oštećenjem od liječenja zračenjem. Također, uzrokovati je može i tireoiditis, može biti i urođena (kongenitalna hipotireoza), u pitanju može biti i neki poremećaj hipofize ili hipotalamusa, kao i neki lijekovi.

Osobe koje pate od nekih drugih, mahom autoimunih stanja kao što su poput celijakije, dijabetesa tipa 1, reumatoidnog artritisa ili lupusa imaju veću šansu za razvoj hipotireoze.

Više o uzrocima, simptomima, dijagnozi i liječenju hipotireoze doznaj ovdje.

Hashimotov tireoiditis 

Hashimotov tireoiditis ili Hashimotov sindrom, poznat je i kao kronični limfocitni tireoiditis ili autoimuni tireoiditis. Od Hashimotovog sindroma žene obolijevaju otprilike četiri puta češće nego muškarci, a na svjetskoj razini od ove autoimmune bolesti boluje 17.5% u žena i 6%  muškaraca. Može se pojaviti u bilo kojoj životnoj dobi, ali najčešće se javlja u dobi između 30 i 50 godina. 

Stanje se javlja kada imunološki sustav vašeg tijela greškom napada i polako uništava vašu štitnjaču i njenu sposobnost da proizvodi hormone. 

Hashimotova bolest u početku ne mora izazvati nikakve simptome kod oboljelih, međutim, kako stanje polako napreduje, moguće je da će doći do povećanja štitne žlijezde odnosno pojave guše. 

Za Hashimotov tireoiditis nema lijeka, a tretira se uglavnom lijekovima koji drže hormone pod kontrolom, odnosno podižu ili snižavaju razinu TSH.

Stanje se obično prepozna u ranoj fazi i može ostati stabilno godinama jer sporo napreduje.

Gravesova bolest

Gravesova bolest, poznata i kao Basedowljeva bolest jedan je od najčešćih uzroka hipertireoze,  a uzrokuje ju autoimuni "napad" na štitnjaču koji dovodi do prekomjerne proizvodnje hormona štitnjače.

Gravesova bolest je nasljedna, moguće ju je razviti u bilo kojoj dobi, a najčešće se javlja kod žena u dobi od 20 do 30 godina. Osim osoba koje u obiteljskoj anamnezi imaju Gravesovu bolest, veći rizik od razvoja bolesti imaju i pušači, trudnice, osobe pod velikim stresom te osobe koje su nekad bile inficirane Epstein-Barr virusom, uzročnikom infektivne mononukleoze.

Simptomi Gravesove bolesti

Brojni simptomi Gravesove bolesti istovjetni su onima koje izaziva bilo koja druga vrsta hipertireoze, no postoje i simptomi specifični za Gravesovu bolest, a u pitanju su:

• Gravesova oftalmopatija (Gravesova orbitopatija): Uzrokuje "izbuljene oči". Bolest, naime utječe na ekstraokularne mišiće čija je uloga okretanje očiju oko njihove osi, a taj negativni utjecaj na mišiće uzrokuje buljavost. Gravesova oftalmopatija može uzrokovati pritisak oko očiju, osjetljive oči i smanjen vid, a pogađa trećinu oboljelih od Gravesove bolesti. 

• Gravesova dermopatija: Uzrokuje zadebljanje kože, oticanje i jak svrbež. U rijetkim slučajevima dermopatija štitnjače može napredovati do rijetkog stanja zvanog tireoidna akropahija, koje karakteriziraju deformacije prstiju na rukama i nogama.

Komplikacije Gravesove bolesti

Ako se ne liječi na ispravan način, Gravesova bolest s vremenom može uzrokovati osteoporozu i kardiovaskularne bolesti.

Također, može doći do rijetke, ali hitne i po život opasne komplikacije naziva tireoidna oluja (tireotoksična oluja). Karakteriziraju je ubrzani otkucaji srca, visoki krvni tlak i visoka temperatura. Opća anestezija za operacije čest je okidač za tireoidnu oluju kod osoba s hipertireozom.

Liječenje Gravesove bolesti

S obzirom na to da Gravesova bolest, baš kao i Hashimotov sindrom, autoimuno stanje u kojem imunološki sustav iz nepoznatog razloga napada štitnjaču - ni za Gravesovu bolest nema lijeka. Međutim, moguće je simptome držati pod kontrolom, i to obično kombinacijom različitih pristupa: lijekovima koji kontroliraju rad štitnjače, beta blokatorima, operacijom ili tretiranjem radioaktivnim jodom. 
 

Čvorovi na štitnjači

Čvorovi na štitnjači su okruglaste ili ovalne tvorbe različitih veličina koje se sastoje od nakupina stanica štitnjače, a stvaraju se u ili na štitnjači. Jedna studija iz 2015. otkrila je da oko jedan posto muškaraca i pet posto žena imaju čvorove na štitnjači, dovoljno velike da ih je moguće opipati.

Iako uzroci nastanka čvorova na štitnjači nisu uvijek poznati, neki od uzročnika mogu biti Hashimotov tireoiditis i nedostatak joda. Većina čvorova štitnjače ne uzrokuje nikakve simptome. Ali ako dovoljno porastu, mogu uzrokovati oticanje vrata i dovesti do poteškoća s disanjem i gutanjem, boli i gušavosti.

Iako je većina čvorova na štitnjači dobroćudna, oni u 10 do 15% slučajeva mogu biti i kancerogeni zbog čega je, nakon otkrića čvorova ultrazvučnim ili palpacijskim (opipavanjem) nalazom, važno daljnjim pretragama utvrditi radi li se o dobroćudnoj ili zloćudnoj tvorbi. 

Liječenje 

Benigni čvorovi štitnjače obično nisu opasni po život i obično ne zahtijevaju liječenje i ako se tijekom vremena ne mijenjaju, obično se ne poduzima ništa. Ako čvorić raste, liječnik može napraviti još jednu biopsiju i preporučiti radioaktivni jod.

Ako se utvrdi da je u pitanju kancerogeni čvor, odnosno tumor na štitnjači, liječenje obično uključuje: 

• Uklanjanje štitnjače kirurškim zahvatom.

• Tretiranje radioaktivnim jodom, pa čak i nakon operacije, ovisno o riziku od ponovnog javljanja.

• Terapija zračenjem, u kombinaciji s operacijom ili bez.

• Kemoterapija koja je u slučaju raka štitnjače potrebna vrlo rijetko, i to ako se rak proširi na druge dijelove tijela.

Rak štitnjače je peto najčešće sijelo raka u žena u Hrvatskoj, no u usporedbi s većinom drugih čestih sijela raka, rak štitnjače ima vrlo visoko petogodišnje preživljenje, oko 85 % kod muškaraca i 90 % kod žena.

Gušavost

Guša je abnormalno povećana štitna žlijezda, četiri puta češća kod žena nego kod muškaraca. Također, gušavost je mnogo češća nego što biste na prvu pomislili - prisutna je u gotovo 25% ljudi! Naime, normalna štitnjača nije vidljiva izvana, a glavni simptom gušavosti je štitnjača dovoljno povećana da se vidi ili opipa kvržica ili izbočina na vratu.

Osim manjka jod u prehrani, neki od uobičajenih uzroka gušavosti uključuju hipertireozu ili hipotireozu, ali i Gravesovu bolest i Hashimotovu bolest. Također, tu su i neki drugi strumogeni čimbenici kao što su:

• Genetski poremećaj nakupljanja joda unutar stanica štitnjače.

• Primjena određenih lijekova.

• Upale štitnjače.

• Neka zdravstvena stanja kao što su tuberkuloza i sarkoidoza.

• Smanjeni unos selena.

• Stanja koja uzrokuju porast razine TSH kao što su tumori hipofize i hipotalamusa.

Iako obično nije razlog za zabrinutost, gušavost može uzrokovati i ozbiljne probleme kao što su problemi s disanjem i gutanjem ako se ne liječi. 

Liječenje može uključivati ​​terapiju radioaktivnim jodom za smanjenje štitnjače, hormone štitnjače ili operaciju uklanjanja čitave ili dijela štitnjače.