Mpox, virusna infekcija poznata i pod nazivom majmunske boginje, bolest je slična velikim boginjama. Uzrokuje simptome slične gripi kao što su vrućica i zimica, ali i teški osip koji može potrajati tjednima. Iako obično prođe sama od sebe, može biti i smrtonosna.

U pitanju je rijetka bolest karakteristična za područje Afrike, međutim, posljednjih se godina širi i drugim dijelovima svijeta. U svibnju 2022., u Demokratskoj Republici Kongo pojavio se novi soj virusa MPXV koji se značajno lakše širi među ljudima nego njegovi prethodnici, a slučajevi moxa zabilježeni su i u državama u kojima inače nema bolesti - pa tako i u Hrvatskoj. 

S obzirom na količinu zabilježenih slučajeva i rasprostranjenost inače lokalizirane bolesti, Svjetska zdravstvena organizacija proglasila je multinacionalnu epidemiju majmunskih boginja.

U ovom članku doznaj:

• Što su majmunske boginje?

• Simptomi i inkubacija majmunskih boginja

• Kako se šire majmunske boginje?

• Postavljanje dijagnoze

• Liječenje mpoxa

• Prevencija

Što su majmunske boginje?

Virus majmunskih boginja (MPXV) prvi put je izoliran 1958. iz lezija boginja na majmunima makakijima, uvezenih iz Singapura u Dansku. Iako je nekadašnji naziv "majmunske boginje" indicirao da su majmuni primarni domaćini bolesti, danas znamo da se ovom zoonotskom bolešću (koja se prenosi sa životinja na ljude i obrnuto) mogu zaraziti i druge životinje, posebice glodavci za koje se danas smatra da bi mogli biti prirodni rezervoar virusa. 

Lijeka protiv mpoxa nema tako da tretiranje bolesti uglavnom znači upravljanje simptomima. Međutim, s obzirom na to da je u pitanju bolest genetski slična velikim boginjama (oba virusa uzročnika spadaju u rod Orthopoxvirus te obitelj Poxviridae), za liječenje majmunskih boginja mogu se koristiti antivirusni lijekovi koji se koriste i u liječenju infekcije boginjama. 

Simptomi i inkubacija majmunskih boginja

Infekcija Mpox obično počinje simptomima koji se mogu zamijeniti s gripom ili mnogim drugim uobičajenim infekcijama. Simptomi obično traju između dva i četiri tjedna prije nego što nastupi poboljšanje. 

Iako može početi i bez simptoma, najčešće se nakon 5 do 21 dan, koliko traje inkubacija, ipak manifestiraju neki znakovi bolesti. U pitanju su:

• Vrućica

• Osip

• Natečeni limfni čvorovi

• Zimica

• Jaka glavobolja

• Bolovi u mišićima

• Umor

Nakon otprilike jedan do tri dana javlja se osip ili nastaju lezije. Lezije obično počinju na licu, zatim se šire na druga područja, uključujući usta, dlanove i tabane, spolne organe, anus. Osip obično počinje kao ravne, crvene kvržice koje mogu biti bolne, a zatim slijedi predvidljiv obrazac progresije:

• Makule: ravne, bezbojne lezije,

• Papule: lezije su napredovale te su sada uzdignute,

• Vezikule: lezije ispunjene bistrom tekućinom

• Pustule: izdignute izbočine ispunjene žutom tekućinom

• Kraste: otpadaju čim počne zacjeljivanje

Kako se šire majmunske boginje?

Virus koji uzrokuje mpox širi se bliskim fizičkim kontaktom s bolesnom osobom, zaraženom životinjom ili kontaminiranom površinom. Također, trudnica može prenijeti virus na fetus. Iako se ne smatra spolno prenosivom bolešću, mpox se često širi i spolnim odnosima. 

Prijenos s čovjeka na čovjeka obično se događa bliskim kontaktom s respiratornim izlučevinama zaražene osobe, kožnim lezijama ili kontaminiranim materijalima. Zaražena osoba se smatra zaraznom u trenutku pojave prvih simptoma pa sve dok se mjehurići (pustule) u potpunosti ne osuše i pretvore u kraste te kraste otpadnu. 

U slučaju bliskog kontakta sa zaraženom osobom, potrebno je poduzeti mjere predostrožnosti u trajanju 21 dan, koliko maksimalno traje inkubacija, a koje uključuju mjerenje temperature dva puta dnevno te izbjegavanje kontakta s djecom, trudnicama i imunokompromitiranih osoba jer je kod njih rizik od razvoja teških oblika bolesti veći nego kod zdravih ljudi.

Kako se dijagnosticiraju majmunske boginje?

Ako postoje drugi zabilježeni slučajevi bolesti u vašoj okolini, mpox se može dijagnosticirati na temelju specifičnih simptoma infekcije, obično osipa. Prisutnost natečenih limfnih čvorova može se koristiti za razlikovanje boginja od drugih bolesti. Međutim, konačnu potvrdu infekcije daje laboratorijska pretraga, a najtočnije rezultate daju uzorci uzeti iz lezija ili njihovih tekućina. 

Liječenje majmunskih boginja

Mpox je obično samoograničavajuća bolest (nema specifičnog lijeka, a bolest nastoji nestati sama od sebe) koja obično prolazi za oko 14 do 21 dan. 

Međutim, moguće je da dođe do razvoja ozbiljnijih simptoma koji zahtijevaju liječenje. Teški oblici bolesti najčešće se razvijaju kod djece, a na ozbiljnost bolesti osim dobi utječu i čimbenici kao što su opseg izloženosti virusu, zdravstveno stanje pacijenta i prisutnost temeljnih imunoloških nedostataka. 

Neke od komplikacija koje majmunske boginje mogu izazvati su: mogu dovesti do komplikacija 

• Sekundarne infekcije

• Bronhopneumonija (akutna infekcija plućnog tkiva)

• Sepsa

• Encefalitis

• Infekcija rožnice koja može dovesti do sljepoće

Prevencija majmunskih boginja

Iako postoji cjepivo protiv majmunskih boginja (u pitanju su cjepiva inicijalno razvijena za zaštitu od velikih boginja), ne preporučuje se cijepiti protiv moxa ako niste bili niti ćete biti u prilici biti izloženi virusu. 

Na rizik od zaraze majmunskim boginjama mogu utjecati sljedeći faktori: 

• Bili ste u bliskom kontaktu sa zaraženom osobom

• Imali ste spolni odnos sa zaraženom osobom unazad dva tjedna

• Imali ste spolni odnos bez zaštite

• Često mijenjate seksualne partnere

• Bili ste na području na kojem se širi zaraza

• Imate seksualnog partnera koji je bio u bilo kojoj od gore navedenih situacija

• Očekujete da ćete se naći nekoj od gore navedenih situacija

Ako vaš liječnik procijeni da ćete imati koristi od cjepiva, važno je cijepiti se prije ili što je prije moguće nakon izlaganja virusu.

Osim cjepiva, drugi načini sprječavanja širenja boginja uključuju:

• Izbjegavanje kontakta sa zaraženim životinjama (osobito bolesnim ili mrtvim životinjama)

• Izbjegavanje kontakta s posteljinom i drugim materijalima kontaminiranim virusom

• Termička obrada svih namirnica koje sadrže životinjsko meso ili dijelove

• Često pranje ruku sapunom 

• Izbjegavanje kontakta s osobama koje bi mogle biti zaražene virusom

• Prakticiranje sigurnog seksa

• Nošenje zaštitne maske koja pokriva usta i nos

• Čišćenje i dezinfekcija površina koje se često dodiruju

• Korištenje osobne zaštitne opreme pri njezi zaraženih osoba