Iako može uzrokovati neugodne i ponekad ozbiljne simptome, astma se danas može učinkovito kontrolirati, omogućujući kvalitetan i aktivan svakodnevni život.
Prema procjenama Svjetske zdravstvene organizacije i istraživačkih institucija, od astme u svijetu boluje više od 350 milijuna ljudi, a gotovo 450 000 osoba godišnje umre od posljedica ove bolesti. Riječ je o jednoj od najčešćih kroničnih nezaraznih bolesti današnjice, a iako je astma najčešća kronična bolest u dječjoj dobi, od nje obolijevaju i odrasli.
Pa ipak, unatoč lošim statistikama, astma se danas može uspješno kontrolirati. Temelj liječenja su inhalacijski lijekovi koji smanjuju upalu dišnih putova te omogućuju pacijentima normalan i aktivan život. Uz to, vrlo važna uloga pripada prepoznavanju te izbjegavanju poznatih okidača.
Što je astma i zašto nastaje?
Astma je kronična upalna bolest dišnih putova koja otežava protok zraka kroz pluća te uzrokuje probleme s disanjem. Riječ je o složenoj bolesti kod koje dolazi do trajne upale sluznice bronha, njihove pojačane osjetljivosti i povremenog sužavanja, pa se javljaju tipični simptomi poput kašlja, piskanja u prsima i nedostatka zraka.
Astma se često javlja u epizodama, odnosno izmjenjuju se razdoblja bez simptoma s pogoršanjima, takozvanim napadajima. Tijekom napadaja dolazi do pojačane upale, grčenja mišića u stijenkama bronha te povećanog stvaranja sluzi, što dodatno sužava dišne putove.
Iako su poznati mnogi “okidači” koji dovode do napadaja ili pogoršanja bolesti, točan se uzrok još uvijek istražuje. Poznato je da važnu ulogu imaju genetska predispozicija i okolišni čimbenici. No važno je istaknuti da se nasljeđuje sklonost bolesti, a ne sama bolest, dok okidači poput alergena, infekcija, dima, hladnog zraka ili stresa mogu potaknuti pojavu simptoma.
Higijenska hipoteza
Sve više istraživanja upućuje na to da način na koji se razvija dječji imunološki sustav ima važnu ulogu u nastanku astme. Jedan od ključnih čimbenika je izloženost mikroorganizmima iz prirodnog okruženja. Naime, djeca koja odrastaju u izrazito “sterilnim” uvjetima (poput čistih stanova u urbanim sredinama) i manje borave u prirodi, češće razvijaju alergije i astmu. Nasuprot tome, djeca koja provode više vremena na otvorenom, u kontaktu sa zemljom, biljkama i životinjama, rjeđe obolijevaju od alergijske astme.
Ovaj fenomen objašnjava se takozvanom higijenskom hipotezom, odnosno idejom da imunološki sustav treba “trenirati” kroz kontakt s raznolikim mikroorganizmima kako bi pravilno reagirao. Bez tog “učenja”, imunološki sustav može pretjerano reagirati na inače bezopasne tvari, poput peludi ili prašine, što dovodi do razvoja alergija i astme.
Simptomi astme
Astma se može manifestirati različito, no nekoliko simptoma smatra se tipičnima:
- suh, nadražajni kašalj – osobito noću, rano ujutro ili tijekom tjelesne aktivnosti,
- osjećaj nedostatka zraka – kao da ne možete udahnuti dovoljno zraka u pluća,
- piskanje ili “zviždanje” u prsima – uobičajeno se javlja pri izdisaju,
- težina u prsnom košu – osjećaj pritiska, boli ili stezanja
- pretjerano lučenje sluzi – često je praćeno začepljenjem ili curenjem nosa.
Važno je spomenuti i simptome teškog napadaja astme zbog kojih treba potražiti hitnu medicinsku pomoć:
- teško disanje ili izgovaranje punih rečenica,
- jako piskanje ili potpuno odsustvo piskanja (zbog slabog protoka zraka),
- plave, sive ili blijede usne, nokti ili lice,
- ubrzano disanje ili jaka anksioznost/panika.
Dakle, simptomi mogu varirati po intenzitetu i učestalosti, a često se pogoršavaju noću ili u ranim jutarnjim satima. Upravo ta promjenjivost jedan je od ključnih znakova bolesti.
Također treba reći da simptomi ne moraju biti kod svih dramatični. Tako kod nekih osoba jedini simptom može biti dugotrajan kašalj, zbog čega bolest nerijetko ostaje neprepoznata.
Tipovi astme
Astma se danas više ne promatra kao jedinstvena bolest, već kao skup različitih oblika koji se razlikuju prema uzroku, dobi pojave i načinu na koji reagiraju na terapiju. Razlikovanje tipa astme ključno je pri izboru odgovarajuće terapije i preventivnih mjera.
Temeljna podjela jest na alergijsku i nealergijsku astmu, no tipova više i u praksi se nerijetko donekle preklapaju.
Alergijska astma je najčešći oblik bolesti, osobito u djece i mladih, a nastaje kao reakcija na alergene iz okoliša, poput peludi, grinja, plijesni ili životinjske dlake. Često se javlja zajedno s drugim alergijskim bolestima, poput alergijskog rinitisa ili atopijskog dermatitisa. Ovaj se oblik astme najlakše prepoznaje i liječi.
Nealergijska astma češće se razvija u odrasloj dobi. U ovom slučaju okidači nisu alergeni, a mogu biti različiti, od infekcija i hladnog zraka do stresa i zagađenja. Budući da je uzrok teže prepoznati nego u slučaju alergija, ponekad je potrebno vrijeme da se postavi odgovarajuća dijagnoza te odredi liječenje.
Među ostalim tipovima astme često se spominju:
- Profesionalna astma razvija se kao posljedica izloženosti štetnim tvarima na radnom mjestu, poput kemikalija, prašine, plinova ili para. Tipično je da se simptomi pogoršavaju tijekom radnog vremena, a poboljšavaju izvan tog okruženja.
- Astma izazvana naporom javlja se tijekom ili nakon fizičke aktivnosti. Iako može biti ograničavajuća, uz pravilnu terapiju i pripremu većina osoba može se normalno baviti sportom.
- Astma koja uključuje samo kašalj (eng. cough variant asthma – CVA) – za ovu vrstu astme karakterističan je suh, neproduktivan i dugotrajan kašalj, često bez tipičnog piskanja ili kratkoće daha povezanih s klasičnom astmom.
- Noćna astma karakterizirana je pogoršanjem simptoma tijekom noći. Ona često ukazuje na nedovoljnu kontrolu bolesti i značajno narušava kvalitetu sna.
- Eozinofilna astma povezana je s povišenim brojem eozinofila, vrste bijelih krvnih stanica koje sudjeluju u upalnom odgovoru. Riječ je o težem obliku bolesti koji često zahtijeva ciljanu, naprednu terapiju.
- Teška astma definira se kao oblik bolesti koji se ne uspijeva staviti pod kontrolu unatoč redovitoj primjeni standardne terapije. Ovi bolesnici imaju česte egzacerbacije (pogoršanja), a liječenje nerijetko uključuje biološke lijekove i specijalistički nadzor.
- Astma u odrasloj dobi razvija se nakon 20. ili 40. godine života, često bez jasne alergijske podloge. Ovaj oblik može imati drugačiji tijek i ponekad slabije reagira na uobičajenu terapiju.
Srčana astma
Unatoč nazivu, srčana astma nije oblik astme, već stanje povezano sa srčanim bolestima, najčešće zatajenjem srca. Kod srčane astme dolazi do nakupljanja tekućine u plućima zbog slabijeg rada srca, što otežava disanje i može uzrokovati simptome slične astmi, poput nedostatka zraka, piskanja u prsima i kašlja (često noću).
Međutim, za razliku od prave astme, uzrok nisu upala i suženje dišnih putova, već teškoće u cirkulaciji i radu srca.
Važne razlike srčane astme u odnosu na “pravu” astmu:
- srčana astma češće se javlja kod starijih osoba,
- simptomi se često pogoršavaju u ležećem položaju,
- liječenje je usmjereno na srce, a ne na dišne putove.
Što pogoršava simptome astme?
Kod oboljelih od astme dišni su putovi kronično upaljeni te izrazito osjetljivi, pa stoga često reagiraju i na one podražaje koji većini ljudi ne smetaju. Ti se podražaji nazivaju okidačima jer mogu potaknuti napad astme ili pogoršati simptome.
Važno je istaknuti da se okidači razlikuju od osobe do osobe. Dok neki pacijenti reagiraju samo na jedan ili dva čimbenika, drugi su osjetljivi na niz različitih podražaja.
Prepoznavanje vlastitih okidača jedan je od ključnih koraka u kontroli bolesti, no to nije uvijek jednostavno jer se simptomi mogu pojaviti i s odgodom, dakle ne odmah nakon izlaganja okidaču.
Najčešći okidači su:
- Alergeni: pelud, grinje iz kućne prašine, plijesan, životinjska dlaka, žohari
- Zagađenje zraka: smog, ozon, industrijska onečišćenja
- Duhanski dim: aktivno, ali i pasivno pušenje
- Nadražujuće tvari: kemikalije, parfemi, sredstva za čišćenje, dim, ispušni plinovi
- Respiratorne infekcije: prehlada, gripa, COVID-19, sinusitis
- Tjelesni napor: osobito ako je zrak hladan ili suh
- Vremenski uvjeti: hladnoća, nagle promjene temperature, vjetar
- Jake emocije: stres, strah, smijeh, plač
- Lijekovi: acetilsalicilna kiselina, nesteroidni protuupalni lijekovi (NSAID), beta-blokatori
- Druga zdravstvena stanja: refluks (GERB), pretilost, nosni polipi, hormonalne promjene
Postavljanje dijagnoze
Dijagnoza astme postavlja se na temelju pažljivog uzimanja anamneze, fizičkog pregleda kao i testova kojima se procjenjuje funkcija pluća, odnosno disanje.
S obzirom na to da klinička slika astme nije jedinstvena te da postoji niz različitih mogućih okidača, vrlo je važno krenuti od uzimanja anamneze te ispitati pacijenta kada se, odnosno u kojim okolnostima pojavljuju napadaji. Također je potrebno isključiti ostale bolesti sličnih simptoma poput KOPB-a.
Potom se testovima mjeri plućna funkcija. Spirometrija i danas predstavlja “zlatni standard” na tom području, a tu je i mjerenje vršnog protoka zraka kao drugi najčešće provođeni tekst u postavljanju dijagnoze astme. Spirometrijom se procjenjuje koliko zraka osoba može izdahnuti te koliko brzo zrak izlazi iz pluća, dok mjerenje vršnog protoka zraka mjeri maksimalnu brzinu izdaha.
Uz ova dva testa u dijagnostici se još koriste specifični (alergen) i nespecifični (metakolin, histamin) bronhoprovokacijski testovi.
Liječenje i kontrola astme
Iako se astma ne može izliječiti, uz pravilno korištenje lijekova i preventivne mjere moguće ju je držati pod kontrolom te voditi normalan i aktivan život.
Temelj terapije čine inhalacijski kortikosteroidi, koji smanjuju upalu te predstavljaju osnovu dugotrajnog liječenja. Njihova redovita primjena značajno smanjuje broj pogoršanja, potrebu za hitnim intervencijama, kao i rizik od komplikacija. Uz njih se koriste i bronhodilatatori za brzo olakšanje simptoma tijekom napada. Oni opuštaju dišne putove, ali ne djeluju na samu upalu poput kortikosteroida.
Važnu ulogu pri uzimanju tih lijekova imaju inhalatori, čija pravilna primjena izravno utječe na učinkovitost liječenja. Upravo zato se provodi edukacija bolesnika i redovita provjera tehnike inhalacije. Dosljednost u uzimanju lijekova iznimno je važna, čak i kada simptomi izostanu – upala u dišnim putovima često je prisutna i bez vidljivih tegoba, pa neredovito liječenje može dovesti do pogoršanja bolesti i trajnog oštećenja plućne funkcije.
U manjeg broja bolesnika razvija se teška astma, koja ne reagira na standardnu terapiju. U takvim slučajevima primjenjuju se napredniji pristupi, uključujući biološke lijekove, koji ciljano djeluju na mehanizme upale. Astma je često povezana i s drugim bolestima, poput alergijskog rinitisa, refluksa ili kožnih alergija, pa je za dobru kontrolu bolesti važno liječiti i ta stanja.
Ključ uspješnog liječenja je partnerski odnos između bolesnika i liječnika. Individualni plan terapije, razumijevanje bolesti i aktivno sudjelovanje pacijenta omogućuju dugoročnu kontrolu i bolju kvalitetu života.
