Beta-blokatori su skupina lijekova koji se obično koriste za liječenje širokog spektra kardiovaskularnih problema, ali i stanja povezanih s mozgom i živčanim sustavom.

Zahvaljujući sposobnosti blokiranja nepovoljnog učinka vrlo složene beta-adrenergične stimulacije, beta blokatori ili beta adrenergički blokatori jedna su od temeljnih skupina lijekova u terapiji zatajenja srca i drugih kardiovaskularnih bolesti - jer smanjuju brzinu otkucaja srca i spuštaju krvni tlak. 

Kako djeluju beta blokatori?

Kako bi kontroliralo razne funkcije i procese koje se odvijaju u našem organizmu, tijelo koristi kemijski signalni sustav: na određena mjesta na površini stanica, koje nazivamo receptori, mogu se "zakačiti" određeni spojevi, koje nazivamo neurotransmiteri. 

Receptori rade slično bravama - ako se kemikalija s odgovarajućom strukturom zakači za receptor, ona djeluje poput ključa i aktivira stanicu i uzrokuje specifičan odgovor. Dakle, ako je tijelu potrebno da određena stanica (ili stanice) naprave određenu akciju, ono počinje proizvoditi spojeve koje aktiviraju receptor istih tih stanica. 

Brojni lijekovi, a ne samo beta-blokatori djeluju na sličan način i umjetno utječu na proces signalizacije. Takve lijekove dijelimo u dvije kategorije:

• Lijekovi koji se vežu na receptorska mjesta i aktiviraju ih. Zapravo, oni se pretvaraju da su prava vrsta kemijskog spoja i stanica nasjeda na prijevaru i tako stimuliraju inače neaktivne stanice. 

• Lijekovi se vežu za receptorska mjesta, ali ne čine ništa drugo. Slično kao kada ključ pukne u bravi i blokira ulazak drugog ključa. Takozvani antagonisti smanjuju broj receptora koji su dostupni za aktivaciju, što usporava aktivnost stanica.

Što su beta receptori?

Adrenergički receptori ili adrenoceptori su molekulske strukture stanica koje reagiraju s adrenalinom i noradrenalinom, prirodnim prenosiocima impulsa u simpatičkom živčanom sustavu. Ime su dobili po adrenalinu (koji se naziva i epinefrin), jednom od neurotransmitera koji se prirodno proizvodi u našem tijelu. Adrenalin može aktivirati sve adrenergičke receptore, baš kao što glavni ključ zgrade može otvoriti svaku bravu unutar te strukture.

Beta-blokatori su antagonisti beta-receptora, što znači da blokiraju beta-adrenergičke receptore i usporavaju određene vrste stanične aktivnosti.

Razlikujemo tri vrste beta receptora čije se funkcije razlikuju ovisno o njihovom položaju (gdje se nalaze na stanici):

Beta-1 (B1) receptori

Beta-1 receptori nalaze se uglavnom u srcu i bubrezima. Kada se aktiviraju, rade sljedeće:

• Povećavaju broj otkucaja srca.

• Povećavaju snagu kojom srce pumpa.

• Aktiviraju otpuštanje renina, enzima koji se nalazi u vašim bubrezima.

Beta-2 (B2) receptori

Beta-2 receptori nalaze se uglavnom u glatkom mišićnom tkivu poput onog koje se nalazi u dišnom sustavu, u krvnim žilama i živčanom sustavu. Kada se aktiviraju, ti receptori utječu na različite tjelesne sustave:

• Uzrokuju opuštanje glatkih mišića kako bi ljudi lakše disali.

• Snižavaju krvni tlak.

• Aktiviraju pretvorbu glikogena u glukozu.

• Povećavaju snagu pumpanja i broj otkucaja srca.

• Uzrokuje drhtanje mišića (tremore).

Beta-3 (B3) receptori

Beta-3 receptori nalaze se uglavnom u masnim stanicama i u mjehuru. Kada se aktiviraju, rade sljedeće:

• Uzrokuju razgradnju masnih stanica.

• Izazivaju opuštanje i povećanje kapaciteta mjehura.

• Uzrokuju tremore, što ograničava potencijalnu medicinsku primjenu lijekova usmjerenih na B3 receptor.

Koja se stanja liječe ovom skupinom lijekova?

Budući da beta-receptore nalazimo na nekoliko mjesta u organizmu, mogu se koristiti za liječenje zaista širokog raspona zadravstvenih problema i stanja, no najčešće se koriste za liječenje liječenje bolesti srca i krvožilnog sustava kao što su:

• Disekcija aorte

• Aritmije

• Bol u prsima (angina)

• Bolest koronarnih arterija

• Srčani udar

• Zatajenje srca (osobito kronično zatajenje srca)

• Visoki krvni tlak (hipertenzija)

• Hipertrofična opstruktivna kardiomiopatija (povećano srce)

• Migrene (preventivno)

• Portalna hipertenzija (povišeni tlak u portalnoj veni, velikoj krvnoj žili koja dovodi krv iz crijeva u jetru)

Osim bolesti srca i krvožilnog sustava, koriste se za liječenje nekoliko drugih stanja:

• Esencijalni tremor

• Glaukom

• Hipertireoza 

Beta-blokatori su učinkoviti u tretiranju širokog raspona zdravstvenih problema, a budući da je većina srčanih i krvožilnih problema povezana, upotreba beta-blokatora za liječenje jednog stanja često rezultira poboljšanjem i drugih povezanih problematika. 

Također, beta-blokatori se ponekad koriste i mimo svoje osnovne namjene, odnosno, koriste se i za liječenje nekih stanja mimo onih za koja su inicijalno odobreni. To može, primjerice, biti slučaj u situaciji kada je pacijent ima jake nuspojave ili ne reagira na terapiju, a alternativa, u ovom slučaju beta-blokatori, može pomoći.   

Uobičajene upotrebe beta-blokatora u liječenju izvan propisanih mjera uključuju:

• Liječenje migrene

• Liječenje anksioznosti

• Smanjivanje tremora (beta-blokatori su zabranjeni u određenim sportovima zbog svojih mogućnosti poboljšanja performansi).

Koje su potencijalne nuspojave beta blokatora?

Beta-blokatori su u upotrebi desetljećima, a prva klinička ispitivanja za njih održana su 1960-ih. U pitanju je opsežno proučavana vrsta lijekova, imamo jasan uvid u njihove učinke zbog čega ih je lakše koristiti na siguran način i izbjeći negativne učinke. 

Budući da beta-blokatori utječu na vaše srce i krvožilni sustav, mogu imati širok raspon nuspojava. 

Neke od uobičajenih nuspojava svih beta-blokatora uključuju:

• Usporen rad srca (bradikardija)

• Nizak krvni tlak 

• Nepravilan srčani ritam (aritmije)

• Umor

• Vrtoglavica

• Mučnina

• Nesanica, promjene sna i noćne more

• Suha usta ili oči

Rijetke nuspojave uključuju:

• Seksualna i erektilna disfunkcija