Svaki dan koristimo na desetke proizvoda koji sadrže kemikalije sposobne poremetiti rad hormona u tijelu. Nalaze se u plastičnim bocama, kozmetici, neprianjajućim tavama, ambalaži za hranu i tekstilu, a istraživanja ih sve više povezuju s hormonskim poremećajima, problemima s plodnošću, metaboličkim bolestima i razvojnim poteškoćama u djece.
Endokrini disruptori su kemikalije koje remete rad endokrinog sustava, mreže žlijezda i hormona koja regulira gotovo sve u tijelu: metabolizam, reprodukciju, rast, spavanje, raspoloženje i imunitet. Svjetska zdravstvena organizacija definira ih kao tvari koje mijenjaju funkciju endokrinog sustava i tako uzrokuju štetne zdravstvene učinke. Prema trenutačnim procjenama, za oko 800 kemikalija se sumnja da imaju takvo djelovanje, a tek je manji dio temeljito istražen.
Kako funkcioniraju – i zašto su opasni čak i u malim količinama?
Da bismo razumjeli zašto su endokrini disruptori problem, potrebno je znati kako funkcioniraju hormoni. Hormoni su kemijski glasnici koje žlijezde – štitnjača, nadbubrežne žlijezde, gušterača, jajnici, testisi – izlučuju u krvotok kako bi regulirali procese u tijelu. Svaki hormon djeluje na specifične receptore, po principu ključa i brave.
Endokrini disruptori remete taj sustav na tri načina. Prvo, mogu oponašati hormon i vezati se na receptor umjesto njega, zatim mogu blokirati receptor i tako spriječiti pravi hormon da odradi svoj posao, i posljednje, mogu poremetiti samu sintezu, transport ili razgradnju hormona.
Spojevi kao što su bisfenol A, ftalati i poliklorirani bifenili (PCB) mogu oponašati ili blokirati hormone, remetiti endokrine signalne puteve i nakupljati se u tkivima. Ono što posebno zabrinjava jest činjenica da imaju štetni učinak već u izrazito malim količinama – osobito u osjetljivim razvojnim fazama kao što je fetalni razvoj i prve godine života.
Gdje nalazimo endokrine disruptore?
Nažalost, endokrini disruptori nisu neka apstraktna prijetnja koja vreba tek iz industrijskih i “zagađenih” okoliša – nalaze se u nizu predmeta koje svakodnevno koristimo.
Bisfenol A (BPA)
Bisfenol A (BPA) je jedna je od najistraživanijih kemikalija ove vrste. Koristi se u proizvodnji plastike i obloga metalnih konzervi. Kao i ftalati, BPA se mogu otpuštati u hranu iz plastičnih posuda, posebno kad se plastika zagrijava, što ih čini značajnim izvorom ljudske izloženosti.
BPA se u tijelu ponaša kao sintetski estrogen: veže se na estrogenske receptore i remeti hormonsku ravnotežu.
Ftalati
Ftalati su skupina kemikalija koje se koriste u proizvodnji plastike – dodaju se PVC-u da bi bio fleksibilan – ali nalazimo ih i u kozmetici, parfemima, lakovima za nokte i medicinskim uređajima. Ftalati se u tijelo unose putem hrane i pića iz plastične ambalaže, ali i kroz kožu pri korištenju kozmetičkih proizvoda.
PFAS
Per- i polifluoroalkilne tvari, poznatije pod kraticom PFAS, poznate su kao “vječne kemikalije” jer se ne razgrađuju ni u okolišu ni u tijelu. Koriste se u vatrogasnim pjenama, neprianjajućem posuđu za kuhanje, papiru i premazima za tekstil.
Istraživanja su ih povezala s poremećajima imunološkog sustava, bolestima štitnjače i hormonskim disbalansom.
Pesticidi
Za pesticide, a posebno organoklorne spojeve (skupina kemikalija s klorom u strukturi koja je izrazito otporna na razgradnju i nakuplja se u tkivima), odavno znamo da djeluju kao endokrini disruptori. Najpoznatiji primjer je DDT, pesticid koji je desetljećima bio u širokoj upotrebi prije nego što je zabranjen. Unose se u prehrambeni lanac kroz tretiranu hranu i kontaminiranu vodu.
Dioksini
Dioksini nastaju kao nusprodukti industrijskih procesa poput spaljivanja otpada i bijeljenja papira. Nakupljaju se u masnom tkivu i imaju dug poluživot u tijelu.
Kako endokrini disruptor utječu na naše zdravlje?
Izloženost endokrinim disruptorima, osobito BPA-u, ftalatima i polikloriranim bifenilima, povezuje se s metaboličkim poremećajima, neplodnošću, razvojnim poteškoćama živčanog sustava i hormonski osjetljivim malignim oboljenjima.
Kada je u pitanju reproduktivno zdravlje, istraživanja pokazuju vezu između izloženosti BPA-u i sindroma policističnih jajnika (PCOS) – jednog od najčešćih hormonskih poremećaja u žena reproduktivne dobi. Ftalati su povezani s poremećajima menstrualnog ciklusa i smanjenom plodnošću, a u muškaraca s nižom kvalitetom sperme.
Studija koja je analizirala velik uzorak trudnoća u SAD-u utvrdila je da je izloženost određenim ftalatima bila povezana s kraćim trajanjem trudnoće i povećanim rizikom od prijevremenog poroda. Isto istraživanje zabilježilo je vezu između izloženosti PFAS-u kod djece i smanjenog imunološkog odgovora na cjepiva.
Na metaboličkoj razini, BPA, ftalati i poliklorirani bifenili lipofilni su spojevi koji se nakupljaju u masnom tkivu i povezuju se s ranim nastupom pretilosti, dijabetesa i metaboličkog sindroma.
Tko je u povećanom riziku?
Fetusi i mala djeca su najosjetljiviji na endokrine disruptor i to zato što su im hormonski sustavi još uvijek u razvoju, a čak i kratkotrajna izloženost u kritičnim periodima razvoja mogu ostaviti dugoročne posljedice. Izloženost endokrinim disruptorima tijekom fetalnog razvoja može poremetiti sintezu hormona i metabolizam na načine koji se očituju tek godinama kasnije.
Također, trudnice su posebno ugrožena skupina zbog prijenosa kemikalija na fetus kroz posteljicu, a žene u reproduktivnoj dobi posebno su izložene riziku od hormonskih poremećaja i poremećaja plodnosti.
Djeca su dodatno izložena kroz igračke, tekstil i prehrambene proizvode namijenjene upravo njima.
Kako smanjiti izloženost endokrinim disruptorima?
Nažalost, nije realno da ćemo u potpunosti uspjeti izbjeći endokrine disruptore u svakodnevnom životu, no uvođenjem nekim malih i jednostavnih promjena moguće je značajno smanjiti svoju izloženost.
- Izbjegavati zagrijavanje hrane u plastičnim posudama, zamjena plastičnih boca staklenim ili nehrđajućim čeličnim, biranje svježe ili zamrznute hrane umjesto konzervirane kad god je moguće.
- Čitanjem sastojaka i izbjegavanjem proizvoda koji sadrže ftalate i parfeme na bazi sintetskih kemikalija značajno možemo smanjiti izloženost. Postoji sve više (besplatnih) aplikacija i baza podataka koje ocjenjuju sigurnost kozmetičkih proizvoda.
- Zamjena oštećenog neprianjajućeg posuđa alternativnim opcijama – kad se premaz počne ljuštiti, PFAS se otpuštaju u hranu. Keramika, nehrđajući čelik ili lijevano željezo sigurnije su alternative.
- Izbjegavanje tekstila s kemijskim premazima i biranje prirodnih materijala.
- Redovito prozračivanje prostorija – kućna prašina može sadržavati endokrine disruptore iz namještaja i elektronike.
- Temeljito pranje voća i povrća, kao i guljenje kore smanjuje izloženost pesticidima.
