20.11.2023 Zdravstvena pismenost
Hripavac se prenosi kapljičnim putem, a iako se njime mogu zaraziti svi, posebno je opasan za novorođenčad i malu djecu koja nisu cijepljene protiv hripavca. Veliki kašalj može uzrokovati teške komplikacije; napadaje, oštećenje mozga i upalu pluća. Smrtni slučajevi povezani s hripavcem rijetki su, ali se najčešće javljaju u dojenčadi. Zato je važno da se trudnice - i druge osobe koje će imati blizak kontakt s dojenčetom - cijepe protiv hripavca.
Tijekom 20. stoljeća, hripavac je bio vodeći uzrok smrti kod djece, no i danas predstavlja velik javnozdravstveni problem koji se javlja ciklički, a epidemije buknu svakih nekoliko godina. U trenutku kada se zabilježe prvi slučajevi na nekom području, za očekivati je da će ih biti još mnogo. Hripavac, naime, ima izuzetno visoku reproduktivnu stopu - jedna osoba može zaraziti do 16 drugih.
Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, u 2018. 86% ciljane globalne populacije primilo je sve tri doze cjepiva protiv hripavca, no unatoč tome, zabilježeno je više od 150 tisuća slučajeva zaraze diljem svijeta.
Kada kada dođe do smanjenja broja ljudi s imunitetom (stečenim bilo putem cijepljenja ili prethodne infekcije) u općoj populaciji, stvaraju se povoljni uvjeti za širenje hripavca koji onda pogađa one najosjetljivije.
Nakon izlaganja bakteriji Bordetella pertussis, počinje period inkubacije, odnosno razdoblje od zaraze do pojave prvih simptoma. Iako inkubacija obično traje od sedam do deset dana, moguće je da taj period bude i puno duži - čak četiri do 21 dan. Tijekom razdoblja inkubacije, osoba može biti zarazna, unatoč tome što još nema izražene simptome.
U početku, simptomi hripavca mogu izgledati kao najobičnija prehlada. Međutim, kako infekcija napreduje, može uzrokovati svoje simptome kao što su:
Poteškoće s disanjem
Napadi žestokog kašlja
Visok, hripljući zvuk nakon epizode kašlja
Umor ili iscrpljenost nakon kašlja
Povraćanje tijekom ili nakon kašlja
Apneja (prekid disanja)
Hripavac karakterizira postupni razvoj simptoma, a tijek bolesti se može podijeliti u tri faze:
Prva faza
Najranija faza bolesti može trajati od jednog dana do čak dva tjedna, a karakteriziraju ju blagi simptomi nalik prehladi: niska temperatura, curenje iz nosa i kašalj. Ovu fazu bolesti zovemo još i kataralni stadij bolesti.
Druga faza
Tijekom drugog stadija bolesti, koji može trajati od jednog do čak deset tjedana, simptomi postaju ozbiljniji i karakterističniji upravo za hripavac.
Najvažniji simptom u ovom stadiju je paroksizmalni kašalj, iznenadni napadaji jakog kašlja, obično noću, koje prati otežano disanje i gušenje. Intenzitet kašlja može izazvati bol u prsima i tjerati na povraćanje, a lučenje guste, ljepljive sluzi dodatno otežava disanje. Ovu fazu zovemo paroksizmalni stadij.
Treća faza
U trećoj fazi, koju još nazivamo i rekonvalescentni stadij, dolazi do postupnog poboljšanja stanja i oporavka. Tijekom ovog razdoblja, kašalj se postupno smiruje, a čitav proces oporavka može potrajati nekoliko tjedana pa čak i nekoliko mjeseci.
Rizik od razvoja ozbiljnih komplikacija hripavca obično ovisi o dobi, a najčešća komplikacija je upala pluća koja se javlja u 13.2% svih slučajeva te u 18.6% slučajeva kod dojenčadi mlađe od šest mjeseci života.
Dojenčad
Bebe mlađe od 6 mjeseci i mala djeca imaju veći rizik od ozbiljnijih problema uzrokovanih hripavcem. Više od polovice beba mlađih od jedne godine kod kojih se razvije hripavac je hospitalizirano.
Neke moguće komplikacije koje dožive bebe i djeca uključuju:
Apneja
Dehidracija
Upala pluća
Neurološke komplikacije
Problemi s bubrezima
Oštećenje mozga, koje je uzrokovano nedostatkom kisika u mozgu
U rijetkim slučajevima smrt
Starija djeca i odrasli
Starija djeca i odrasli općenito su manje pogođeni hripavcem, ali još uvijek mogu razviti probleme uzrokovane jakim kašljem kao što su:
Krvarenje iz nosa
Hernija (kila, bruh) od naprezanja
Natučena rebra
Gubitak težine
Iako su komplikacije obično manje ozbiljne kod starije djece i odraslih, ponekad mogu biti teške i zahtijevati hospitalizaciju. Imunokompromitirane osobe i osobe s postojećim zdravstvenim problemima su izložene povećanom riziku od razvoja težeg slučaja hripavca.
S obzirom na to da se hripavac vrlo brzo i učinkovito širi, ako posumnjate da vi ili vaše dijete imate hripavac ili ste bili u kontaktu sa zaraženom osobom, obavezno, bez odlaganja kontaktirajte liječnika kako bi se suzbilo daljnje širenje virusa.
Posebno je važno potražiti liječničku pomoć ako vaše dijete:
Ima visoku temperaturu
Povraća nakon kašlja
Ispušta hripljući zvuk nakon napadaja kašlja
Čini se tromo ili slabo
Pokazuje znakove dehidracije, poput tamne mokraće, suhih očiju ili suhih usta
Ne želi jesti ili ne može zadržati tekućinu
Ako prestane disati, poplavi ili dobije napadaj
Dijagnoza hripavca često se postavlja na temelju kliničke slike, posebice karakterističnog paroksizmalnog kašlja. Međutim, laboratorijski test na hripavac igra ključnu ulogu u potvrđivanju prisutnosti bakterije Bordetella pertussis i pravodobnoj dijagnozi bolesti - u pitanju je bris nosa ili grla. Također, hripavac je moguće dijagnosticirati i krvnom pretragom na prisutnost specifičnih protutijela protiv bakterije Bordetella pertussis.
Hripavac se obično liječi antibioticima. Važno je liječenje započeti što je ranije moguće, prije početka napadaja kašlja, jer je jedino tako moguće smanjiti ozbiljnost bolesti i spriječiti prijenos infekcije na druge.
Također, pacijentima je nužno pružiti suportivno liječenje, odnosno podršku organizmu u procesu oporavka, a pogotovo dojenčadi i maloj djeci, s obzirom na to da je hripavac izuzetno iscrpljujuća bolest.
Da bi se oboljelima olakšalo disanje, važno je redovito prozračivati prostorije i održavati dovoljnu vlažnost zraka u prostoriji u kojoj borave.
Također, izuzetno je važno pratiti razvoj simptoma i napadaja kašlja kako bi se pravovremeno moglo reagirati na eventualne komplikacije.
Cijepljenje je ključna preventivna mjera kada je hripavac u pitanju, a u Hrvatskoj se sustavno provodi od 1959., prema obaveznom kalendaru cijepljenja. Glavni cilj cijepljenja je smanjiti rizik od razvoja težih oblika bolesti, pogotovo kod dojenčadi i male djece. Isto tako, cijepljenje protiv hripavca igra ključnu ulogu u stvaranju kolektivnog imuniteta u zajednici.
Također, preporučuje se i kemoprofilaksa antibioticima, odnosno davanje antibiotika zdravim osobama koje su u kontaktu s oboljelima, radi smanjenja prijenosa uzročnika bolesti, osobito kod novorođenčadi i djece koja još nisu u potpunosti cijepljena.
U razdobljima povećanog broja zaraženih, preporučuje se i cijepljenje trudnica. S obzirom na to da trudnice koje su zadnji put cijepljene u djetinjstvu nemaju protutijela za prenijeti transplacentarno svojoj novorođenčadi, a prvih pet mjeseci života dijete ne može biti zaštićeno cijepljenjem, jedini način da se novorođenčad i dojenčad u prvim mjesecima života zaštiti od hripavca je taj da se trudnica cijepi u drugom ili trećem tromjesečju trudnoće.
Ostali članci