stariji muškarac s prekomjernom tjelesnom masom razgovara s medicinskom sestrrom

U Hrvatskoj gotovo dvije trećine odraslih ima prekomjernu tjelesnu masu ili debljinu, a većina njih ne zna da svaki kilogram viška, posebno onaj koji se nakuplja oko struka, nije samo metabolički problem.

Debljina, naime, nije samo estetski ni metabolički problem – ona je, među ostalim, i neovisan čimbenik rizika za kardiovaskularne bolesti, s izravnim i neizravnim mehanizmima koji zajedno povećavaju rizik od srčanog udara, moždanog udara i zatajenja srca. U srži tog problema je visceralno masno tkivo, ono koje se na van vidi kao “špek”, a koje se osim oko struka nakuplja i duboko u trbušnoj šupljini, oko organa. Za razliku od potkožnog masnog tkiva, visceralno je metabolički aktivno: otpušta upalne spojeve, narušava hormonalnu ravnotežu i izravno oštećuje krvožilni sustav.

Kronična upala koja oštećuje krvne žile

Visceralno masno tkivo nije pasivno već neprestano otpušta proupalne spojeve, uključujući citokine TNF-α i IL-6. Ti spojevi potiču kroničnu upalu niskog stupnja koja oštećuje stijenke krvnih žila, ubrzava nastanak aterosklerotskog plaka i povećava sklonost stvaranju krvnih ugrušaka.

Posebno je zabrinjavajuće takozvano epikardijalno masno tkivo (EMT) – ono koje se nakuplja neposredno oko srca i koronarnih arterija. Ono stvara lokalno proupalno okruženje koje izravno pridonosi nastanku koronarne bolesti srca, neovisno o ukupnoj tjelesnoj masi. Drugim riječima, čak i osoba s relativno normalnom tjelesnom masom može imati povećan srčani rizik ako joj se masnoća pretežno nakuplja oko organa u trbuhu što je razlog zašto je opseg struka ponekad važniji pokazatelj od broja na vagi.

pretila žena se drži za visceralno salo oko trbuha

Povišeni krvni tlak

Debljina je jedan od najsnažnijih čimbenika rizika za razvoj visokog krvnog tlaka – i to kroz nekoliko mehanizama koji djeluju istovremeno:

  • Aktivacija sustava koji zadržava tekućinu: visceralno masno tkivo aktivira hormonalni sustav (renin-angiotenzin-aldosteron) koji tjera bubrege da zadržavaju više natrija i vode u tijelu, što podiže tlak u krvnim žilama.
  • Inzulinska rezistencija povećava napetost i otpor u stijenkama krvnih žila, što srce mora savladati jačim pumpanjem.
  • Strukturne promjene bubrega: dugotrajno opterećenje debljinom mijenja način na koji bubrezi reguliraju krvni tlak, što otežava njegovu normalizaciju čak i uz terapiju.

Rezultat je hipertenzija koja opterećuje srce i ubrzava oštećenje krvnih žila i koja se, uz gubitak tjelesne mase, često može značajno poboljšati ili potpuno normalizirati.

Aterogeni lipidni profil

Debljina, posebno visceralna, sa sobom tipično nosi i takozvani aterogeni lipidni profil: povišene trigliceride, snižen HDL kolesterol (“dobri” kolesterol) i povišen LDL kolesterol. Ta kombinacija ubrzava nakupljanje plaka u krvnim žilama i povećava rizik od srčanog i moždanog udara.

Slobodne masne kiseline koje visceralno masno tkivo otpušta u krvotok izravno potiču jetru na pojačanu produkciju triglicerida i LDL čestica. To znači da visceralna debljina ne samo da pogoršava lipidni profil nego ga aktivno stvara, neovisno o našoj prehrani. Dok god postoji visceralno masno tkivo, jetra nastavlja primati signal za pojačanu produkciju štetnih masnoća, bez obzira na naše prehrambene navike.

Inzulinska rezistencija i dijabetes tipa 2

Visceralna debljina jedan je od glavnih uzroka inzulinske rezistencije, stanja u kojem stanice prestaju uredno odgovarati na inzulin. Gušterača to kompenzira pojačanim lučenjem inzulina pa β-stanice, specijalizirane stanice gušterače odgovorne za proizvodnju inzulina, rade sve napоrnije pokušavajući nadoknaditi pad osjetljivosti tkiva. S vremenom se te stanice iscrpe i više ne mogu proizvoditi dovoljno inzulina, što dovodi do razvoja dijabetesa tipa 2. 

A dijabetes tipa 2 sam po sebi višestruko povećava kardiovaskularni rizik: 

  • oštećuje krvne žile, 
  • ubrzava aterosklerozu,
  • povećava rizik od srčanog udara i moždanog udara. 

Kombinacija debljine i dijabetesa nosi jedan od najvećih kardiovaskularnih rizika koje medicina danas poznaje.

Strukturne i funkcionalne promjene srca

Osim neizravnih mehanizama, debljina uzrokuje i izravne strukturne i funkcionalne promjene srca – neovisno o komorbiditetima, odnosno pratećim bolestima poput dijabetesa ili hipertenzije. 

Srce, naime, mora pumpati krv kroz veću tjelesnu masu, što s vremenom dovodi do povećanja srčanih klijetki, zadebljanja stijenki srca i smanjenja sposobnosti srca da se pravilno puni i prazni. Te promjene pak povećavaju rizik od srčanog zatajivanja, aritmija i iznenadne srčane smrti, čak i u odsutnosti klasičnih čimbenika rizika poput visokog kolesterola ili hipertenzije.

Što se događa kada smršavim?

Dobra vijest je da su mnogi od ovih učinaka reverzibilni. Već umjereni gubitak tjelesne mase – pet do 10 posto početne težine – donosi mjerljiva poboljšanja: pada krvni tlak, poboljšava se lipidni profil, smanjuju se upalni markeri, a inzulinska osjetljivost raste. Što je gubitak mase veći i dugotrajniji, to su kardiovaskularne koristi izraženije.

Debljina je kronična bolest – i kao svaka kronična bolest, zahtijeva sustavni pristup liječenju. Razumijevanje mehanizama kojima oštećuje srce i krvne žile prvi je korak prema informiranoj odluci o liječenju.

U Poliklinici Aviva možeš izgubiti višak kilograma uz stručni tim

Preuzmi Meddox aplikaciju, odaberi paket s uključenom terapijom prema svojim potrebama i kreni sigurno, uz podršku stručnjaka. Za narudžbe kroz Meddox gratis dobivaš i konzultacije nutricionista.

Meddox