Bubrežni kamenci tvrde su naslage, odnosno kristali, sastavljeni od minerala i soli koje se stvaraju na unutarnjim stijenkama bubrega. U pitanju je jedan od najčešćih, ali i najbolnijih poremećaja urinarnog trakta s kojim se će u toku života susresti svaka deseta osoba, u znatno većem omjeru muškarci nego žene.

Dok će jedni imati sreće i neće ni primijetiti da se nešto događa, kod drugih će se, u trenutku kada bubrežni kamenac počne prolaziti kroz mokraćni trakt, prezentirati ozbiljni simptomi praćeni ponekad nesnosnom boli. Srećom, ako se prepoznaju na vrijem i liječe na odgovarajuć način, bubrežni kamenci obično ne uzrokuju trajna oštećenja.

Prouči Zdravstveni rječnik Nefrologija

 

Nefrologija je grana medicine koja se bavi istraživanjem i liječenjem različitih bolesti bubrega. 

One mogu biti akutne ili kronične, stoga je ključno pravovremeno dijagnosticiranje i liječenje kako bi se sačuvala funkcija bubrega i smanjio rizik od komplikacija. 

 

Za bolje razumijevanje bolesti pogledaj značenje osnovnih pojmova u rječniku Nefrologije!

Vrste bubrežnih kamenaca

Postoji nekoliko tipova bubrežnih kamenaca koje razlikujemo po uzroku, a neki su češći od drugih i pogađaju određene skupine ljudi. Temeljna podjela kamenaca je na kalcijeve kamence, koji čine 80 do 85% svih urinarnih kamenaca, i ne-kalcijeve kamence.

Na stvaranje bubrežnih kamenaca u velikoj mjeri utječe pH urina. Kalcijev fosfat i struvitni kamenci povezani su s visokim pH urina (alkalni urin), dok su cistinski i kamenci mokraćne kiseline povezani s niskim pH urina (kiseli urin). Kamenci kalcijeva oksalata mogu se formirati u blago kiselom, neutralnom ili čak blago alkalnom urinu.

Kalcijevi kamenci

• Kalcijev oksalat: Ovo je najčešći tip bubrežnog kamenca, a njegovo stvaranje uzrokuju visoke koncentracije kalcija i oksalata u urinu. Prisutnost ova dva spoja može dovesti do formiranja kristala kalcijeva oksalata.

• Kalcijev fosfat: Ovaj tip kamenca rezultat je visokog pH urina (što znači da je urin lužnat, a ne kiseo) što pak povećava koncentraciju kalcijevog fosfata u urinu i potiče stvaranje kristala. Ovakvi kamenci često su posljedica metaboličkih poremećaja ili lijekova koji mijenjaju pH urina.

Ne-kalcijevi kamenci 

• Cistinski kamenci: Ovi kamenci nastaju zbog rijetkog nasljednog poremećaja koji se zove cistinurija. Kod ovog poremećaja dolazi do oslabljene reapsorpcije cistina (kemijski spoj nastao oksidativnim spajanjem dviju molekula cisteina) u bubrezima, što može uzrokovati istjecanje značajnih količina cistina u mokraću i kristalizaciju, uzrokujući ponovno stvaranje kamenaca.

• Struvitni kamenci: Ovaj tip kamenac je povezan s infekcijama mokraćnog sustava, i to uglavnom kada ih uzrokuje neka od bakterija iz roda Proteus, Pseudomonas i Klebsiella koje sadrže ureazu, specifični enzim koji razgrađuje ureju. U takvim slučajevima dolazi do alkalizacije urina i stvaranja kristala struvita. Ovaj tip kamenca najčešći je kod žena.

• Uratni kamenci: Uzrokuje ih visoka razine mokraćne kiseline u mokraći. Mokraćna (urična)kiselina je otpadni proizvod koji obično lako prolazi kroz bubrege, ali može formirati kristale ako su koncentracije visoke. Povišene razine urične kiseline su često posljedica dehidracije ili smanjenog unosa vode i povišenog unosa purina. Ovaj tip kamenca čest je kod muškaraca koji boluju od gihta. 

Simptomi bubrežnog kamenca

Prvi simptomi bubrežnog kamenca javljaju se tek kada on počne prolaziti kroz mokraćni trakt, a kakvi će simptomi biti, uvelike ovisi o veličini samog kamenca. Općenito je pravilo da što je veći kamen, to su i simptomi uočljiviji: jasno je da će kamenac veličine zrna pijeska mnogo lakše napustiti naš organizam nego onaj veličine kamenčića. 

Središnji simptom bubrežnog kamenca je upravo bol koju izaziva kretanje kamenca kroz sam bubreg ili kroz bilo koji dio mokraćnog trakta, uključujući mokraćovode, mokraćni mjehur i mokraćnu cijev. Kamenci od kalcijevog fosfata i struvitni bubrežni kamenci uzrokovani visokim pH mokraće imaju tendenciju bržeg rasta i mogu postati prilično veliki u usporedbi s onima povezanima s niskim pH mokraće, a samim time i bolniji.

Ako kamenac zapne u mokraćovodu, cijevi koja spaja bubreg s mokraćnim mjehurom, može blokirati protok urina, uzrokujući tako oticanje bubrega i grčenje mokraćovoda. U tom slučaju, obično se javljaju simptomi kao što su:

• Jaka, prodorna bol sa strane i leđa odmah ispod rebara

• Bol koja se širi u donji dio trbuha i prepone

• Bol ili peckanje pri mokrenju

Bol općenito dolazi u valovima koji traju od 20 do 60 minuta, a uzrokovana je kontrakcijama mokraćovoda koji pokušava izbaciti kamenac. 

Bol, koja se naziva bubrežna kolika (colica renalis), može biti zaista jaka i praćena simptomima kao što su: 

• Znojenje

• Nemir

• Mučnina ili povraćanje

• Hematurija (krv u mokraći)

• Iznenadna potreba za mokrenjem

Ako je prisutna i infekcija, mogu se javiti i vrućica i zimica, kao i mutna mokraća neugodnog mirisa.

Komplikacije bubrežnog kamenca

Ako je velik i ne liječi se na odgovarajući način, bubrežni kamenac može uzrokovati potencijalno teške komplikacije, kao što su:

• Teški ožiljci na bubregu, što dovodi do trajnog zatajenja bubrega

• Teške infekcije, uključujući sepsu

Uzroci bubrežnog kamenca

Bubrežni kamenci često nemaju jedan, odrediv uzrok. Njihovom nastanku obično pridonosi više faktora od kojih na neke možemo, a na neke ne možemo utjecati.

Glavni čimbenik na koji možemo utjecati, a koji je i važan faktor u nastanku svih bubrežnih kamenaca jest dehidracija, odnosno premalen unos tekućine u organizam. U nedostatku vode, povećava se koncentracija svih kemijskih spojeva u urinu, a od kojih se neki mogu kristalizirati i formirati u stvrdnute mase - bubrežne kamence. Veliku ulogu igra i prehrana, odnosno visok unos životinjskih bjelanjčevina, natrija i šećera. 

Također, na stvaranje bubrežnih kamenaca izravno i neizravno mogu utjecati i neki metabolički poremećaji, ali i nasljedna genetska stanja. Veći rizik od stvaranja bubrežnih kamenaca imaju i pretile osobe kao i one koje boluju od dijabetesa te upalnih bolesti crijeva kao što su Crohnova bolesti i ulcerozni kolitis, gihta kao i osobe koje prolaze kroz kemoterapiju ili piju neke drudge lijekove.

Kako se dijagnosticira bubrežni kamenac?

Prisutnost bubrežnog kamenca uglavnom se dijagnosticira na temelju simptoma (odnosno fizičkog pregleda), međutim, to može biti izazovno s obzirom na to da je simptome bubrežnog kamenca, pogotovo u ranim fazama, lako zamijeniti za simptome infekcije bubrega ili divertikuloze odnosno divertikulitisa. 

Ako se sumnja na bubrežni kamenac, na temelju početnih nalaza (osjetljivosti na dodir), liječnik može naručiti i druge testove kao što su:

• Kompletna krvna slika

• Laboratorijski nalaz ureje, kreatinina, kalija i urata kako bi se utvrdila bubrežna funkcija

• Test urina

• Slikovni testovi kao što su rendgen urinarnog trakta ili CT urotrakta

Liječenje bubrežnog kamenca

Liječenje bubrežnog kamenca ovisi o njegovoj veličini i temeljnom uzroku pri čemu manji kamenci veličine do 5 milimetara u gotovo sto posto slučajeva prolaze sami od sebe, dok je za liječenje onih veličine 5 do 10 milimetara u 50% slučajeva potrebno intervenirati. 

Kada su u pitanju manji kamenci, u pravilu se preporučuje naoružati strpljenjem te piti mnogo tekućine, čak dvije do tri litre vode dnevno koja bi trebala pomoći pri izbacivanju kamenca iz tijela, te uzimati analgetike po potrebi. Također, liječnik može prepisati i određene lijekove koji pomažu u kontroli pH mokraće, kako bi se spriječilo stvaranje novih kamenaca.

S druge strane, za liječenje većih bubrežnih kamenaca u nekim je slučajevima potrebno posegnuti za "agresivnijim" tretmanima - pogotovo ako kamenci uzrokuju krvarenje, predstavljaju rizik od oštećenja bubrega ili su povezani s teškom infekcijom.

Na temelju veličine, simptoma i uzroka, bubrežni kamenci mogu se tretirati na sljedeće načine:

• Ekstrakorporealna litotripsija šok valovima: Ovo je najčešći način tretiranja bubrežnog kamenca, a koristi zvučne valove visokog intenziteta za razbijanje kamenja u sitne komadiće. Postupak traje oko 45 do 60 minuta i obično uključuje sedativ kako bi se umanjila nelagoda.

• Ureteroskopija: U pitanju je endoskopski postupak za uklanjanje bubrežnih kamenaca, a uključuje prolaz ureteroskopa kroz mokraćnu cijev i mokraćni mjehur te uz mokraćovod do mjesta gdje se nalazi kamenac. Ureteroskopija se obično izvodi u općoj anesteziji, a zahvat obično traje od jednog do tri sata.

• Perkutana nefrolitotomija (perkutana kirurgija bubrega): Operacija koja se izvodi pod općom anestezijom koja koristi specijalizirane opsege i instrumente za uklanjanje kamenca kroz male rezove na leđima (poput laparoskopije).

Prevencija bubrežnog kamenca

Iako na dio fizičnih faktora za nastanak bubrežnog kamenca ne možemo utjecati, postoje i neke jednostavne mjere opreza koje mogu smanjiti rizik od nastanka ove neugodne boljke:

• Adekvatan unos tekućine 

• Pravilna priprema (inače vrlo zdravih) namirnica s visokim udjelom oksalata kao što je zeleno lisnato povrće i mahunarke

• Ograničavanje unosa natrija kojeg u najvećoj mjeri u organizam unosimo putem kuhinjske soli

• Ograničavanje unosa proteina životinjskog porijekla

• Povećan unos citrata, odnosno soli limunske kiseline koja dokazano smanjuje rizik od nastanka bubrežnih kamenaca