Gotovo svaki lijek koji uzmemo prolazi kroz jetru prije nego počne djelovati, pa dugotrajna terapija - čak i onim lijekovima koje uzimamo po receptu i s dobrim razlogom - s vremenom može postati dodatno opterećenje za taj organ.
Pregled sadržaja:
Prva dobra vijest je da je taj rizik u velikoj većini slučajeva predvidiv i da je, ako znamo na što moramo obratiti pozornost, njime moguće upravljati. Druga je činjenica da jetra velike većine pacijenata takva opterećenja podnosi bez većih problema.
Što je metabolizam prvog prolaska?
Kada progutamo tabletu, ona prolazi kroz probavni sustav i krvotokom stiže do jetre prije nego dospije bilo gdje drugdje u tijelu. Taj proces nazivamo metabolizam prvog prolaska. Jetra tada, uz pomoć skupine enzima poznatih kao citokrom P450 (CYP), razgrađuje lijek na oblike koje tijelo može iskoristiti ili izlučiti. Ti enzimi sudjeluju u razgradnji većine lijekova koji se danas koriste u kliničkoj praksi.
Jetra, dakle, odrađuje najveći dio “birokratskog” posla za svaki lijek koji uzmemo, a taj posao – ako je riječ o dugotrajnoj terapiji – traje danima, tjednima ili godinama.
Grejp i lijekovi – kada treba biti na oprezu?
Grejp i sok od grejpa sadrže spojeve koji blokiraju rad enzima CYP3A4 u probavnom sustavu, pa se lijekovi koje bi ti enzimi trebali razgraditi zadržavaju u krvi u većoj koncentraciji nego što je predviđeno – a time se pojačava i njihovo djelovanje, pa i nuspojave. Učinak je pritom individualan i ovisi o tome koliko aktivnih enzima netko ima, pa reakcija na isti lijek i istu količinu grejpa varira od osobe do osobe.
Gospina trava i lijekovi
Dok grejp usporava razgradnju lijekova, gospina trava (kantarion) djeluje suprotno. Ona ubrzava rad enzima CYP3A4, pa se lijekovi razgrađuju brže nego što bi trebali, a njihova razina u krvi padne ispod djelotvorne. Ovo je osobito rizično kod kontracepcijskih pilula, nekih antidepresiva, imunosupresiva nakon transplantacije i lijekova protiv zgrušavanja krvi.
Kako lijekovi opterećuju jetru?
Lijekovi jetru mogu opteretiti na dva različita načina: neki izravno oštećuju jetrene stanice, drugi ometaju protok žuči kroz jetru.
- Paracetamol je primjer prvog, predvidivog obrasca – u uobičajenoj dozi ga tijelo razgradi bez problema, no kod predoziranja nastaje toksični spoj koji izravno uništava jetrene stanice. U SAD-u je paracetamol vodeći uzrok akutnog zatajenja jetre, dijelom i zato što se ondje prodaje u velikim pakiranjima bez recepta. U Europi je taj rizik manji – manja, regulirana pakiranja mjerljivo su smanjila broj teških predoziranja.
- Amoksicilin s klavulanskom kiselinom, jedan od najčešće propisivanih antibiotika, primjer je drugog, nepredvidivog obrasca – reakcija ne ovisi o dozi, nego o tome hoće li nečiji imunološki sustav lijek pogrešno prepoznao kao prijetnju. Javlja se rijetko, otprilike kod jednog na dvije tisuće ljudi, ali je upravo zbog toga koliko se često propisuje – danas najčešći uzrok reakcije jetre na lijek.
Koji lijekovi mogu opteretiti jetru kod dugotrajne uporabe?
Osim paracetamola i antibiotika, jetru kod dugotrajne uporabe mogu opteretiti i sljedeće skupine lijekova:
- Statini (lijekovi za snižavanje kolesterola) – rijetko i samo prolazno povisuju jetrene enzime.
- Metotreksat (lijek koji se koristi kod autoimunih bolesti i u onkologiji) – dugotrajna kumulativna doza može oštetiti jetru.
- Lijekovi za regulaciju srčanog ritma (antiaritmici) – kod dugotrajne primjene mogu opteretiti jetru, pa se nalazi redovito prate.
- Antiepileptici (lijekovi za liječenje epilepsije) – dugotrajna primjena može povisiti jetrene enzime.
- Visoke doze biljnih pripravaka i dodataka prehrani – doza i čistoća često nisu regulirane kao kod pravih lijekova.
Iako najčešći, ovo nisu jedini lijekovi koji mogu opteretiti jetru kod dugotrajne primjene. Uvijek je dobro s liječnikom provjeriti je li kod liječenja određenim lijekovima potrebno povremeno napraviti jetrene probe.
Kako se brinuti za jetru tijekom dugotrajne terapije?
Stanje jetre osoba na dugotrajnoj terapiji prati se kontrolom jetrenih enzima, odnosno jetrenim probama – u dva koraka:
- Prije početka terapije – liječnik obično zatraži osnovni nalaz jetrenih enzima (ALT, AST, GGT). Ta prva vrijednost postaje referentna točka s kojom se uspoređuju svi budući nalazi, tako da se svako odstupanje odmah uoči.
- Tijekom terapije – koliko će se često kontrole ponavljati, ovisi o samom lijeku.
Uz redovite kontrole, jetru je moguće dodatno rasteretiti tijekom terapije – ograničavanjem alkohola, izbjegavanjem nepotrebnog kombiniranja lijekova s dodacima prehrani. Također, potreban je i oprez kod kombiniranja više bezreceptnih proizvoda odjednom, osobito onih koji sadrže paracetamol. Lako se dogodi da netko nesvjesno udvostruči dozu uzimajući dva različita proizvoda koji sadrže istu djelatnu tvar.
Kada se javiti liječniku?
Između kontrola, na oprez upućuju neobjašnjiv umor, žutica, tamna mokraća ili mučnina koja ne prolazi. Ako se javi neki od ovih simptoma, potrebno je potražiti savjet liječnika i prie zakazane kontrole.
Zašto “više lijekova” znači i veći rizik za jetru?
Kad netko dugoročno uzima više lijekova istovremeno, rizik za jetru ne raste linearno nego se multiplicira. Takozvana “polifarmacija” pritom nije rijetkost – kod starijih, kroničnih pacijenata gotovo je pravilo. Analiza podataka iz 18 zemalja pokazuje da to vrijedi za otprilike svaku treću osobu stariju od 65 godina.
Više lijekova znači i veću vjerojatnost da se dva ili više njih “natječu” za iste jetrene enzime. Kad se to dogodi, jetra lijekove sporije razgrađuje, pa oni ostaju u krvi dulje i u višoj koncentraciji nego što bi inače bili. Istraživanja pokazuju da vjerojatnost interakcija naglo raste s brojem lijekova. Kod sedam ili više lijekova vjerojatnost prelazi 80 posto, iako nisu sve interakcije jednako ozbiljne.
Dio problema leži i u tome što se dodaci prehrani i biljni pripravci često ne prijavljuju liječniku, jer ih pacijenti ne doživljavaju kao “prave” lijekove. Zato je važno liječniku ili ljekarniku navesti baš sve što se uzima – uključujući vitamine, dodatke prehrani i biljne pripravke – a ne samo lijekove na recept.
Kako ti Meddox pomaže da zdravlje jetre držiš pod kontrolom?
Jedan nalaz jetrenih enzima govori malo – prava slika se vidi tek kad se vrijednosti prate kroz vrijeme, pogotovo kod dugotrajne terapije koja može opteretiti jetru. Meddox automatski slaže sve tvoje nalaze kronološki i prikazuje kretanje vrijednosti laboratorijskih nalaza poput ALT-a, AST-a ili GGT-a kroz vrijeme, uz usporedbu s referentnim rasponima – tako se odmah vidi jesu li vrijednosti stabilne, u porastu ili se vraćaju u normalu.
Uz to, Meddox te podsjeća kad je vrijeme za sljedeću dozu lijeka i kad treba obnoviti recept, a Meddox AI, koji su trenirali liječnici i farmaceuti, objašnjava što pojedina vrijednost u nalazu znači. Preuzmi Meddox – i drži terapiju i nalaze na jednom mjestu, umjesto u glavi.
Kako silimarin doprinosi zdravlju jetre na dugotrajnoj terapiji?
Uz redovite kontrole i oprez po pitanju svakodnevnih navika, očuvanju zdravlja jetre može pomoći i silimarin.
Silimarin je naziv za skupinu aktivnih tvari iz plodova sikavice (Silybum marianum) – jedan od rijetkih biljnih pripravaka s ozbiljnijom znanstvenom podlogom kad je riječ o zdravlju jetre.
Njegovo djelovanje se povezuje s nekoliko mehanizama:
- Antioksidativno – neutralizira slobodne radikale i smanjuje oksidativni stres jetrenih stanica.
- Protuupalno – smanjuje lučenje upalnih signalnih tvari koje pokreću i održavaju oštećenje tkiva.
- Antifibrotično – usporava stvaranje ožiljnog tkiva djelujući na stanice zadužene za taj proces.
- Regenerativno – potiče obnovu jetrenih stanica i jača njihovu vlastitu antioksidativnu obranu.
Sistematski pregled 29 kliničkih ispitivanja s ukupno 3.846 sudionika pokazuje mjerljivo smanjenje ALT i AST kod gotovo dvije trećine analiziranih studija. Učinak je najizraženiji kod osoba s masnom jetrom, uz nešto slabije dokazano djelovanje kod oštećenja od alkohola ili lijekova.
Kod dugotrajne terapije lijekovima ipak treba dodatan oprez. Klinički značajna interakcija je rijetka pri uobičajenim dozama, ali je opisana kod lijekova poput varfarina i drugih antikoagulansa. Zato je uvijek pametno spomenuti liječniku ili ljekarniku da uzimate silimarin – ne zato što je opasan, nego kao dobru praksu uz redovitu terapiju.
Zelena pupavka i silimarin
Koliko silimarin može biti potentan, ilustrira i jedan ekstreman primjer. Pročišćeni silibinin dio je standardnog protokola liječenja trovanja otrovnom pupavkom (Amanita phalloides), gdje blokira prijenosnike koji otrov uvlače u jetrene stanice.
Silymarin Belupo: Biljni lijek s gotovo tri desetljeća tradicije
Silymarin Belupo je biljni lijek koji se primjenjuje kod poremećaja funkcije jetre. Sadrži silimarin, ekstrakt sikavice, koji specifično djeluje na stanice jetre, a za čije je višestruke blagotvorne učinke na jetru zaslužno nekoliko različitih mehanizama.
- Sprječava ulazak toksina u stanice: veže se na iste receptore na staničnoj membrani na koje bi se inače vezale toksične tvari, pa im tako fizički onemogućuje pristup jetrenim stanicama.
- Smanjuje upalu: ograničava stvaranje prostaglandina, molekula koje tijelo prirodno proizvodi tijekom upalnih procesa u tkivu. Manje prostaglandina znači slabiju upalnu reakciju u jetri.
- Neutralizira slobodne radikale: slobodni radikali su nestabilne molekule koje oštećuju stanične membrane napadajući njihove masne (lipidne) sastojke; silimarin ih veže i time sprečava to oštećenje.
- Potiče oporavak jetrenih stanica: potiče regeneraciju već oštećenog tkiva jetre.
Silymarin Belupo, biljni lijek sa standardiziranom količinom aktivne tvari, se već dugi niz godina primjenjuje za ublažavanje poremećaja funkcije jetre vezano uz kronični hepatitis B i C, alkoholnu bolest jetre (uz prestanak konzumacije alkoholnih pića) i cirozu jetre.
Za oralnu upotrebu. Prije upotrebe pažljivo pročitajte uputu o lijeku, a o rizicima i nuspojavama upitajte svog liječnika ili ljekarnika.
