Za razliku od brojnih drugih bolesti, Parkinsonova se rijetko dovodi u vezu s načinom života, većina je doživljava kao genetsku, nepredvidivu bolest, kao nešto što se "jednostavno dogodi". Međutim, malo tko zna da postoji faktor rizika koji pogađa gotovo četvrtinu odrasle populacije - a koji je direktno vezan uz naš lifestyle.
Istraživanje objavljeno u časopisu Neurology, a u sklopu kojeg je praćeno više od 460 tisuća odraslih, pokazalo je da osobe s metaboličkim sindromom imaju oko 40 posto viši rizik od razvoja Parkinsonove bolesti u usporedbi s onima koji ga nemaju. Metabolički sindrom pritom nije rijetka dijagnoza – procjenjuje se da ga ima svaka četvrta odrasla osoba na svijetu, a većina ih toga nije ni svjesna.
Što je metabolički sindrom?
Metabolički sindrom nije jedna bolest nego skup stanja koja se javljaju zajedno i “zajedničkim snagama” povećavaju rizik od kardiovaskularnih bolesti, dijabetesa tipa 2 i, kako se ispostavlja, neurodegenerativnih bolesti.
Dijagnoza metaboličkog sindroma postavlja se kad su prisutna tri ili više od sljedećih pet kriterija:
- povišen krvni tlak,
- povišena razina šećera u krvi natašte,
- povišene trigliceride,
- snižen HDL kolesterol,
- abdominalna pretilost.
Svaki od tih kriterija sam po sebi nosi određeni rizik. Zajedno, međusobno se pojačavaju i stvaraju metaboličko okruženje koje, kako sve više istraživanja potvrđuje, negativno utječe i na mozak.
Što je Parkinsonova bolest?
Parkinsonova bolest druga je najčešća neurodegenerativna bolest na svijetu, odmah nakon Alzheimerove. Nastaje zbog postupnog odumiranja dopaminskih neurona u substantia nigri, maloj strukturi smještenoj u unutrašnjosti mozga koja upravlja koordinacijom pokreta što dovodi do karakterističnih simptoma: tremora, ukočenosti, usporenih pokreta i problema s ravnotežom.
No Parkinsonova bolest nije samo bolest kretanja. Ona zahvaća i autonomni živčani sustav, utječe na san, raspoloženje i kognitivne funkcije, a simptomi se često razvijaju godinama ili desetljećima prije nego što postanu vidljivi. To znači da prozor za prevenciju – ili barem odlaganje bolesti – ipak postoji, i da je veći nego što se dosad mislilo.
Što je otkrilo istraživanje?
Studija objavljena 2024. u časopisu Neurology pod nazivom “Metabolic Syndrome and Risk of Parkinson Disease” (hrv. “Metabolički sindrom i rizik od Parkinsonove bolesti”) pratila je 462 890 odraslih i ispitivala vezu između metaboličkog sindroma i kasnijeg razvoja Parkinsonove bolesti. Rezultati su bili jasni: osobe s metaboličkim sindromom imale su oko 40 posto viši rizik od razvoja Parkinsonove bolesti u usporedbi s onima bez tog stanja.
No, najvažniji nalaz ovog istraživanja nije sama razlika u riziku, nego utjecaj ozbiljnosti stanja na razinu rizika. Naime, što su ispitanici imali više komponenti metaboličkog sindroma, to je rizik bio veći, odnosno, svaki dodatni ispunjeni kriterij predstavlja dodatni teret za zdravlje mozga.
Zašto metabolički sindrom utječe na mozak?
Zašto metabolički sindrom zapravo utječe na zdravlje mozga još uvijek nije do kraja razjašnjeno, no dosadašnja saznanja nude nekoliko objašnjenja.
Jedan od ključnih igrača je kronična upala. Metabolički sindrom, a posebno abdominalna pretilost, potiče kroničnu upalu niskog stupnja koja zahvaća cijelo tijelo, uključujući mozak. Upala ubrzava propadanje neurona i može potaknuti ili ubrzati neurodegenerativne procese.
Također, inzulinska rezistencija – stanje u kojem stanice ne reagiraju dobro na inzulin, a koje je gotovo uvijek prisutno u metaboličkom sindromu – direktno utječe na mozak. Mozak troši oko 20 posto ukupne energije tijela i za to mu je potreban uredan dotok glukoze – proces koji regulira upravo inzulin. Kad stanice postanu otporne na inzulin, taj dotok energije postaje nestabilan, neuroni su pod stresom, a mozak odgovara upalnim reakcijama koje dugoročno oštećuju živčano tkivo.
Oksidativni stres, neravnoteža između slobodnih radikala i antioksidansa u tijelu, posebno je štetan za dopaminske neurone – upravo one koji odumiru u Parkinsonovoj bolesti.
Što možeš učiniti?
Dobra vijest je da je metabolički sindrom, koji je osim za razvoj Parkinsonove bolesti rizični faktor i za nastanak niza drugih stanja, modificirajući faktor rizika – što znači da se može kontrolirati.
Za razliku od genetike, metabolički sindrom u velikoj mjeri ovisi o našim životnim navikama. Na svaku od njegovih komponenti – krvni tlak, šećer u krvi, trigliceride, HDL, opseg struka – može se povoljno utjecati kombinacijom prehrane, tjelesne aktivnosti i, gdje je potrebno, farmakološke terapije.
Protuupalna prehrana bogata vlaknima, masnom ribom i povrćem smanjuje upalni teret i poboljšava metaboličke parametre. Redovita aerobna tjelovježba i trening snage povećavaju inzulinsku osjetljivost i direktno štite mozak. Tjelovježba potiče lučenje BDNF-a (eng. Brain-Derived Neurotrophic Factor) odnosno moždanog neurotrofičnog faktora – proteina koji mozak koristi za rast novih neurona, jačanje veza između njih i zaštitu postojećih od propadanja. Pojednostavljeno – tjelovježba doslovno hrani mozak.
Također, ako postoji sumnja na metabolički sindrom ili ako su neki od navedenih parametara na rubu referentnih vrijednosti valja razgovarati s liječnikom o procjeni i, po potrebi, intervenciji.
