muškarac na kauču s bolnom kilom

Kila je izbočenje dijela crijeva ili masnog tkiva kroz oslabljeno mjesto u trbušnoj stijenci. Kod odraslih ne nestaje sama od sebe i većinu je s vremenom potrebno riješiti kirurškim putem. Kada se izbočina ne može vratiti i počne jako boljeti, kila postaje hitno stanje.

Kila, u narodu poznata i kao bruh, a u medicini kao hernija, česta je tegoba koja se kod odraslih trajno rješava samo operacijom, pri čemu je operacija preponske kile jedan od najčešćih kirurških zahvata. Osim u preponi, kila se najčešće javlja oko pupka i na mjestu starog kirurškog reza. Zanimljivo je da preponsku kilu tijekom života dobije otprilike svaki četvrti muškarac, no tek tri posto žena.

Ključne činjenice o kili

  • Kila nastaje kad dio crijeva ili masnog tkiva prođe kroz slabo mjesto u trbušnoj stijenci i stvori izbočinu ispod kože.
  • Najčešća je preponska kila, osobito kod muškaraca.
  • Tipičan znak je izbočina koja se povećava pri stajanju, kašljanju ili naprezanju, a u ležećem položaju se smanji ili nestane.
  • Kila koja se ne može vratiti, tvrda je i bolna te je praćena mučninom ili povraćanjem, hitno je stanje.
  • Kod odraslih se kila trbušne stijenke trajno rješava samo operacijom, najčešće uz mrežicu.
  • Kila bez tegoba ne mora se uvijek odmah operirati, a o čekanju odlučuje kirurg.
  • Pupčana kila kod beba najčešće se zatvori sama.

Što je kila i kako nastaje?

Kila je izbočenje organa ili dijela organa kroz oslabljeno mjesto u mišiću ili tkivu koje ga inače drži na mjestu. Najčešće nastaje u trbušnoj stijenci, sloju mišića i vezivnog tkiva koji drži trbušne organe na mjestu. Kroz otvor u stijenci izađe dio crijeva ili masnog tkiva i ispod kože se pojavi mekana izbočina.

Nazivi kila, bruh i hernija označavaju isto stanje. Kila je hrvatski naziv, bruh je preuzet iz njemačkog jezika, a hernija je latinski stručni naziv.

Za nastanak kile potrebno je slabo mjesto u stijenci. Neka slaba mjesta postoje od rođenja, primjerice preponski kanal kod muškaraca. Druga nastaju tijekom života, starenjem ili nakon operacije. Sve što povisuje tlak u trbuhu, poput kašlja ili naprezanja, gura sadržaj trbuha prema tom mjestu. Dizanje teškog tereta i naprezanje mogu kilu učiniti vidljivijom, ali sami po sebi ne moraju biti uzrok njezina nastanka.

Većina kila može se vratiti u trbuh rukom ili samim lijeganjem. Problem nastaje kad se sadržaj kile zaglavi i više se ne može vratiti.

ilustracija preponske kile

Koje vrste kile postoje?

Kile se nazivaju prema mjestu na kojem nastaju. Najčešće su kile trbušne stijenke, a među njima su:

  • Preponska (ingvinalna) kila najčešća je vrsta i čini oko tri četvrtine svih kila trbušne stijenke. Javlja se u preponskom kanalu, uskom prolazu kroz trbušnu stijenku u preponi. Kod muškaraca kroz njega prema testisu prolaze sjemenovod i krvne žile. Kod žena kroz njega prolazi okrugli ligament maternice, vezivna traka koja se proteže od maternice do velikih stidnih usana i pomaže držati maternicu na mjestu. Kod muškaraca se može spustiti i u mošnje. Indirektna preponska kila prati prirodni put kroz kanal i češće je urođena, a direktna probija oslabljeno dno kanala i češća je u starijoj dobi.
  • Femoralna (bedrena) kila javlja se neposredno ispod preponskog pregiba, u gornjem dijelu bedra. Nastaje uglavnom kod žena starijih od 50 godina i češće se ukliješti od preponske kile.
  • Pupčana (umbilikalna) kila izbočenje je u pupku ili oko njega. Česta je kod beba, a kod odraslih se povezuje s trudnoćom i nakupljanjem tekućine u trbuhu (ascitesom), primjerice kod teških bolesti jetre.
  • Epigastrična kila nastaje u srednjem dijelu gornjeg trbuha, između pupka i prsne kosti. Kroz nju najčešće izlazi masno tkivo.
  • Incizijska (poslijeoperacijska) kila javlja se na mjestu ranijeg kirurškog reza i može nastati i mnogo godina nakon operacije.
  • Hijatalna hernija nastaje kad dio želuca prijeđe kroz otvor u ošitu u prsni koš. Ne stvara vidljivu izbočinu, a najčešće tegobe su žgaravica i refluks.

Rjeđe su parastomalna kila, koja nastaje uz stomu, otvor crijeva na trbuhu napravljen operacijom, te lumbalna kila u donjem dijelu leđa.

Sportska kila, dijastaza i hernija diska: zašto to nisu prave kile?

Tri se stanja često miješaju s kilom, iako to nisu.

  • Sportska kila nije prava kila, nego ozljeda mišića ili tetiva u donjem dijelu trbuha ili preponi. Nema vidljive izbočine. Glavni je simptom duboka bol u preponi koja se postupno pojačava, širi se prema trbušnim mišićima i jača pri kašljanju i kihanju. Česta je u sportovima s naglim okretima i promjenama smjera pri brzini, osobito u nogometu i tenisu. Liječi se mirovanjem i fizioterapijom, a operacija se razmatra ako to ne pomogne.
  • Dijastaza ravnih trbušnih mišića je razmicanje lijevog i desnog ravnog trbušnog mišića za više od dva centimetra, često nakon trudnoće. Stijenka se u sredini proširi i stanji, ali nema otvora kao kod kile. Prije eventualne operacije može se razmotriti fizioterapija. Ponekad postoji uz pupčanu ili epigastričnu kilu, pa je kirurg tada procjenjuje zajedno s kilom.
  • Hernija diska (diskus hernija) nastaje kad pukne čvrsti vanjski omotač diska u kralježnici, pa njegova mekana unutrašnjost izađe van i pritisne živac. Riječ hernija u nazivu opisuje isto izbočenje, ali je to bolest kralježnice, a ne trbušne stijenke.

Tko je u povećanom riziku od kile?

Rizik ovisi o vrsti kile, pri čemu su za najčešću, preponsku kilu najvažniji rizični čimbenici oni na koje se ne može utjecati. Kile na prednjem dijelu trbuha češće se vežu uz povišen tlak u trbuhu i slabost stijenke nakon operacija.

Preponsku kilu češće dobivaju:

  • muškarci,
  • starije osobe,
  • osobe čiji su bliski srodnici imali kilu,
  • osobe s poremećajem kolagena,
  • muškarci nakon operacije prostate.

Pretilost se u istraživanjima povezuje s rjeđom pojavom preponske kile, a ne s češćom, kako se često misli.

Za ostale kile, osobito pupčanu, epigastričnu i incizijsku, važno je sve što dugotrajno povisuje tlak u trbuhu ili slabi stijenku. Rizik povećavaju:

  • dugotrajan kašalj, primjerice kod pušača ili kronične plućne bolesti,
  • zatvor i naprezanje pri stolici,
  • otežano mokrenje, primjerice zbog povećane prostate,
  • trudnoća,
  • višak kilograma,
  • ranije operacije trbuha.

muškarac se drži za preponsku kilu

Koji su simptomi kile?

Kila često ne boli, osobito na početku. Obično je jedini znak izbočina na mjestu kile, koja se ponekad pokaže samo pri naprezanju. Tipične tegobe su:

  • mekana izbočina koja se povećava pri kašljanju, kihanju ili plakanju, a smanjuje u ležećem položaju,
  • osjećaj težine, pritiska ili vučenja u preponi, koji se može širiti prema nozi,
  • tupa bol ili nelagoda, osobito pri dizanju, saginjanju ili dugom stajanju,
  • napeta, rastegnuta koža iznad izbočine,
  • kod muškaraca oteklina koja se spušta u mošnje.

Veličina izbočine ne govori koliko je kila ozbiljna. Velika kila ne mora boljeti, a bol je češća kod manjih kila.

Simptomi se razlikuju i prema skupini:

  • Kod žena preponsku oteklinu treba razlikovati od femoralne kile. Femoralna kila izgleda kao mala kvržica na vrhu bedra, veličine zrna grožđa, uz bol koja dolazi i prolazi i nelagodu pri hodanju.
  • Kod beba se izbočina u pupku ili preponi povećava pri plaču i naprezanju.
  • Kod hijatalne hernije nema izbočine, a tegobe su najčešće žgaravica i refluks.

Kada kila postaje hitno stanje?

Kila postaje opasna kad se zaglavi. Uklještena (inkarcerirana) kila ne može se vratiti u trbuh. Dio crijeva ostaje zarobljen u kilnoj vreći, ovojnici koja obavija sadržaj kile, i može začepiti crijevo. Strangulirana kila nastaje kad je zarobljeni dio toliko stisnut da mu se prekine dotok krvi. Tkivo tada počinje odumirati, a bez liječenja stanje može biti smrtonosno.

Hitnu medicinsku pomoć potrebno je bez odgađanja potražiti ako se uz kilu javi: 

  • izbočina koja se više ne može vratiti, tvrda i bolna na dodir,
  • stalna bol koja se pojačava,
  • crvenilo ili promjena boje kože iznad izbočine,
  • mučnina i povraćanje,
  • napuhan trbuh, bez stolice i vjetrova,
  • povišena tjelesna temperatura.

Kod djece je znak za hitni pregled tvrda, ponekad crvena oteklina i dijete koje se ne može umiriti.

Kako se postavlja dijagnoza kile?

Kila se u pravilu prepoznaje samim pregledom. Liječnik pregleda mjesto u stojećem i ležećem položaju. Zatim zamoli osobu da se nakašlje ili napne trbuh, jer se kila tada lakše napipa.

Ultrazvuk je rijetko potreban. Koristi se kad je nalaz nejasan, kod sumnje na femoralnu kilu, kod kile koja se ne može napipati i kod kile koja se vratila nakon operacije. Ponekad se radi i CT kako bi se isključili drugi uzroci tegoba.

Kilu najčešće prvo procijeni liječnik obiteljske medicine, koji zatim uputnicom šalje na pregled kirurgu.

liječnik na 3d modelu pokazuje kilu

Mora li se svaka kila operirati?

Ne mora odmah, ali bitno je imati na umu da se kod odraslih kila ne zatvara sama, a jedini lijek je operacija. Odluka o vremenu operacije ovisi o vrsti kile, tegobama i općem zdravlju.

  • Muškarci s preponskom kilom bez tegoba ili s blagim tegobama mogu pričekati uz redovito praćenje. Većina ih ipak s vremenom ide na operaciju, najčešće zbog boli. U istraživanjima koja su pratila takve muškarce unutar deset godina operirane su oko dvije trećine, a hitna operacija zbog komplikacija bila je rijetka.
  • Žene s preponskom kilom i sve femoralne kile operiraju se bez dugog čekanja, jer je kod njih rizik uklještenja veći.
  • Pupčana i epigastrična kila bez tegoba mogu se pratiti.
  • Kila koja boli ili raste u pravilu se operira.
  • Uklještena kila zahtijeva hitan pregled kirurga, a strangulirana hitnu operaciju.

Pomažu li pojas, vježbe i kućne metode?

Kilni pojas, pojas s jastučićem koji pritišće mjesto kile, ne liječi kilu. Ponekad se koristi za ublažavanje tegoba dok osoba čeka operaciju ili kad operacija nije moguća. Dio pacijenata smatra ga korisnim, a drugi ga teško podnose.

Vježbe, mršavljenje i izbjegavanje naprezanja mogu ublažiti tegobe, ali ne zatvaraju otvor u stijenci. Kreme, biljni pripravci i masaže nemaju učinak na samu kilu.

Kako izgleda operacija kile?

Cilj operacije je vratiti sadržaj kile u trbuh i ojačati oslabljeno mjesto. Postoje dva glavna pristupa:

  • otvorena operacija, kroz jedan rez iznad kile,
  • laparoskopska operacija, kroz nekoliko malih rezova, uz kameru i tanke instrumente.

Izbor ovisi o vrsti i veličini kile, ranijim operacijama i općem zdravlju. Zahvat obično traje od pola sata do sat i pol.

Mrežica

Mrežica je tanki komad sintetskog materijala koji se postavlja preko slabog mjesta i ojačava stijenku. Kod preponske kile smjernice preporučuju mrežicu i kod otvorene i kod laparoskopske operacije, jer smanjuje rizik povratka kile. 

Mrežica se preporučuje i za pupčanu i epigastričnu kilu, a samo šivanje može se razmotriti kod vrlo malih otvora, manjih od jednog centimetra.

Otvorena ili laparoskopska operacija?

Laparoskopska operacija preponske kile donosi brži oporavak i manji rizik dugotrajne boli. Kod žena se preporučuje i zato što se tijekom zahvata može pregledati mjesto femoralne kile, koja se inače lako previdi.

Otvorena operacija preponske kile može se izvesti u lokalnoj anesteziji, uz koju je osoba budna, ali ne osjeća bol, ili u spinalnoj ili općoj anesteziji. Spinalna anestezija vrsta je regionalne anestezije: lijek se ubrizgava u donji dio leđa, pa se umrtvi donji dio tijela, a osoba ostaje budna. Laparoskopska operacija u pravilu se radi u općoj anesteziji. Vrstu anestezije određuje anesteziolog prema zdravstvenom stanju pacijenta. Smjernice preporučuju da se većina operacija preponske kile radi u jednodnevnoj kirurgiji, s odlaskom kući isti dan, ako kod kuće ima nekoga tko može pomoći.

U KBC-u Zagreb je 2015. godine u dnevnoj bolnici operirano više od trećine bolesnika s preponskom kilom, većinom u lokalnoj anesteziji i uz malo komplikacija. Kod bolesnika operiranih uz boravak u bolnici lokalna anestezija bila je rijetka. Laparoskopske operacije preponske kile rade se i u hrvatskim bolnicama, uključujući jednodnevnu kirurgiju.

Ako se kila vrati nakon operacije, za ponovni zahvat preporučuje se drugi pristup: nakon otvorene operacije laparoskopski, i obrnuto.

Kako izgleda oporavak nakon operacije kile?

Nakon operacije preponske kile većina se ljudi osjeća spremnom za uobičajene aktivnosti unutar jednog do dva tjedna. Međunarodne smjernice ne propisuju posebna ograničenja, a uobičajenim dnevnim aktivnostima preporučuje se vratiti čim pacijentu to postane ugodno.

Hrvatski stručni izvori ipak savjetuju poštedu od težih fizičkih napora i dizanja teškog tereta četiri do šest tjedana. Trajanje bolovanja određuje liječnik, ovisno o vrsti posla.

Kupanje u kadi i plivanje odgađaju se dok rana ne zacijeli. Konkretne upute o vožnji, dizanju tereta i sportu daje liječnik, ovisno o vrsti zahvata.

Moguće komplikacije operacije

Komplikacije su rijetke, a mogu se javiti:

  • dugotrajna bol u preponi, koja traje dulje od tri mjeseca, javlja se kod otprilike svakog desetog operiranog i s vremenom se najčešće smanjuje;
  • povratak kile (recidiv), čiji rizik smanjuju mrežica i iskustvo kirurga,
  • nakupljanje krvi ili tekućine ispod rane (hematom ili serom),
  • infekcija rane.

Liječniku se treba javiti ako je rana crvena, otečena ili iz nje curi gnoj, uz visoku temperaturu ili bol u trbuhu koja se pogoršava.

Kila kod djece

Kile su čest razlog operacija u dječjoj dobi. Pupčana i preponska kila kod djece ponašaju se vrlo različito.

  • Pupčana kila kod beba nastaje jer se otvor kroz koji su prolazile pupčane krvne žile nije potpuno zatvorio. Najčešće se zatvori sama, obično do pete godine, a uklještenje je vrlo rijetko. Ako kila i dalje postoji kad dijete napuni tri godine, obično se predlaže operacija, a kod vrlo velikih kila liječnik o tome može razmišljati i ranije.
  • Preponska kila kod djece ne prolazi sama. Javlja se kod otprilike jednog od dvadeset dječaka, a kod djevojčica je rijetka. Danas se preporučuje operirati je čim se ustanovi, kako bi se spriječilo uklještenje, koje kod dječaka može oštetiti i testis. Rizik uklještenja veći je kod vrlo malih beba.
  • Nakon operacije starija djeca jedan do dva tjedna izbjegavaju bicikl i plivanje. U KBC-u Zagreb većina je djece s preponskom kilom operirana uz boravak u bolnici, a ne u dnevnoj bolnici.

pupčana kila kod bebe

Kila i trudnoća

Trudnoća povisuje tlak u trbuhu i rasteže trbušnu stijenku. Zato se pupčana kila u trudnoći može pojaviti ili povećati.

  • Planirana operacija pupčane ili epigastrične kile odgađa se, ako je moguće, do nakon poroda. Do tada je praćenje sigurno, a operacija u trudnoći rezervirana je za hitne slučajeve.
  • Žene koje planiraju trudnoću operaciju mogu odgoditi do posljednje trudnoće. Ako operacija ne može čekati, predlaže se zatvaranje šavovima, a mrežica se može postaviti nakon posljednje trudnoće.
  • Oteklina u preponi u trudnoći najčešće nije kila, nego proširene vene okruglog ligamenta maternice, koje prolaze same. To se može provjeriti ultrazvukom.

Hijatalna hernija: po čemu se razlikuje od ostalih kila?

Hijatalna hernija nastaje kad dio želuca prijeđe kroz otvor u ošitu, mišićnoj pregradi između trbuha i prsnog koša. Ne stvara izbočinu i češća je kod osoba starijih od 50 godina, trudnica te osoba s viškom kilograma.

Kod mnogih je prisutna bez ikakvih tegoba. Kad tegobe postoje, najčešće su to simptomi refluksa, vraćanja želučane kiseline u jednjak:

  • žgaravica,
  • kiselkast ili gorak okus u ustima,
  • podrigivanje i nadutost,
  • otežano ili bolno gutanje.

Hijatalna hernija bez tegoba se u pravilu ne liječi. Kod refluksa pomažu manji i češći obroci, održavanje tjelesne mase i izbjegavanje hrane koja izaziva tegobe. Pomaže i prestanak pušenja te izbjegavanje jela tri do četiri sata prije spavanja. Liječnik ili ljekarnik mogu preporučiti lijekove koji smanjuju želučanu kiselinu, a operacija se razmatra samo kada druge intervencije ne pomažu.

Liječniku se treba javiti hitno ako se uz žgaravicu jave neobjašnjiv gubitak težine, otežano gutanje, učestalo povraćanje ili krv u povraćenom sadržaju.

Može li se kila spriječiti?

Kila se ne može uvijek spriječiti, ali rizik nekih vrsta može se smanjiti. Pomažu:

  • održavanje zdrave tjelesne mase,
  • redovita tjelesna aktivnost,
  • prestanak pušenja,
  • liječenje dugotrajnog kašlja,
  • prehrana bogata vlaknima, koja sprječava zatvor i naprezanje pri stolici,
  • dizanje teškog tereta uz pomoć druge osobe, a ne samostalno.

Na čimbenike poput spola, dobi i obiteljske sklonosti ne može se utjecati.

 

Meddox