Iznenadno smanjenje bubrežne funkcije za polovicu (50%), uz održano ili smanjeno mokrenje. Često se poboljša za nekoliko dana ili tjedana uz odgovarajuće liječenje.

Stanje koje se očituje smanjenim brojem crvenih krvnih zrnaca (eritrocita), odnosno smanjenjem vrijednosti hemoglobina u eritrocitima, zbog čega eritrociti nisu sposobni učinkovito prenositi kisik u tijelu. Najčešći simptomi su osjećaj umora, otežano disanje i blijeda koža. Postoje velik broj vrsta i uzroka anemije, od kojih je najčešća anemija uslijed manjka željeza.

Tvar koja se nalazi u krvi i mjeri se biokemijskim testom. Niska razina bikarbonata u krvi ukazuje na preveliku kiselost te je indirektni pokazatelj smanjene bubrežne funkcije.

Mjeri razine različitih tvari u krvi. Kod osoba sa zatajenjem bubrega obično se mjere natrij, kalij, kalcij, fosfat, glukoza, ureja, kreatinin, bikarbonat i albumin.

Dijagnostički je zahvat koji uključuje uzimanje vrlo malog uzorka tkiva bubrega (vlastitog ili transplantiranog) pomoću posebne igle pod kontrolom ultrazvuka. Uzorak se potom analizira pod mikroskopom kako bi se utvrdio uzrok bubrežne bolesti i odredio najbolji način liječenja. Postupak traje oko trideset minuta i obično se izvodi u lokalnoj anesteziji.

Kronična bolest karakterizirana povišenom razinom šećera (glukoze) u krvi (GUK). Nastaje zbog nedostatka ili smanjene učinkovitosti inzulina. Česta komplikacija loše liječenog dijabetesa (>10 godina) je zatajenje bubrega.  

Lijek koji pospješuje izlučivanje mokraće iz organizma. 

Mjeri se količinom urina izlučenog unutar 24 sata i kod prosječne osobe iznosi oko 1,5 litara. Diureza može biti povećana (poliurija), smanjena (oligurija) ili potpuno izostati (anurija).

Povećano nakupljanje tekućine u tkivima. Mogući uzroci su bolesti srca, bubrega i uzimanja nekih lijekova. Najčešće se javlja u području potkoljenica i vjeđa.

Kratica za procijenjenu brzinu glomerularne filtracije koja se računa na osnovu kreatinina u serumu, dobi i spola pacijenata, i izražava se u ml/min/m2.  Vrijednost eGFR daje uvid u funkciju bubrega.  

Hormon kojeg luče bubrezi, a koji stimulira proizvodnju crvenih krvnih stanica u koštanoj srži. Kod zatajenja bubrega, proizvodnja eritropoetina je nedostatna, što dovodi do razvoja anemije.  

Mineral koji zajedno s kalcijem gradi kosti. Kod zatajenja bubrega fosfat ima tendenciju nakupljanja u krvi. Visoke razine fosfata, uz niske razine kalcija, javljaju se kod bolesnika sa sekundarnim hiperparatiroidizmom. 

Osnovna građevna jedinica bubrega, sažeta od klupka sitnih krvnih žila, kapilara, putem koje se vrši filtriranje krvi i uklanja višak tekućine.

Upalno stanje/bolest glomerula bubrega koje može uzrokovati smanjenje bubrežne funkcije, pojavu bjelančevina u urinu, krvavog urina (hematurije) te u težim slučajevima potpuno zatajenje bubrega. Glomerulonefritis može biti uzrokovan autoimunim poremećajima, infekcijama ili biti dio sistemskih autoimunih bolesti. Dijagnoza se postavlja biopsijom bubrega.

Hemoglobin je bjelančevina, najvažniji dio crvene krvne stanice (eritrocita) koji prenosi kisik iz pluća u tkiva i organe, te vraća ugljikov dioksid iz njih natrag u pluća. Niska razina hemoglobina je znak anemije.

Sastavni mineralni dio kostiju. Zbog smanjene funkcije bubrega kod kronične bubrežne bolesti razina kalcija u krvi pada.

Mineral prisutan u krvi, osobito važan za normalan rad srca i krvnih žila. Povećane ili smanjene razine kalija mogu uzrokovati poremećaje rada srca. Vrijednosti kalija u krvi posebice se provjeravaju kod pacijenata koji uzimaju diuretike, imaju bolesti srca i/ili bubrega. 

Metoda 24-satnog mjerenja arterijskog tlaka tijekom uobičajenih aktivnosti.

Liječenje završnog stadija kronične bubrežne bolesti bez primjene dijalize, samo uz primjenu lijekova, promjenu životnih navika i drugih neoperativnih metoda.

Tvar koja nastaje u mišićima tijekom njihovog rada. Određivanje vrijednosti kreatinina u krvi koristi se u dijagnostici bubrežnih bolesti. Povišena razina kreatinina u krvi može biti pokazatelj slabijeg rada bubrega.

Kronično stanje smanjene funkcije bubrega koje traje dulje od tri mjeseca. S obzirom na preostalu bubrežnu funkciju, dijeli se u stadije: 1, 2, 3a, 3b, 4 i 5 (od blažeg prema težem obliku). Stadije određujemo prema vrijednosti eGFR.

Pojam koji označava dugotrajan i spor početak bolesti, koji obično ne zahtijeva hitnu akciju. Kronično stanje se ne može potpuno izliječiti. 

Sila koju krv vrši na stijenke krvnih žila tijekom prolaska kroz njih. Tlak se stvara radom srca kao pumpe. Prilikom mjerenja krvnog tlaka, određuju se dvije vrijednosti: sistolički (gornji) krvni tlak, koji nastaje kada srce potisne krv u žile, i dijastolički (donji) krvni tlak, koji se pojavljuje kada se srce opusti i opet napuni krvlju. Idealan krvni tlak je tlak kod kojeg je vrijednost sistoličkog tlaka 120 mmHg ili niža, a dijastoličkog 80 mmHg ili niža. 

Operacija uklanjanja bubrega iz tijela. Bilateralna nefrektomija je operacija uklanjanja oba bubrega.

Blokada odvodnog mokraćnoga sustava, najčešće uzrokovana bubrežnim kamencima, tumorima i uvećanom prostatom kod muškaraca. Ukoliko potraje, može uzrokovati oštećenje bubrega. 

Četiri žlijezde smještene uz štitnjaču koje luče paratiroidni hormon (PTH) koji je odgovoran za regulaciju metabolizma kalcija. Smanjeno lučenje paratiroidnog hormona uzrokuje hipokalcemiju (smanjena koncentracija kalcija u krvi), a povećano lučenje hiperkalcemiju (povećana koncentracija kalcija u krvi).

Operacija uklanjanja jedne ili više paratireoidnih (doštitnih) žlijezda.

Hormon kojeg luče paratireoidne žlijezde, povećava razinu kalcija u krvi. PTH je najbolji dugoročni pokazatelj napredovanja kronične bubrežne bolesti.

Stanje u kojem se tekućina nakuplja u plućima, stvarajući otežano disanje i osjećaj gušenja zato što bubrezi ne mogu učinkovito uklanjati višak tekućine iz tijela.

Nasljedna bolest u kojoj su oba bubrega ispunjena mnogim („poli-” znači mnogo) cistama. PBB je jedan od uzroka zatajenja bubrega. Dijagnosticira se ultrazvučnim pregledom.

Kronična bolest karakterizirana povišenim krvnim tlakom u arterijama. Što više krvi srce pumpa i što su arterije uže, to je krvni tlak viši. Uspješno se liječi vođenjem zdravih životnih navika i lijekovima (antihipertenzivi). 

Prisutnost bjelančevina u mokraći u količini većoj od fiziološke (normalne). Kod proteinurije mokraća postane pjenasta. Što je veća proteinurija, to je veća vjerojatnost zatajenja bubrega. 

Stanje u kojem se urin vraća iz mokraćnog mjehura kroz mokraćovod (ureter) do bubrega, gdje može izazvati infekcije. Refluksna nefropatija jedan je od  uzroka zatajenja bubrega.

Ateroskleroza krvnih žila koje opskrbljuju bubrege. To je čest uzrok zatajenja bubrega kod starijih bolesnika. Ostatna (rezidualna) bubrežna funkcija je preostala sposobnost vlastitih kronično oštećenih bubrega da uklone otpadne tvari i višak tekućine iz krvi.

Nastaje kada paratireoidne (doštitne) žlijezde luče previše paratireoidnog hormona zbog niske razine kalcija uslijed problema s bubrezima ili manjka vitamina D. Posljedica je slabljenje kostiju jer tijelo uzima kalcij iz njih. 

Tvar koju proizvodi jetra, a nakuplja se u krvi kod zatajenja bubrega. Što je viša razina ureje, to je zatajenje bubrega ozbiljnije.

Nakupljanje otpadnih tvari u krvi uzrokovana zatajenjem bubrega. Simptomi su raznovrsni i mogu uključivati ​​mučninu, gubitak težine, visoki krvni tlak i probleme sa spavanjem. 

Tekućina koju proizvode bubrezi, a sastoji se od otpadnih tvari i viška vode iz krvi.

Lijekovi koji vežu fosfat u hrani i izbacuju ga putem stolice iz tijela čime sprječavaju njegovo nakupljanje. Najčešće korišteni vezači fosfata su kalcijev karbonat i sevelamer karbonat.

Jako je važan za zdrave kosti. Kod kronične bubrežne bolesti, nedostaje vitamina D pa tijelo ne upija dovoljno kalcija, što može dovesti do problema s kostima. Zato liječenje često uključuje dodatke vitamina D kako bi kosti bile zdrave i razina kalcija u krvi bila normalna.

Uznapredovalo kronično zatajenje bubrega koje zahtjeva dijalizu ili transplantaciju bubrega.Taj stadij nastupa kada je eGFR < 15 ml/min/m2.