02.05.2024 Zdravi savjeti
Do dobi od 30 godina, najmanje 90 posto populacije će imati antitijela za Epstein-Barr virus. Štoviše, čak 50 posto djece imalo je prvu infekciju EBV do svoje pete godine. Dodatno, svaka četvrta mlada osoba koja dođe u doticaj s virusima koji je uzrokuju razvit će mononukleozu. Iako rijetko, mononukleoza može izazvati i teške zdravstvene komplikacije.
Mononukleozu u najvećem broju slučajeva uzrokuje Epstein-Barr virus (EBV), no mogu je uzorkovati i neki drugi virusi poput citomegalovirusa (CMV). Otprilike jedna od četiri mlade osobe izložene EBV-u razvije mononukleozu.
Epstein-Barr virus ima iznenađujuće dugo razdoblje inkubacije, između četiri i osam tjedana. Zbog ovog dugog razdoblja inkubacije, potrebno je više od mjesec dana da zaraženi počnu primjećivati simptome.
S obzirom na to da Epstein-Barr nije toliko zarazan kao neki drugi virusi koji se prenose zrakom, kao što su, primjerice, rinovirusi koji uzrokuju prehladu, mononukleoza se, za širenje mononukleoze je potrebna veća količina sline pa se osim poljupcem, širi i zajedničkim korištenjem pribora za jelo ili četkica za zube. Također, mononukleoza se prenosi i drugim tjelesnim tekućinama poput sperme i krvi.
Otprilike deset posto oboljelih je asimptomatsko, a oni kod koji se prezentiraju simptomi obično se osjećaju vrlo umorno, iscrpljeno. Uz letargiju odnosno nedostatak energije, glavobolje i bolove u tijelu, infektivnu mononukleozu karakteriziraju sljedeći klinički simptomi:
Vrućica
Upala grla
Otečeni limfni čvorovi (limfadenopatija), posebice u stražnjem dijelu vrata
Infektivna mononukleoza također može uzrokovati i osip koji se razlikuje od osobe do osobe. Može izgledati poput morbiliformnog ili makulopapularnog osipa sličnog ospicama, s ravnim mrljama i izbočinama na koži.
Može nalikovati i koprivnjači (urtikarija) ili petehiji, okruglim pjegama koje se pojavljuju na koži kao rezultat potkožnog krvarenja odnosno pucanja kapilara, a koje mogu biti crvene, smeđe ili ljubičaste.
Ovakav se osip najčešće javlja kod osoba koje su pogrešno tretirane antibioticima. Naime, simptomi infektivne mononukleoze nalikuju simptomima gnojne angine zbog čega često dolazi do pogrešnog pristupa u liječenju, a primjena antibiotika kod bolesnika s mononukleozom može dovesti do nastanka karakterističnog osipa po cijelom tijelu.
Nakon razdoblja inkubacije koje u prosjeku traje oko šest tjedana, Epstein-Barrov virus koji uzrokuje monopoli počinje izazivati primjetne simptome koji napreduju u ove tri faze:
prodromalni stadij je razdoblje od otprilike tri do pet dana kada se počinju javljati blagi simptomi mononukleoze,
akutna faza je traje od oko dva do šest tjedana i tada su simptomi bolesti najteži,
stadij rekonvalescencije je razdoblje oporavka od tri do šest mjeseci kada se simptomi polako povlače.
Prava kombinacija simptoma može ukazivati na infektivnu mononukleozu, ali laboratorijski testovi su nužni za potvrdu. Da bi se dijagnosticirala mononukleoza, liječnik će vas uputiti na:
Test na EBV antitijela koji otkriva koji će ukazati na prisutnost mononukleoze
Kompletnu krvnu sliku koja će kod većine bolesnika pokazivati povećan broj leukocita (bijele krvne stanice) i limfocita (obično su u pitanju atipični limfociti koji se oblikom razlikuju od uobičajenih)
S obzirom na to da je u pitanju bolest izazvana virusom, nije ju moguće liječiti antibioticima nego se tretira kao i svaka druga virusna infekcija - savjetuje se mnogo odmora, mirovanje, adekvatna hidratacija i pravilna prehrana koja obiluje svježim voćem i povrćem.
Moguća je i primjena lijekova za snižavanje temperature i ublažavanje bolova, dok je kod bolesnika kod kojih je došlo do opstrukcije dišnog sustava, nastale zbog otoka sluznice ždrijela i tonzila, moguća i primjena kortikosteroida.
Iako je oporavak dugačak i može potrajati i nekoliko mjeseci, kod osoba s inače zdravim imunitetom u 95 posto slučajeva dolazi do potpunog ozdravljenja. Kod osoba starijih od 30 godina bolest može biti ozbiljnija i trajati duže.
Unatoč tome što je u pitanju visoko zarazna bolest, stroga karantena nije potrebna, iako je preporučljivo ograničiti socijalni kontakt sa zdravim osobama. Također, i oboljelima i zdravim osobama u njihovoj okolini preporučuje se sljedeće:
Redovito pranje ruku
Socijalno distanciranje
Izbjegavanje ljubljenja oboljelih
Temeljito čišćenje pribora za jelo, čaša za piće i dječjih igračaka
Ne dijeliti ništa što dodiruje usne, poput boca vode
Korištenje kondoma kako bi se izbjegao prijenos EBV-a putem tekućine ejakulata
Iako vrlo rijetko, infektivna mononukleoza može dovesti do sekundarnih komplikacija kao što su:
Puknuće slezene
Upala srčanog mišića
Nefrotski sindrom (skup simptoma uzrokovanih oštećenjima bubrega)
Anemija
Peritonzilarni apsces (akutna bakterijska infekcija koja se prezentira gnojnim tkivom u stražnjem dijelu grla)
Opstrukcija gornjih dišnih puteva
Problemi s radom srca
Iako je većina ljudi dobije samo jednom, moguće je da se simptomi ponove ako Epstein-Barr virus u tijelu ostane aktivan. Takav oblik mononukleoze, koji se ponavlja, naziva se kronična mononukleoza ili kronična aktivna Epstein-Barr virusna infekcija (CAEBV).
Također, s obzirom na to da Epstein-Barr nije jedini virus koji uzrokuje mononukleozu, moguće je mononukleozu dobiti više puta, primjerice, prvi put uzrokovanu EBV-om, drugi put citomegalovirusom, no u pitanju su rijetke situacije.
Ostali članci