U slučaju nenamjernog unosa kemijskih korozivnih sredstava poput kiseline ili lužine u probavni sustav, doći će, među ostalim, do akutnog korozivnog oštećenja jednjaka, upalnog i nekrotičnog oštećenja sluznice jednjaka i drugih dijelova probavnog trakta. Opisane ozlijede po život su opasne za osobu koja se s njima suočava.

Intenzitet oštećenja ovisi o količini i koncentraciji progutane tvari, a varira od sasvim laganih oštećenja do ozljeda opasnih po život. U slučaju unosa velike količine opasne supstancije u organizam, perforacija odnosno bušenje jednjaka je vrlo izvjesno, a smrtnost visoka - vjerojatnost za fatalni ishod je čak 66.7%. 

Koji su simptomi teškog oštećenja i nekroze jednjaka?

Osnovni znakovi da je došlo do teškog oštećenja jednjaka su:

• Otežano i teško gutanje

• Povraćanje krvi

• Otežano disanje

• Intenzivna bol iza prsne kosti

• Refluks velikih količina sluzi u usnu šupljinu

• Oštećenja usne šupljine popraćeno pečenjem, bolovima i oteknućem glotisa (organa za stvaranje glasa omeđenog glasnicama i grkljanskom sluznicom) i supraglotične regije koja ometa normalno disanje.

Ako nakon unosa opasne tvari u organizam nema kliničkih i radioloških znakova perforacije jednjaka (izvodi se CT i pasaža odnosno rendgenski pregled jednjaka), izuzetno je važno u prvih 24 do 48 sati učiniti gastroskopiju i procijeniti stupanj oštećenja jednjaka prema općeprihvaćenom smjernicama i odrediti način liječenja i praćenja bolesnika.

Kako se liječi akutno oštećenje jednjaka? 

Jednjak je cijev dužine 25 cm koja služi da se hrana, tekućine i lijekovi transportiraju od usta do želuca i drugih dijelova probavnog trakta radi potrebnog energetskog iskorištavanja, ako su hrana i piće u pitanju, ili apsorpcije tvari ako govorimo o lijekovima.

Stijenka jednjaka je drugačije strukture nego ostatak probavnog trakta pa ako dođe do perforacije, kako bi se spriječila teška infekcija i druge posljedice, bolesnika je odmah potrebno uputiti na kirurgiju kako bi se zbrinula ozlijeda, odnosno otvor jednjaka prema medijastinumu, prostoru između lijevog i desnog plućnog krila, koji se prostire sprijeda do prsne kosti, a straga do kralježnice.

Važno je napomenuti da kod liječenja korozivnog oštećenja jednjaka nema kauzalne terapije, to jest, uzrok ozlijede je nemoguće otkloniti nego se provode tek potporne mjere. Uz pomoć kortikosteroida, antibiotika i nadoknadom tekućine pokušavaju se suzbiti "simptomi" i tako ograničiti širenje upale i nekroze jednjaka. Prvi i osnovni cilj je osiguravanje normalne funkcije dišnih puteva.  

Što učiniti ako dođe do gutanja kiseline ili lužine?

Iako je prvi instinkt u sebe unijeti mlijeko ili vodu, odnosno slabu kiselinu ili lužinu, s idejom pružanja olakšanja, to se nikako ne preporučuje. One, naime, mogu dodatno pogoršati stanje zbog povraćanja tekućine na usta pomješane s korozivnim sredstvom pa i do egzotermne reakcije - kojom se oslobađa toplina - a koja može dodatno termalno oštetiti sluznicu jednjaka.  

U slučaju sumnje na gutanje opasne substance, bez odlaganja potražite liječničku pomoć.

Koje su posljedice akutnog korozivnog oštećenja jednjaka?

Pored velike neposredne opasnosti po život, gutanjem kemijskih korozivnih sredstava poput kiseline ili lužine nastaju ozlijede koje uzrokuju trajni invaliditet bolesnika koji su ih progutali i kronične posljedice s kojima se moraju nositi do kraja života.

Promjena strukture jednjaka uzrokuje poteškoće u prolasku hrane i tekućine kroz jednjak, a pogotovo kada se šupljina jednjaka smanji na manje od 10 milimetara što se, kada su teška trovanja u pitanju, događa u čak 72.6% slučajeva. Takve su promjene u strukturi jednjaka nažalost nepovratne jer se normalno, elastično tkivo zamjenjuje manje vrijednim, nekavalitetnim fibroznim vezivom (ožiljkastim tkivom) koje nema jednaku funkciju.

Ovakve posljedice značajno remete sposobnost spontanog pokretanja (motilitet) i funkciju jednjaka. U takvim se slučajevima jednjak sanira endoskopskim (balon dilatacija, bužiri) ili kirurškim metodama koje će bolesnicima omogućiti kvalitetniji život i normalnu prehranu.

Dakle, nakon unošenja korozivnih sredstava u organizam radi se o vrlo teškom i po život opasnom stanju s visokom smrtnošću i kroničnim posljedicama koje prate bolesnike cijeli život, a koje zahtjeva brzo i promptno liječenje odnosno reakciju zajednice obzirom na uzrok nastanka.