Iako bi pomislili da se radi o nagonskim procesima, osjećaje gladi i sitosti zapravo kontroliraju hormoni, a upravo su oni i odgovorni za razvoj možda najopasnije suvremene bolesti - pretilosti.

Naime, leptin, "hormon gladi", te grelin "hormon sitosti", nijihovi receptori i složeni biokemijski međuodnosi čine kompleksan mehanizam odgovoran za regulaciju unosa, pohrane i potrošnje energije te tjelesne mase.

Hormone prema sastavu možemo podijeliti na steroidne i peptidne hormone te hormone tirozinske strukture. I leptin i grelin pripadaju skupini peptidnih hormona, međutim razlikuju se po veličini, odnosno broju aminokiselina od kojih su izgrađeni. Grelin je polipeptid izgrađen od 28 aminokiselina (peptidi do 100 aminokiselina su polipeptidi), dok je leptin globuralni protein izgrađen od 167 aminokiselina (kod peptida s više od 100 aminokiselina govorimo o proteinima).

Što je leptin, gdje nastaje i koja mu je uloga?

Leptin je protein koji prvenstveno izlučuju masne stanice odnosno adipociti bijelog masnog tkiva, one vrste masnog tkiva koje se nalazi u području trbuha, bokova i bedara, a u kojem naše tijelo skladišti energiju koju organizam troši kad smo gladni. Sada je već opće prihvaćeno kako bijelo masno tkivo izlučuje brojne peptidne hormone, uz leptin još nekoliko citokina, adipsin, angiotenzinogen, rezistin, ali i steroidne hormone čime uz "skladišnu" dobiva i funkciju endokrinog organa.

Osim u bijelom, leptin se, doduše u malim količinama, sintetizira i u smeđem masnom tkivu koje nalazimo uz kralježnicu, oko grla i bubrega, a koje proizvodi toplinu. Također, nalazimo ga i u nekim drugim tkivima poput posteljice, tkiva dojke, jajnika, želuca, srca, koštane srži i hipofize.

Uloga leptina je signaliziranje sitosti: on se izlučuje u trenutku kada smo dovoljno pojeli i krvlju putuje do mozga gdje prenosi informaciju o sitosti, što rezultira smanjenim osjećajem gladi.

Međutim, to nije njegova jedina uloga. Leptin također sudjeluje u regulaciji niza drugih endokrinih procesa poput stimulacije reproduktivnog sustava, a stimulirajući izlučivanje hormona rasta, sudjeluje u i regulaciji naše "veličine".

Što je grelin i kako se razlikuje od leptina?

S druge strane, grelin je peptidni hormon koji se luči kao odgovor na glad i gladovanje.

Grelin se luči primarno u želucu, nešto manje u dvanaesniku te značajno manje u dijelu tankog i debelog crijeva i utječe na širok spektar fizioloških funkcija poput kratkoročne i dugoročne regulacije energetske ravnoteže, apetita i debljanja.

Ovaj hormon također povećava pokretljivost želuca, lučenje želučane kiseline i gušteračnu sekreciju, regulira metabolizam glukoze i lipida, stimulira promjenu stanica u adipoznom tkivu, inhibira programiranu staničnu smrt u adipocitima, inhibira razgradnju masti u masnom tkivu i stimulira skladištenje energije u obliku masnog tkiva.

Što je to leptinska rezistencija i kako ju prepoznati?

Lučenje leptina je proporcionalno indeksu tjelesne mase i stupnju uhranjenosti, što u prijevodu znači - što je veći volumen masnih stanica, one izlučuju više leptina. 

Logika rada leptina nalaže da bi osobe s prekomjernom tjelesnom masom trebale samoinicijativno ograničiti unos kalorija i tako regulirati svoju masu, odnosno, njihov bi mozak, zahvaljujući leptinu, trebao biti svjestan da imaju pohranjene sasvim dovoljne zalihe energije. Međutim, to nije uvijek tako.

Unatoč tome što do njihovog mozga dolaze sasvim dovoljne količine leptina, mozak to jednostavno ne vidi. To stanje nazivamo leptinska rezistencija, a unatoč tome što mehanizam kojim do nje dolazi još uvijek nije u potpunosti razjašnjen, danas se vjeruje da je upravo ona jedan od bioloških faktora za razvoj pretilosti.

Glavni simptomi rezistencije na leptin su konstantan osjet gladi i povećan unos hrane bez obzira na normalan ili povišen udio masnog tkiva. 

Također, osim inzulinske rezistencije, i mutacije bilo kojeg leptinskog receptora ili leptina uzrokuju pretilost.

Uzroci, simptomi i posljedice poremećaja grelina

S grelinom je situacija obrnuto proporcionalna: što je veći indeks tjelesne mase i udio masnog tkiva, to će razina grelina biti manja.

S niskim razinama grelina povezuje se niz gastrointestinalnih poremećaja poput kroničnog gastritisa, dispepsije (osjećaja boli ili neugode u gornjem dijelu trbušne šupljine), infekcije bakterijom Helicobacter pylori (H. Pylori) te sindroma iritabilnog crijeva.

S druge strane, povišene razine grelina primijećene su kod pojedinaca na dugotrajnim restriktivnim dijetama, osobama koje pate od anoreksije, kaheksije, celijakije, upalnih bolesti crijeva te rijetkog genetskog poremećaja Prader-Willi sindroma.

Razine grelina su obično niže kod pretilih osoba što neki znanstvenici pripisuju tome da su pretile osobe prirodno osjetljivije na grelin i da ti pojedinci imaju izraženiji osjet gladi pri nižim razinama grelina.

Liječenje poremećaja grelina i leptina

Prekomjerna tjelesna masa i pretilost su uzrok poremećaja u regulaciji grelina i leptina što potvrđuje činjenicu da se kod pretilosti radi o sistemskoj bolesti koja zahtijeva multidisciplinarni tim i pristup liječenju.

Iako su provedena brojna istraživanja, još uvijek ne postoji lijek za rezistenciju leptina, no znanstvenici intenzivno rade na razvoju lijeka.

U regulaciji razina leptina i grelina vrlo je bitna adekvatna količina sna. Naime, istraživanja pokazuju kako neispavane osobe imaju visoke razine grelina, "hormona gladi", a niske razine leptina "hormona sitosti".