22.09.2025 Endokrini sustav , Autoimune bolesti
S obzirom na to da je izuzetno rijetka (obolijeva jedna na 100 tisuća osoba), a i da se simptomi bolesti obično javljaju i nestaju, kao i da ih je moguće zamijeniti za cijeli niz drugih zdravstvenih stanja, Addisonova se bolest obično dijagnosticira već kada se razviju ozbiljne manifestacije bolesti.
Poznata i kao primarna adrenalna insuficijencija, Addisonova bolest nažalost nije izlječiva, ali ako se pravilno tretira, simptome je moguće držati pod kontrolom i zadržati kvalitetu života.
Također, o simptomima je posebno važno voditi računa u razdobljima ekstremnog stresa ili narušenog zdravlja jer Addisonova bolest može izazvati nagli pad razine kortizola i potencijalno životno opasan stanje, adrenalnu krizu.
Iako može biti uzrokovana raznim stanjima, u najvećem broju slučajeva ima autoimuni uzrok koji se u slučaju Addisonove bolesti očituje napadom imunološkog sustava na vanjski dio nadbubrežnih žlijezda (kora nadbubrežne žlijezde), mjesto gdje se proizvode hormoni kortizol i aldosteron.
Najčešći uzrok Addisonove bolesti je autoimuni odgovor, koji se javlja kada imunološki sustav napada zdrava tkiva iz nepoznatog razloga. Kod Addisonove bolesti, imunološki sustav napada vanjski dio nadbubrežnih žlijezda (koru nadbubrežne žlijezde), mjesto na kojem se proizvode kortizol i aldosteron.
Zašto su nam važni kortizol i aldosteron?
Kortizol, često nazivan "hormonom stresa", igra središnju ulogu u regulaciji krvnog tlaka, šećera u krvi, metabolizma proteina, masti i ugljikohidrata, mineralizacije i gustoće kostiju, upale, sna i razine energije.
Aldosteron pomaže u regulaciji ravnoteže natrija i kalija u tijelu što pak kontrolira količinu tekućine koju bubrezi uklanjanju kao urin, a što utječe na volumen krvi (zadržavanje vode u stanicama) i krvni tlak.
Nažalost, prvi simptomi očinju se javljati tek kad je velik dio žlijezde - čak 90%! - nepovratno oštećen, a što može potrajati i do nekoliko godina.
Drugi, znatno manje česti uzroci Addisonove bolesti mogu biti:
APS tip-1 (autoimuni poliglandularni sindrom tip 1), izuzetno rijetki genetski poremećaj koji uzrokuje nedostatak funkcije nadbubrežnih žlijezda
Schmidtov sindrom, rijetko autoimuno stanje koje pogađa endokrine žlijezde
Ponavljajuće infekcije
Krvarenje u nadbubrežne žlijezde
Širenje raka na nadbubrežne žlijezde
Kirurško uklanjanje nadbubrežnih žlijezda
Amiloidoza
Također, nekad je tuberkuloza bila glavni uzrok Addisonove bolesti, no to je danas slučaj još samo u zemljama u razvoju.
Simptomi Addisonove bolesti izravno su povezani sa stupnjem oštećenja nadbubrežne žlijezde, a s obzirom na to da je u pitanju progresivna bolest - ako se ne liječi, simptomi se s vremenom pogoršavaju.
Ovisno o uzroku osnovnog oštećenja, simptomi Addisonove bolesti mogu se razvijati polako ili brzo i naglo. Mogu početi slučajno i gotovo neprimjetno, no simptomi postaju sve očitiji kako se napadi ponavljaju, posebno u trenucima stresa.
Primarni simptomi Addisonove bolesti obično su epizodni i nespecifični, a uobičajeni simptomi uključuju:
Ekstremni umor
Bol u trbuhu
Smanjen apetit
Vrtoglavica pri ustajanju (ortostatska ili posturalna hipotenzija)
Zamagljen vid
Drhtanje ili tremor
Palpitacije srca
Mučnina ili povraćanje
Anksioznost ili razdražljivost
Depresija
Periferna neuropatija
Smanjen libido
Gubitak kose
Bol u mišićima ili zglobovima
Gubitak težine
Slušne i vizualne halucinacije
Pojava hiperpigmentacija, posebno na pregibima ili ožiljcima, kao i na dlanovima, bradavicama i unutarnjoj strani obraza
Većina simptoma nastaje kada pad razine kortizola (hipokortizolizam) izazove asocijativni pad krvnog tlaka (hipotenzija) i šećera u krvi (hipoglikemija). Ostali simptomi povezani su s padom aldosterona, hormona odgovornog za zadržavanje natrija.
Adrenalna kriza, poznata i kao Addisonova kriza, je hitno i potencijalno smrtonosno stanje koje se razvija kada javlja se kada razina kortizola padne toliko brzo da uzrokuje ozbiljne simptome, uključujući:
Jako povraćanje i/ili proljev koji dovodi do dehidracije
Bol u donjem dijelu leđa, nogama ili trbuhu
Nesvjestica (sinkopa)
Grčenje mišića
Zbunjenost i dezorijentacija
Ekstremna žeđ i nemogućnost mokrenja
Aritmija
Povremena paraliza mišića
Ako se ne liječi hitno i agresivno i to intravenskim tekućinama i steroidima, može rezultirati smrću, najčešće kao posljedica hipotenzivnog šoka ili respiratornog zatajenja. Istraživanja pokazuju da svaki 16. slučaj adrenaline krize skonča kobno, i to najčešće zbog neadekvatnog ili zakašnjelog liječenja.
Dijagnoza Addisonove bolesti obično se postavi "slučajno", kada neka rutinska pretraga poput osnovnog metaboličkog panela ukaže na niske razine natrija ili visoke razine kalija ili pak, nisku razinu šećera u krvi. U više od 50% slučajeva, prvi simptom Addisonove bolesti je adrenalna kriza.
Također, za Addisonovu bolest karakteristična je i "trijada" karakterističnih simptoma poput hiperpigmentacija, umora i žudnje za soli.
Od Addisonove boelsti može oboljeti bilo tko, međutim, obično obolijevaju osobe u dobi od 30 do 50 godina, a rizičnih faktora koji povećavaju vjerojatnost oboljenja od Addisonove bolesti uglavnom nema, no postoje faktori koji mogu povećati rizik od insuficijencije nadbubrežne žlijezde:
Povijest bolesti ili operacije koja utječe na hipofizu ili nadbubrežne žlijezde.
Određene genetske promjene koje utječu na hipofizu ili nadbubrežne žlijezde.
Druga autoimuna endokrina stanja kao što su hipotireoze ili dijabetesa tipa 1.
Traumatska ozljeda mozga.
Addisonova bolest liječi se nadomještanjem kortizola i aldosterona njihovim sintetičkim verzijama pri čemu se kortizol zamjenjuje lijekom hidrokortizonom, a aldosteron fludrokortizonom. Također, moguće je da će liječnik pripisati još neki, dodatni oblik farmakološke terapije.
Addisonova bolest je kronično stanje, i lijekove je potrebno uzimati doživotno, a kao i kod bilo koje druge kronične bolesti, liječenju je važno pristupiti holistički i usvojiti strategije koje pomažu u nošenju s dijagnozom, ali i izbjegavanju adrenaline krize.
Upravljanje stresom je ključno za držanje autoimunih bolesti pod kontrolom pa je usvajanje tehnika koje pomažu smanjiti razinu stresa, kao što su vježbe disanja, meditacija ili tehnike opuštanja, od presudne važnosti.
Redovita tjelovježba je ključna za očuvanje zdravlja, no vježbanje bi trebalo biti bez dodatnog fizičkog stresa za organizam. Ako se planirate ozbiljnije baviti sportom, obavezno razgovarajte s liječnikom o prilagođavanju doza lijekova.
U slučaju povišene tjelesne temperature (iznad 38°C), kao i bilo kojeg drugog ozbiljnijeg zdravstvenog problema ili medicinskog zahvata, obavezno se javite svom liječniku.
Ostali članci