U našoj krvi postoji molekula koja može višestruko povećati rizik od srčanog udara i moždanog udara - a nije dio standardnih laboratorijskih pretraga. U pitanju je lipoprotein(a), skraćeno Lp(a), za koji se procjenjuje se da ga u krvi svake pete osobe ima u rizičnim količinama.
Lipoprotein(a) nije neka novost u kardiologiji – za njega znamo već desetljećima – međutim tek su ga u posljednjih nekoliko godina europske kardiološke smjernice jasno svrstale u neovisni čimbenik kardiovaskularnog rizika te preporučile mjerenje barem jednom u životu za sve odrasle.
U Hrvatskoj testiranje Lp(a) još nije postalo dio rutinske prakse pa brojni koji bi mogli imati koristi od te informacije još uvijek njome ne raspolažu.
Što je Lp(a)?
Lipoprotein(a) ili Lp(a) je posebna vrsta lipoproteinske čestice, nešto kao LDL kolesterol s dodatnom proteinskom omotačem koji mu daje jedinstvena, posebno opasna svojstva.
Ključna razlika između LDL kolesterola i lipoproteina(a) je da su razine Lp(a) gotovo isključivo rezultat genetike – ni prehrana, ni tjelovježba, a niti većina lijekova ne mijenjaju ih značajno. Upravo zato nema ga smisla mjeriti više od jednom u životu. I nažalost, ta jednom izmjerena vrijednost daje informaciju o doživotnom riziku.
Zašto je lipoprotein(a) opasan?
Ključna je činjenica da Lp(a) nije samo pokazatelj koji se pojavljuje uz bolest, nego je jedan od uzroka bolesti. To znači da povišeni Lp(a) neovisno o svemu ostalome povećava rizik od pojedinih oboljenja, čak i kad su sve ostale vrijednosti uredne.
- Ateroskleroza: Lp(a) ubrzava nakupljanje plaka u krvnim žilama neovisno o razini LDL kolesterola, a rizik ostaje povišen čak i kod osoba s optimalnim LDL kolesterolom.
- Kalcificirajuća aortna stenoza: Lp(a) je jedan od rijetkih identificiranih uzročnih čimbenika ove bolesti srčanog zaliska, posebno kod mlađih bolesnika.
- Tromboza: Lp(a) strukturno nalikuje proteinu koji razgrađuje krvne ugruške i time ometa razgradnju, povećavajući trombotski rizik.
- Rezidualni kardiovaskularni rizik: osobe koje uzimaju statine i imaju uredan LDL, ali i dalje doživljavaju kardiovaskularne događaje, često imaju povišen Lp(a) koji objašnjava taj rizik.
Tko bi trebao izmjeriti Lp(a)?
Europske smjernice (ESC/EAS) preporučuju mjerenje barem jednom u životu za sve odrasle, a posebno za osobe koje se pronalaze u nekoj od navedenih skupina:
- Obiteljska anamneza preuranjene kardiovaskularne bolesti – Srčani ili moždani udar kod krvnih srodnika prvog stupnja (roditelji i djeca) prije 55. godine za muškarce ili 65. godine za žene.
- Anamneza preuranjene kardiovaskularne bolesti bez jasnih konvencionalnih čimbenika rizika.
- Obiteljska hiperkolesterolemija (FH) – svi pacijenti s FH trebaju imati izmjeren Lp(a).
- Ponavljajući kardiovaskularni događaji unatoč optimalnoj terapiji – lijekovi za snižavanje kolesterola na maksimalnoj dozi, a kardiovaskularni događaji se ponavljaju.
- Granični kardiovaskularni rizik – kada je pacijent između kategorija rizika.
- Kalcificirajuća aortna stenoza (suženje aortnog zaliska uzrokovano nakupljanjem kalcija), posebno u mlađih bolesnika.
- Ponavljani moždani udari nepoznatog uzroka, posebno kod mlađih osoba.
Kako se tretira povišeni Lp(a)?
Trenutačno u standardnoj praksi nema specifičnog lijeka koji ciljano snižava povišeni Lp(a), ali klinička ispitivanja ubrzano napreduj.
U završnim fazama ispitivanja je nekolicina lijekova; pelacarsen koji ciljano snižava Lp(a) za 35 do 80 posto te lijekovi olpasiran i lepodisiran.
Važno je imati na umu da činjenica da još uvijek ne postoji specifična terapija ne znači da je znanje o postojanju rizika beskorisno, upravo suprotno. Ta informacija osobama s povišenim Lp(a) daje dodatan argument za agresivniji pristup kontroliranju svih ostalih čimbenika kardiovaskularnog rizika na koje se može utjecati: LDL kolesterolu, krvnom tlaku, šećeru u krvi, tjelesnoj aktivnosti i pušenju.
Testiranje Lp(a) u Hrvatskoj
Testiranje Lipoproteina(a) u Hrvatskoj još nije dio rutinskih pretraga niti je standardno obuhvaćeno lipidogramom. No postoji konsenzus, koji je nastao kao rezultat suradnje domaćih kardiologa, internista i laboratorijskih medicinara, a koji objedinjuje međunarodne smjernice i daje jasne preporuke za hrvatsku kliničku praksu. I hrvatski zdravstveni djelatnici donijeli su zaključak (objavljen u Liječničkom vjesniku 2024.) da postoji neposredna korist za bolesnike u mjerenju koncentracije Lp(a), čak i ako potpuno učinkovito farmakološko liječenje još nije dostupno, jer mjerenje olakšava bržu i pouzdaniju identifikaciju bolesnika s visokim kardiovaskularnim rizikom.
Pretraga je dostupna – treba je zatražiti od liječnika, posebno ako postoji obiteljska anamneza srčanih bolesti ili ako su već prisutni drugi čimbenici kardiovaskularnog rizika.
