Arterijska hipertenzija: Zašto “tihi ubojica” često nema simptome?

Arterijska hipertenzija, poznata i kao povišeni krvni tlak, jedna je od najčešćih kroničnih bolesti današnjice. Od nje boluje gotovo trećina stanovništva, no mnogi toga nisu ni svjesni dok ne nastupe komplikacije ili se bolest otkrije posve slučajno.

Naime, arterijska hipertenzija često ne uzrokuje nikakve tegobe, a dugoročno povišene vrijednosti tlaka postepeno oštećuju srce, mozak, bubrege, oči i krvne žile. Stoga, ako se ne liječi, može dovesti do ozbiljnih komplikacija kao što su moždani i srčani udar, zatajenje srca te kronična bubrežna bolest. Upravo zato arterijsku hipertenziju nazivaju „tihim ubojicom”.

Dobra je vijest da se hipertenzija može uspješno otkriti, liječiti i držati pod kontrolom, uvjerila nas je doc. dr. sc. Ljiljana Fodor Đurić, prim. dr. med. iz Poliklinike Fodor Medical Group. Primarijus dr. Fodor Đurić specijalistica je interne medicine sa subspecijalizacijom iz nefrologije. Njezino je uže područje djelovanja upravo arterijska i renovaskularna hipertenzija te smo potražili njezine stručne savjete o visokom tlaku.

Tko ima povećani rizik od arterijske hipertenzije?

Procjenjuje se da povišen krvni tlak ima gotovo svaka treća odrasla osoba, a nakon 60. godine više od polovice populacije.

Rizični čimbenici za razvoj arterijske hipertenzije uključuju:

• obiteljsku sklonost (genetiku),
• stariju životnu dob,
• prekomjernu tjelesnu težinu,
• osobe s masnom jetrom i metaboličkim sindromom,
• manjak tjelesne aktivnosti,
• pretjeran unos soli,
• pušenje,
• alkohol,
• kronični stres,
• šećernu bolest i povišene masnoće u krvi,
• kronične bolesti bubrega.

“Hipertenzija se sve češće dijagnosticira i kod mlađih osoba, osobito zbog sjedilačkog načina života, pretilosti i stresa. Niste premladi da pijete lijekove za tlak.”, ističe dr. Fodor Đurić. 

Kod mladih bolesnika, naglašava, uvijek je važno provjeriti postoji li sekundarni uzrok hipertenzije, primjerice bolest bubrega, hormonalni poremećaj ili fibromuskularna displazija (suženje bubrežnih krvnih žila kojem nije uzrok ateroskleroza).

Općenito je dobro znati da praćenje tlaka kod kuće i 24-satni Holter tlaka pokazuju da dnevni tlak često oscilira, a noćni tlak može biti značajan pokazatelj rizika.

Kako se pravilno mjeri krvni tlak?

Važne napomene prije mjerenja:

• Mirujte najmanje pet minuta, nemojte piti kavu, niti pušiti.
• Budite sigurni da manžeta (mali pojas tlakomjera koji se stavlja na ruku iznad lakta) odgovara opsegu vaše nadlaktice.
• Manžeta se postavlja oko dva do tri centimetra iznad lakta.

Upute za mjerenje:

• Sjedite u udobnom položaju, naslonjeni, s obje noge na podu.
• Ruku na kojoj je orukvica tlakomjera držite u visini srca.
• Preporučuju se dva do tri mjerenja s pauzama od jedne do dvije minute te izračunajte prosječnu vrijednost za donji i gornji tlak (npr. mjerili ste dva puta. Prvi puta gornji tlak vam je bio 135, a drugi puta 138 – zbrojite te dvije vrijednosti, podijelite s dva i dobit ćete prosjek za gornji tlak).

Kod kuće se tlak može mjeriti ujutro i navečer, a 24-satno mjerenje (holter tlaka) daje najbolju procjenu dnevnih i noćnih vrijednosti.

Utvrdite li kućnim mjerenjem da su vam vrijednosti krvnog tlaka povišene, svakako se javite obiteljskom liječniku za savjet. 

“Budući da je specijalistički pregled neophodan za postavljanje konačne dijagnoze i liječenje hipertenzije, dobro je znati da kardiolog nije prvi kojemu se trebate javiti. Liječenje arterijske hipertenzije u nadležnosti je specijalista nefrologa hipertenziologa”, istaknula je Fodor Đurić.

Liječenje arterijske hipertenzije

Liječenje arterijske hipertenzije se temelji na dva ključna pristupa:

• promjena životnog stila – kod mnogih bolesnika ovo je prvi i najvažniji korak,
• propisivanje lijekova za snižavanje tlaka.

Danas postoje vrlo učinkoviti lijekovi, pa se kod većine pacijenata može postići dugoročno stabilan i dobro kontroliran krvni tlak. No treba znati da se hipertenzija ne liječi povremeno, već se terapija mora uzimati redovito, prema preporuci liječnika.

Lijekovi se biraju prema dobi pacijenta, drugim bolestima i individualnim potrebama iz sljedećih skupina lijekova:

• ACE-inhibitori – često kod dijabetesa ili bubrežnih bolesti
• Angiotenzin II blokatori – alternativa ACE-inhibitorima
• Diuretici – smanjuju volumen krvi i tlak, često u kombinaciji
• Beta-blokatori – pogodni kod srčanih problema ili aritmija
• Dihidropiridinski blokatori kalcija – smanjuju periferni otpor i često se kombiniraju s drugim lijekovima
• Alfa-blokatori i kombinacije lijekova – rjeđe se primjenjuju kod rezistentne hipertenzije ili specifičnih indikacija.

Kod većine pacijenata tlak bolje reagira na kombinacije lijekova nego na monoterapiju, odnosno na uzimanje samo jednog lijeka.

Očekivani učinci terapije

Za većinu liječenih bolesnika cilj je postići vrijednost ispod 130/80 mmHg, ako se ona dobro podnosi, uz individualnu prilagodbu ovisno o dobi i pridruženim bolestima.

Postizanje optimalnog tlaka najčešće zahtijeva četiri do šest tjedana uz praćenje i titraciju terapije. Titracija se radi postepeno: prvo se povećava doza jednog lijeka do maksimalne preporučene ili dok se ne pojave nuspojave. Ako tlak nije zadovoljavajući, dodaje se drugi lijek iz druge skupine.

Rezultati rijetko budu optimalni odmah, posebno kod starijih pacijenata ili onih s dugotrajnom hipertenzijom. Kombinacije lijekova često se prilagođavaju nekoliko mjeseci dok se ne postigne stabilna kontrola.

Komplikacije neliječene hipertenzije

Neliječena hipertenzija povećava rizik od ozbiljnih komplikacija:

• moždanog udara,
• srčanog infarkta,
• zatajenja srca,
• kronične bubrežne bolesti,
• oštećenja vida,
• bolesti perifernih arterija.

Stoga su rana dijagnoza i pravilno liječenje od presudne važnosti.

Prevencija arterijske hipertenzije

Arterijska hipertenzija jedna je od bolesti koje se u velikoj mjeri mogu spriječiti. Čak i relativno malo sniženje sistoličkog tlaka, primjerice za 10 mmHg, značajno smanjuje rizik od ozbiljnih kardiovaskularnih događaja. Redovito praćenje tlaka i prilagodba terapije smanjuju rizik od komplikacija za 30 do 40%.

Vodite računa o težini, prehrani, unosu soli i tjelovježbi.

Dakle, osnovne mjere prevencije uključuju:

• smanjenje unosa soli,
• održavanje zdrave tjelesne težine,
• redovitu fizičku aktivnost,
• prehranu bogatu voćem i povrćem,
• prestanak pušenja,
• umjeren unos alkohola,
• kontrolu stresa.

Čak i kod osoba s genetskom predispozicijom, zdrav način života može značajno odgoditi pojavu arterijske hipertenzije ili ublažiti njezin tijek.

Najčešća pitanja pacijenta

Kako mogu imati visoki tlak kad se osjećam dobro?

Hipertenzija u većini slučajeva ne uzrokuje tegobe i bolesnici se često osjećaju potpuno normalno, iako je tlak povišen. Zato je redovito mjerenje tlaka iznimno važno, čak i kada nema simptoma.

Je li tlak 140/90 zaista opasan?

Takve vrijednosti nisu bezazlene jer predstavljaju trajno opterećenje krvnih žila i povećavaju rizik za srčani i moždani udar. Hipertenzija nije samo broj na tlakomjeru, nego stanje koje dugoročno određuje ukupni kardiovaskularni rizik osobe.

Moraju li se lijekovi uzimati cijeli život?

U većini slučajeva, hipertenzija je kronična bolest i terapija je dugotrajna. Lijekovi ne uklanjaju uzrok, ali učinkovito reguliraju tlak i sprječavaju komplikacije. Kod nekih bolesnika promjene životnih navika mogu omogućiti smanjenje terapije, ali prekid lijekova bez liječničkog nadzora se ne preporučuje.

Je li stres povezan s hipertenzijom?

Stres može povisiti tlak privremeno, ali kod mnogih osoba dugoročno doprinosi razvoju trajne hipertenzije, osobito u kombinaciji s genetskom sklonošću, prekomjernom tjelesnom težinom i nedostatkom kretanja.

Koliko često moram mjeriti krvni tlak?

Kod stabilno reguliranih bolesnika dovoljno je nekoliko mjerenja tjedno, dok se kod promjene terapije ili nestabilnih vrijednosti preporučuje češće mjerenje, primjerice ujutro i navečer tijekom nekoliko dana. U takvim situacijama posebno je korisno 24-satno ambulantno mjerenje tlaka (KMAT), koje daje najtočniju procjenu dnevnih i noćnih vrijednosti.