Promjene u osjetu mirisa mogu se pojaviti godinama prije prvih problema s pamćenjem, što njuh čini jednim od najranijih pokazatelja Alzheimerove bolesti.
Osjet mirisa ključan je za naše zdravlje, pa čak i za preživljavanje jer nam pomaže prepoznati opasnosti poput plina, dima ili pak pokvarene hrane. Miris utječe i na prehranu budući da bez njega ne možemo osjetiti okus jela.
Gubitak njuha najčešće je prolazno stanje koje se pripisuje gripi ili prehladi. No njuh se može izgubiti i na dulje vrijeme, pa čak i trajno. Gubitak osjeta mirisa (anosmija), o čemu se je učestalo pisalo tijekom pandemije koronavirusa, može dovesti do anksioznosti, depresije, gubitka težine, a također je rani pokazatelj neurodegenerativnih bolesti poput Parkinsonove ili Alzheimerove bolesti.
Naime, promjene u osjetu mirisa ponekad se javljaju godinama prije problema s pamćenjem, čime se otvara mogućnost ranijeg prepoznavanja, pa i dijagnosticiranja ovih bolesti.
Jedinstvena veza njuha s pamćenjem i emocijama
Njuh je, za razliku od vida ili sluha, jedinstveno povezan s pamćenjem i osjećajima. Naime, mirisni signali zaobilaze talamus, “skretničara” u mozgu, te izravno putuju u limbički sustav, osobito u amigdalu i hipokampus. Limbički sustav često se naziva i “emocionalni mozak” jer igra ključnu ulogu u doživljavanju intenzivnih emocija i reakcija. Osim što je zadužen za upravljanje emocionalnim ponašanjem, u njegovoj su nadležnosti i motivacija, pamćenje te autonomne funkcije.
Veza između Alzheimerove bolesti i mirisa
Povezanost gubitka njuha s Alzheimerovom bolešću nije nova spoznaja. Počela se je sustavno uočavati još 70-ih i 80-ih godina prošlog stoljeća, ali je tek kasnije dobila čvrstu potvrdu u znanstvenim istraživanjima.
U tim prvim radovima istraživači su primijetili da osobe oboljele od Alzheimerove bolesti imaju teškoće u prepoznavanju mirisa, kao i razlikovanju onih koji su slični. Dvadesetak godina kasnije potvrđeno je da je oštećenje njuha jedan od najranijih simptoma bolesti jer je olfaktorni sustav u mozgu (zadužen za osjet mirisa) među prvima zahvaćen patološkim promjenama. Stoga su se u dijagnostici počeli primjenjivati i standardizirani testovi njuha, poput UPSIT testa (zlatni standard za kliničko testiranje osjeta njuha).
Danas postoji širok znanstveni konsenzus da do gubitka njuha može doći i do deset godina prije pojave kognitivnih simptoma, odnosno promjena u pamćenju, razmišljanju i obradi informacija. On nije specifičan samo za Alzheimerovu bolest, ali je važan rani indikator neurodegeneracije (progresivnog propadanja i smrti neurona u mozgu i leđnoj moždini).
Što otkrivaju nova istrraživanja?
Najnovija istraživanja dodatno produbljuju razumijevanje veze između njuha i Alzheimerove bolesti, pokazujući da gubitak njuha nije samo rani simptom, već i odraz konkretnih promjena u mozgu.
U longitudinalnim studijama na starijim osobama utvrđeno je da su slabiji rezultati na testovima prepoznavanja mirisa u skladu s bržim nakupljanjem patoloških proteina u mozgu, prije svega beta-amiloida i tau proteina. Riječ je o proteinskim naslagama koje stvaraju takozvane amiloidne plakove i neurofibrilarne snopiće, a koji predstavljaju ključna obilježja Alzheimerove bolesti. Osobe s lošijim njuhom pritom imaju i veći rizik razvoja blagog kognitivnog oštećenja, koje često predstavlja prijelaznu fazu prema demenciji.
Snimanja mozga (PET) dodatno su potvrdila tu povezanost; pokazalo se da je slabiji njuh povezan s izraženijim promjenama upravo u regijama mozga koje sudjeluju u obradi mirisa, ali i u područjima važnima za pamćenje i učenje, poput temporalnog režnja. Drugim riječima, promjene u osjetu mirisa odražavaju istodobne, ali klinički još uvijek nevidljive promjene u mozgu.
Njuh kao biomarker za Alzheimerovu bolest
Njuh se danas sve više istražuje kao potencijalni biomarker koji bi predstavljao jednostavan, neinvazivan i relativno jeftin način za rano otkrivanje rizika od Alzheimerove bolesti. U tom kontekstu razvijaju se i razni testovi kao što su “sniff” test, test pamćenja mirisa, pa i kućni testovi njuha koji bi u budućnosti mogli postati dio rutinskih pregleda, osobito za starije osobe.
Ipak, važno je naglasiti da gubitak njuha sam po sebi nije dovoljan za postavljanje dijagnoze. On predstavlja jedan dio šire kliničke slike, ali njegova vrijednost leži upravo u tome što može upozoriti na promjene u mozgu u fazi kada još nema izraženih simptoma bolesti.
Što nam sve gubitak njuha može signalizirati?
Treba naglasiti da gubitak njuha nije povezan isključivo s Alzheimerovom bolešću, već može biti uzrokovan i:
- virusnim infekcijama (uključujući COVID-19),
- starenjem,
- nekim lijekovima,
- ozljedama glave,
- bolestima sinusa.
Upravo zato se gubitak njuha ne može koristiti kao jedini dijagnostički alat u slučaju Alzheimera, već kao dio šire procjene. Drugim riječima, slabljenje njuha može poslužiti kao signal, upozorenje, a ne kao konačna potvrda razvoja bolesti.
Kada se javiti liječniku?
Ako je gubitak njuha (anosmija) ili slabljenje njuha izazvano nekom virusnom infekcijom ili alergijom, najčešće se samostalno povlači nakon oporavka. Međutim, svakako se preporučuje potražiti savjet liječnika:
- ako se osjet mirisa ne vrati ni dva do tri tjedna nakon što su simptomi infekcije nestali,
- njuh se izgubi naglo, bez začepljenosti nosa i jasnog uzroka.
Također, neke situacije zahtijevaju brzu liječničku procjenu, kao što su:
- gubitak njuha nakon ozljede glave, čak i ako se čini blagom,
- iznenadan i neobjašnjiv gubitak njuha,
- ako su pridruženi neurološki simptomi – smetenost, problemi s pamćenjem, vrtoglavica ili poteškoće u govoru,
- jednostrani gubitak njuha, odnosno kada se mirisi osjećaju samo kroz jednu nosnicu,
- kad gubitak njuha značajno utječe na svakodnevni život – smanjen apetit, gubitak težine, anksioznost ili depresivne smetnje.
Ukratko, iako je u većini slučajeva riječ o prolaznom i bezazlenom simptomu, dugotrajan ili neobjašnjiv gubitak njuha ne treba zanemariti jer može biti prvi znak ozbiljnijih zdravstvenih stanja, uključujući Alzheimerovu bolest.
