Antinuklearna protutijela raznolika su skupina protutijela usmjerena na različite sastavne dijelove stanične jezgre. Pozitivnim se smatra vrijednost ≥ 1:160, a mogu se dokazati u gotovo svim autoimunim bolestima. No, granično pozitivne vrijednosti mogu se naći i u zdravih ljudi.

Lijekovi koji smanjuju upalni proces, bol, zakočenost i deformacije. Razlikujemo biološke (bDMARDs), ciljane sintetske (tsDMARDs) te konvencionalne sintetske (csDMARDs) antireumatike koji mijenjaju tijek bolesti.

Upitnik kojim se procjenjuje aktivnost ankilozantnog spondilitisa (aksijalnog spondiloartritisa), a koji uključuje bolesnikovu procjenu simptoma bolesti (bolovi u kralježnici, trajanje jutarnje zakočenosti, ocjena aktivnosti bolesti, bolova te oteklina perifernih zglobova) i upale (laboratorijski nalaz).

Stanje u kojem naš imunosni sustav pogreškom napada vlastiti organizam jer ga prepoznaje kao strano tijelo, ili pak zdravo tkivo zamijeni za bolesno i nastoji ga ukloniti. To rezultira oštećenjem zdravog tkiva organizma. Neke autoimune bolesti zahvaćaju samo jedan organ, dok druge zahvaćaju više organa, odnosno cijeli organizam.

Najčešće je korišteni upitnik za procjenu aktivnosti ankilozantnog spondilitisa (aksijalnog spondiloartritisa), a koji uključuje bolesnikovu ocjenu simptoma bolesti (umor, bol u kralježnici, bol i oteklinu perifernih zglobova, osjetljivost hvatišta tetiva te intenzitet i trajanje jutarnje zakočenosti).

Lijekovi koji se proizvode u živim stanicama primjenom posebne tehnologije. Znatno su veće i složenije molekule od klasičnih lijekova. Blokiraju određeni protein ili stanični biljeg koji sudjeluje u upalnom procesu. Primjenjuju se za liječenje bolesnika s umjerenim do teškim reumatoidnim artritisom, psorijatičnim artritisom i aksijalnim spondiloartritisom u kojih standardno liječenje csDMARD-ovima nije bilo uspješno ili ih bolesnici nisu dobro podnosili.

Lijekovi dokazano slični referentnom biološkom lijeku u pogledu kakvoće, biološke aktivnosti, sigurnosti primjene i djelotvornosti.

Upala sluznih vrećica smještenih između mišića i tetiva koje nazivamo burze. One su ispunjene tekućinom koja pomaže našim zglobovima da se pomiču glatko i da se smanji trenje. Kada se burze upale, količina tekućine može se višestruko povećati, a simptomi upale mogu biti bolna oteklina, a ponekad toplina i crvenilo kože iznad nje.

Proteini važni u razvoju upalnog procesa, a poglavito u reumatoidnom artritisu. Na njih reagiraju protutijela specifična za reumatoidni artritis.

Lijekovi koji imaju obilježja malih molekula, a koji ciljano blokiraju određenu molekulu ili stanični biljeg koji su bitni u upalnom procesu. Koriste se za liječenje odraslih bolesnika s umjerenim do teškim reumatoidnim artritisom, psorijatičnim artritisom i aksijalnim spondiloartritisom u kojih standardno liječenje csDMARD-ovima nije bilo uspješno ili ih bolesnici nisu dobro podnosili.

Protein koji se normalno nalazi u ljudskom organizmu te je jedan od najvažnijih pokretača upalnog procesa u zglobovima i zglobnim ovojnicama bolesnika s upalnim reumatskim bolestima. Stvaraju ga upalne stanice. Prepoznaju ga specifična TNF-α protutijela koja blokiraju njegovo djelovanje, a što danas čini temelj terapije upalnih reumatskih bolesti.

C-reaktivni protein je protein akutnog zbivanja koji nastaje u jetri kao odgovor na upalu. Jedan je od najosjetljivijih parametra koji se javlja u akutnoj fazi bolesti (može se raditi o upalnoj bolesti ili akutnoj organskoj bolesti, kao što je infarkt ili tromboza). Ukoliko je CRP povišen kod akutne upalne bolesti viši je kod bakterijske upale, nego kod virusne.

Kratica za sustav bodovanja procjene aktivnosti bolesti reumatoidnog artritisa, a uključuje broj bolnih i otečenih zglobova od ukupno njih 28, procjenu aktivnosti bolesti koju vrši bolesnik i visinu vrijednosti parametra upale.

Entezitis je upala (bol, a ponekad i oteklina) u području prelaska mišića u tetivu i hvatišta tetive za kost. Najčešće se javlja u koljenu, laktu ili na stopalu, a obično je posljedica prenaprezanja i ponavljajućeg preopterećenja, iako može biti i simptom upalne reumatske bolesti.

Primjena fizikalnih metoda (npr.toplinskih, mehaničkih, elektromagnetskih, ultrazvučnih) u svrhu liječenja. Sinonim je fizioterapija.

Lijekovi koji imaju snažan protuupalni učinak, a propisuje ih liječnik kod bolova koji su praćeni upalom. Uzimaju se ograničeno vrijeme uz postupne prilagodbe doza lijekova, ovisno o razvoju upale i bolesti. Mogu se primijeniti na usta, putem injekcija ili topikalno (u obliku masti, krema i sl.).

Protein, humani antigen B27, koji pridonosi disfunkciji imunosnog sustava. Osobe koje imaju gen za taj protein imaju određenu predispoziciju za razvoj određenih autoimunih bolesti, kao što je aksijalni spondiloartritis.

Kompleksne proteinske molekule (protutijela) koje se nalaze u krvi, a dio su dio imunosnog sustava i djeluju protiv bilo kojeg stranog tijela (antigena). Razlikujemo 5 tipova imunoglobulina: IgG, IgM, IgA, IgE i IgD.

Lijekovi koji smanjuju (suzbijaju) odgovor imunosnog sustava. Koriste se za liječenje različitih autoimunih bolesti pa tako i primjerice reumatoidnog artritisa.

Proteini čija proizvodnja i koncentracija raste u organizmu kao upalni odgovor na infekcije i ozljede tkiva. Utječu na imunosni sustav, potiču proizvodnju protutijela i provociraju porast tjelesne temperature.

Enzim koji sudjeluje u upalnim procesima. Neki lijekovi suzbijaju njihovo djelovanje pa ih zovemo inhibitorima Janus kinaze. Time se postiže smanjenje upalne reakcije.

Kolagenoze su upalne bolesti vezivnog tkiva. Pojam je nespecifičan i obuhvaća sve poznate autoimune bolesti (ili bolesti vezivnog tkiva). Nije im poznat uzrok.

Ostale bolesti ili stanja koje izravno utječu na osnovnu bolest i otežavaju stanje. Kod upalnih reumatskih bolesti najčešće su to debljina, kardiovaskularne bolesti, razne upale i infekcije te druge autoimune bolesti (npr. upalna bolest crijeva).

Miozitis je upala mišića. Uobičajeno se očituje slabošću, bolovima i umorom te ponekad poteškoćama gutanja i disanja. Može biti posljedica sustavne bolesti vezivnog tkiva (npr. polimiozitis i dermatomiozitis), ali i bolesti endokrinih žlijezda (npr. hipotireoza) ili infekcije (npr. trihineloza).

Skupina analgetika za liječenje blage do umjerene boli i povišene tjelesne temperature, a koji osim toga imaju i protuupalni učinak. Potreban je oprez u bolesnika sa želučanim tegobama i bolestima srca i krvnih žila. U ovu skupinu pripadaju npr. ibuprofen, ketoprofen, naproksen .... Mogu se i kombinirati s paracetamolom.

Kronična bolest zglobova koja nastaje na temelju degenerativnih promjena hrskavice, a kasnije i kosti, te u fazi pogoršanja i prolazne upale. Bolest dovodi do bolova, deformacija i poremećaja funkcije zgloba. Najčešće su zahvaćeni zglobovi prstiju šaka, kuk, koljeno, zglob baze nožnoga palca te vratna i slabinska kralježnica.

Upalna reumatska bolest koja se često pojavljuje u bolesnika s kožnom bolesti – psorijazom. Najčešće se očituje kao asimetrična upala nekoliko ili više perifernih zglobova, iako može zahvatiti i kralježnicu.

Pojava bljedoće prstiju ruku ili nogu prilikom izlaganja hladnoći, a u posve razvijenom obliku bolesti prsti najprije poblijede, potom postaju modri, a zatim crveni. Pritom bolesnik može osjećati trnce ili nelagodu u prstima. Sindrom je odraz promjena u cirkulaciji. Ponekad se u podlozi Raynaudovog sindroma može otkriti drugi uzrok (npr. sustavna bolest vezivnog tkiva).

Pogoršanje ili ponovna aktivacija bolesti koje nastupa nakon razdoblja mirovanja bolesti.

Nestanak simptoma i znakova bolesti, obično praćen normalizacijom laboratorijskih te ponekad i slikovnih pretraga. Remisija može biti trajna ili privremena.

Upalna reumatska bolest koja najčešće zahvaća više zglobova simetrične raspodjele, kao što su zglobovi šaka i stopala, ručnih i nožnih zglobova, koljena, laktova i ramena. Zglobovi su bolni, otečeni i smanjeno pokretljivi, uz produženu jutarnju zakočenost te prisustvo općih simptoma (povišenje tjelesne temperature, zimica/tresavica, opći umor, smanjenje tjelesne težine).

Protutijelo usmjereno na dio imunoglobulina G (IgG), a nađe se u oko 75 % bolesnika s reumatoidnim artritisom. Može se naći i u drugim upalnim reumatskim bolestima, ali i u nekim drugim kroničnim upalama.

Upala sakroilijakalnih zglobova, zglobova između križne kosti i crijevne kosti (stražnji dio zdjelice). Pacijent je osjeća kao upalnu križobolju, koja je karakterizirana jačom boli u mirovanju, a manjom pri razgibavanju, buđenjem zbog bolova u drugom dijelu noći te produženom jutarnjom zakočenosti.

Laboratorijski test kojim se određuje brzina taloženja crvenih krvnih stanica (eritrocita) na dnu epruvete. Normalna vrijednost (2 -12 mm/sat) ne isključuje postojanje bolesti, dok je povišena vrijednost indikator za daljnja ispitivanja.

Upala zglobne ovojnice – sinovijske membrane. Može se pojaviti u različitim reumatskim bolestima, a očituje se oteklinom, boli, toplinom iznad priležeće kože i ponekad crvenilom.

Skupina upalnih reumatskih bolesti koja može pretežito zahvatiti kralježnicu i zglobove sa stražnje strane zdjelice (aksijalni oblik bolesti) ili periferne zglobove (periferni oblik bolesti), a česta je i upala hvatišta tetiva i ligamenata (entezitis), oteklina cijeloga prsta (daktilitis) te prisustvo izvanzglobnih manifestacija (npr. psorijaza, upalna bolest crijeva ili upala oka).