GLP-1 agonisti spadaju među najučinkovitije lijekove za liječenje pretilosti - ali sama terapija nije dovoljna za postizanje željene tjelesne mase, a da se pritom sačuva zdravlje. Način prehrane uz terapiju GLP-1 agonistima jednako je važan kao i sam lijek, i upravo tu mnogi pacijenti griješe.
Pravilna prehrana uz GLP-1 nije restriktivna dijeta nego pametan odabir namirnica koji terapiji daje pravu podlogu da djeluje. S obzirom na to da je glad smanjena, baš kao i porcije koje pacijenti na terapiji jedu, tijelo se suočava s potpuno novim rizikom – malnutricijom i gubitkom mišićne mase. U takvim uvjetima odabir pravih namirnica postaje važniji nego ikad.
O tome što jesti, koliko, kako pokriti nutritivne potrebe kad apetit gotovo nestane – i kako zaštititi mišićnu masu dok se kilogrami tope – razgovarali smo s Katarinom Robić, mag. nutricionizma iz Poliklinike Aviva, koja u svakodnevnoj praksi prati pacijente na GLP-1 terapiji.
Manji, ali ne i siromašniji tanjur
Osnovna logika prehrane uz GLP-1 terapiju nije drugačija od pravilne prehrane općenito – polovinu tanjura trebalo bi činiti voće i povrće, četvrtinu proteini i četvrtinu cjelovite žitarice – no u uvjetima smanjenog apetita svaki zalogaj mora biti maksimalno “optimiziran”. Kad je obrok veličine šake, ne postoji prostor za prazne kalorije.
“Prehrana bi trebala biti visoke nutritivne gustoće, a niske energetske vrijednosti.” objašnjava Robić te posebno naglašava važnost adekvatnog unosa proteina. Svaki obrok, pa čak i jako malen, trebao bi sadržavati 20 do 30 grama proteina iz kvalitetnih izvora – ribe, jaja, mahunarki, nemasnih mliječnih proizvoda ili bijelog mesa.
Ako apetit toliko padne da puniji obrok jednostavno nije moguć, nutricionistica preporučuje jednostavne, ali hranjive alternative kao što su jogurt, sir, jaje, juha, manja porcija salate uz izvor proteina.
Češći, manji obroci mogu pomoći kad glad gotovo potpuno nestane.
Zašto su proteini toliko važni – i koliko ih treba unositi?
Jedan od manje očekivanih rizika GLP-1 terapije nije nedostatak nutrijenata, nego gubitak mišićne mase. Kad tijelo dobiva manje kalorija i preskače obroke, uz masnoću gubi i mišiće što dugoročno usporava metabolizam i smanjuje snagu.
“Adekvatan unos proteina i program vježbi snage uz aerobnu aktivnost ključni su za očuvanje mišića i kostiju tijekom GLP-1 terapije,” kaže mag. Robić te dodaje kako preporučena količina iznosi 1.2 do 1.5 grama proteina po kilogramu ciljane tjelesne mase dnevno, što za prosječnu osobu znači otprilike 80 do 120 grama proteina na dan.
Kad je apetit smanjen i krutih obroka nema dovoljno, u igru ulaze proteinski napici, odnosno izolat proteina sirutke ili biljni proteini s najmanje 20 grama proteina po porciji.
Koju hranu izbjegavati na GLP-1 terapiji?
GLP-1 agonisti usporavaju pražnjenje želuca, što znači da određene namirnice mogu pojačati neugodne simptome ili jednostavno ne odgovaraju tijelu koje radi usporeno.
Na popisu namirnica koje treba ograničiti ili u potpunosti izbjeći su:
- prerađena hrana,
- pržena i masna jela,
- fast food,
- slastice i gotovi umaci,
- crveno meso i mesne prerađevine,
- zaslađeni napitci,
- punomasni mliječni proizvodi,
- tvrdi dimljeni sirevi.
Kada se konzumiraju uz lijekove, ove namirnice nerijetko pojačavaju mučninu ili žgaravicu, česte nuspojave terapije GLP-1 agonistima.
Što pomaže kod mučnine, a što je pogoršava?
Mučnina je najčešća nuspojava GLP-1 agonista, posebno na početku terapije ili pri povećanju doze.
Kako bi se ublažila, nutricionistica Robić preporučuje konzumirati namirnice koje ublažava mučninu nakon primjene lijeka – kao što su krekeri, jabuka, menta ili čaj od đumbira – te izbjegavati unos tekućine tijekom samog obroka. Preporučuje se piti 30 do 60 minuta prije ili nakon jela.
Dodaje i da mučninu pogoršavaju masna i pržena hrana, slastice, intenzivni mirisi, začini i konzervirana hrana. Budući da okidači variraju od osobe do osobe, Robić preporučuje vođenje kratkog dnevnika prehrane – da bi se uočilo koja hrana ili koje vrijeme konzumacije pogoršava stanje.
Vitamini, minerali i suplementacija
Manji unos hrane nosi rizik od nutritivnih deficita, i to onih koji se ne vide odmah. Kritični nutrijenti za koje je zabilježen značajan nedostatak uz GLP-1 terapiju su vitamini A, C, D, E, K, B12, folat i kolin, te minerali kalcij, magnezij, željezo i cink. Kod žena, ovisno o dobi i zdravstvenom stanju, deficiti željeza, kalcija i vitamina D zahtijevaju posebnu pažnju.
“Svaki pacijent zahtijeva individualni plan nadoknade mikronutrijenata,” naglašava Robić te dodaje da se suplementacija najčešće preporučuje kad prehrana ne uključuje barem dvije do tri porcije voća i povrća dnevno, pri kroničnom umoru ili grčevima ili kod nedovoljnog unosa proteina ili vlakana. Mnogim osobama može koristiti primjena multivitaminskog pripravka te dodatak vitamina D, magnezija i sastojaka koji uravnotežuju sastav crijevne mikrobiote, zaključuje nutricionistica.
Hidracija i alkohol
Unos tekućine uz GLP-1 terapiju posebno je važan jer smanjeni apetit često povlači i smanjenu žeđ, a dehidracija može pojačati mučninu. Preporuka je unositi minimalno dvije, a idealno dvije do tri litre tekućine dnevno – prednost treba dati vodi te u prehranu uključiti namirnice bogate vodom poput krastavca, lubenice i juhe.
Alkohol je nešto kompliciranija priča. Mnogi pacijenti na terapiji sami prijavljuju smanjenu želju za alkoholom, a pojedina istraživanja sugeriraju potencijalno zaštitni učinak lijeka na jetru, no tu je temu potrebno dodatno istražiti.
“Važno je napomenuti da GLP-1 agonisti usporavaju metabolizam alkohola, što može rezultirati višim razinama alkohola u krvi nego što bi inače bile”, govori mag. Robić. Konzumacija bi trebala biti vrlo umjerena, a pitanje alkohola svakako vrijedi razjasniti s liječnikom koji vodi terapiju.
Što kada prekinem terapiju?
Nakon prestanka uzimanja terapije slijedi osjetljivo prijelazno razdoblje u kojem se tijelo prilagođava na brže pražnjenje želuca i povratak neurobioloških signala gladi. Kako bi se spriječio povrat tjelesne mase, potrebno je postupno povećavati kalorijski unos, no Robić upozorava da ne postoji univerzalni protokol – svaka osoba zahtijeva individualni pristup i praćenje.
“Često se kao ključ uspjeha navode unos od 1.2 do 1.6 grama proteina po kilogramu tjelesne mase radi očuvanja mišića, strukturirani i nutritivno izbalansirani obroci, redovita tjelesna aktivnost i, kada je potrebno, psihološka podrška za prepoznavanje emocionalnih okidača za prejedanje. Cilj nije vratiti se na stare prehrambene navike, nego se pridržavati pravilne prehrane uz novu razinu energijskog održavanja koja odgovara novoj, nižoj tjelesnoj masi.” zaključuje Katarina Robić.
Ako ne znaš odakle krenuti, kreni s dijagnostikom
Ambulanta za metabolički balans u Poliklinici Aviva idealan je prvi korak prije odabira programa mršavljenja. Naruči se kroz Meddox, odaberi željeni paket s uključenom terapijom po potrebi i gratis konzultacijama nutricionista samo za narudžbe kroz Meddox.
