Povišena temperatura kod djece: Kada snižavati, a kada liječniku?

Povišenje tjelesne temperature djeteta, pa čak i kad je minimalno te jedva prelazi vrijednost od 37 °C, često brine roditelje, a posebno one čija su djeca u dobi mlađoj od godinu dana. No tjelesna temperatura može varirati ovisno o brojnim čimbenicima, a ključnu ulogu imaju opće stanje djeteta i prateći simptomi. Tako čak ni povišenje temperature iznad 38 °C nije nužno znak za uzbunu.

Na pitanja o tome kada zapravo temperaturu treba snižavati, kako je pravilno mjeriti te u kojim situacijama je potrebno potražiti savjet ili pregled liječnika, odgovara pedijatrica dr. Monika Aćimović iz Poliklinike Salvea.

Razumijevanje povišene temperature

O povišenoj tjelesnoj temperaturi koju treba snižavati lijekovima riječ je u slučaju kada je njezina vrijednost iznad 38.5 °C mjerena rektalno ili 38 °C mjerena aksilarno.

Povišena tjelesna temperatura ovisi o nekoliko čimbenika i nije uvijek znak bolesti. Naime, u mozgu se, u području hipotalamusa, nalazi unutarnji termoregulator organizma – naš “termostat”. On prilagođava tjelesnu temperaturu promjenama metabolizma, tjelesnoj aktivnosti, stanju hidriranosti, temperaturi okoline, a reagirat će i kod infekcije zbog povišenih imunosnih čimbenika upale i slično. 

“Blago povišena tjelesna temperatura, dakle do 38,5 °C mjerena rektalno ili do 38 °C mjerena pod pazuhom (aksilarno), nije nužno stanje za uzbunu ako se dijete pritom ponaša uobičajeno, jede dobro i ne povraća, nema učestale proljeve, ne navodi bolove, nema poteškoće disanja, nema osip, aktivno je i zainteresirano”, kaže dr. Aćimović.

Nema pravila koliko će dugo temperatura trajati. Ona ovisi o vrsti patogena koji uzrokuje upalu, o stanju organizma u tom trenutku, kao i o okolišnim čimbenicima. 

Kada se javiti liječniku?

“Uvijek je važno pratiti opće stanje djeteta, njegovo ponašanje, aktivnost, apetit, pije li dovoljno i kako mokri. Odstupanje od uobičajenih navika i ponašanja koje vas brine, opravdan je razlog za odlazak liječniku”, dodaje dr. Aćimović.

Sljedeće situacije zahtijevaju hitan pregled liječnika:

• vrućica u prva tri mjeseca života,
• tresavice ili vidljivo drhtanje mišića,
• učestale vrućice koje ne padaju unatoč dovoljnoj dozi antipiretika,
• novonastali osip koji na dodir ne blijedi,
• djetetu smeta svjetlo ili zvukovi, bol kod saginjanja glave prema prsima,
• učestalo povraćanje i/ili proljevi, a pri tome odbija jesti i piti,
• ne mokri više od 8 sati, plače bez suza, blijedo je, suhih sluznica,
• bolovi u trbuhu koji su stalni i pojačavaju se s vremenom,
• krv u stolici,
• jaka glavobolja ili promjene u vidnom polju,
• otežano disanje,
• bol u prsima,
• teško se razbuđuje, klonulo je ili razdražljivo – promjena ponašanja i stanja svijesti
• povišena temperatura kod djece s otprije poznatim bolestima (maligna bolest, kronične plućne bolesti, srčane greške, anomalije mokraćnih puteva).

Svaka povišena temperatura koja se javlja kod djeteta do trećeg mjeseca života razlog je za pregled liječnika. Naime, imunosni sustav u toj dobi još nije sazrio, ne može suzbiti upalu pa se infekcija brže i lakše širi.

Što zapravo znači “otežano disanje”?

Kada je riječ o otežanom disanju, to znači da dijete u mirovanju diše ubrzano i plitko, stenje i neprestano kašlje. Pri disanju širi nosnice te je vidljivo uvlačenje jamice na vratu iznad prsne kosti (jugulum), predjela iznad ključnih kostiju (supraklavikularne jame) i međurebrenih prostora. Dijete kima glavicom ili, u najtežem slučaju, ima takozvano paradoksalno disanje – pri udisaju se prsni koš spušta, a trbuh širi i obrnuto pri izdisaju.

Febrilne konvulzije: što su i kako se liječe?

Povišena tjelesna temperatura kod djece do treće godine života može imati nepovoljno djelovanje i na dječji nezreli mozak, pa se mogu razviti konvulzije, odnosno epileptički napadaji. Stoga je u toj dobi potreban oprez, kao i kod onih koji su već jednom imali febrilne konvulzije ili ih je imao netko u obitelji (takozvana pozitivna obiteljska anamneza).

“Febrilne konvulzije se javljaju isključivo u dječjoj dobi. Označavaju pojavu epileptičkih napadaja u febrilitetu, obično u dobi od 3. mjeseca do 5. godine života, a najčešće u dobi od 14. do 18. mjeseci, pri čemu u podlozi nema dokazane infekcije središnjeg živčanog sustava”, objašnjava dr. Aćimović.

Povećani rizik od pojave febrilnih konvulzija postoji kod blizanaca te u obiteljima gdje ih je imao netko od bliskih srodnika prvog i drugog reda (roditelji, braća i sestre, tete, stričevi, ujaci).

“Važno je istaknuti da se rijetko kasnije razvija epilepsija”, naglašava dr. Aćimović. Nažalost, kod svakog drugog bolesnika konvulzije se mogu ponovno javiti tijekom bolesti (recidivirati), ali tek kod svakog desetog će se ponoviti tri ili više puta.

Metode snižavanja tjelesne temperature kod djece

Osnovne metode snižavanja tjelesne temperature su:

• fizikalne metode, 
• antipiretici – paracetamol i ibuprofen.

Pod fizikalnim metodama podrazumijevaju se:

• dovoljan unos tekućine
• tuširanje
• prozračivanje i hlađenje prostorija gdje dijete boravi
• nošenje prozračne odjeće.

Hladni, odnosno mlaki oblozi ili kupke preporučuju se kod umjereno povišene tjelesne temperature i minimalno pola sata nakon davanja antipiretika. Ako je tjelesna temperatura i dalje povišena ili raste neovisno o fizikalnim metodama snižavanja, onda je potrebno primijeniti lijek (antipiretik). 

Lijekove za snižavanje temperature dajemo kada tjelesna temperatura ide iznad 38.5 °C mjerena rektalno (38 °C mjerena aksilarno) ili kada želimo ublažiti subjektivne tegobe (bolovi u uhu, glavobolja i slično), neovisno o vrijednosti temperature.

Kada je tjelesna temperatura niža od tih vrijednosti, a dijete se ne žali na tegobe, primjena lijeka nije potrebna.

Najčešće greške u snižavanju temperature

Danas najčešće pogreške su doziranje lijekova po dobi, a ne po tjelesnoj težini te davanje manje doze od potrebne.

“Na sreću, sve se manje viđaju zastarjele metode poput snižavanja temperature stavljanjem alkoholnih obloga ili krumpira, tuširanje odmah u porastu tjelesne temperature bez primjene antipiretika ili utopljavanje djeteta pri porastu tjelesne temperature”, kaže dr. Aćimović.

Najčešća pitanja roditelja

Koji lijek izabrati i kako odrediti dozu?

Ovisno o dobi djeteta biraju se oblici antipiretika: čepići, sirup ili tablete. Kod manje djece, prvenstveno u prve tri godine života, preporučuje se staviti čepić, kao i kod djece koja povraćaju ili odbijaju primjenu lijeka na usta. Važno je odrediti dozu lijeka prema tjelesnoj težini, a ne dobi. Pritom treba pripaziti da se ne prekorače navedene doze i učestalost davanja:

• Paracetamol se daje u dozi od 10 mg/kg tjelesne težine po potrebi svaka 4 sata ili 15 mg/kg tjelesne težine svakih 6 sati
• Ibuprofen se u minimalnoj dozi od 5 mg/kg tjelesne težine može primijeniti svakih 6 sati, a u dozi od 10 mg/kg svakih 8 sati.

Treba li ipak snižavati temperaturu nižu od 38 °C, odnosno 38,5 °C?

Djetetu možete olakšati stanje fizikalnim metodama poput dobre hidracije, tuširanjem u mlakoj vodi, prozračnom odjećom i rashlađivanjem prostorije u kojoj boravi.